Prve tri kazete koje sam kupio na zagrebačkom glavnom kolodovoru, nakon što sam se "skinuo" s jednogodišnjeg terora Vesne Zmijanac i ostalih bile su Godfathers (More Songs About Love & Hate), Style council (Confessions of a Pop Group) i Zlatni dukati (Hrvatska pjesmarica). Dvije su bile iz gušta, a jedna da se upoznam s novim strujanjima u budućoj nam "lijepoj našoj".
Sve sam ih uspio preslušati u jednoj vožnji do Varaždina, jer se u to vrijeme od Zagreba do Varaždina vlakom putovalo skoro tri sata. Nažalost i dvadeset godina kasnije po tom pitanju se nije ništa dogodilo.

Braća Coyne i ostatak ekipe, taman je bio u naponu snage. S "Birth School Work Death" promašili su punk exploziju za desetak godina, međutim dobrodošli su kao osvježenje u tadašnjem neo-romantičarskom okruženju, koje je trebalo promjene. S "More Songs About Love & Hate" nastavili su u tom smjeru, no malo su se smekšali i postali "college radio friendly" bend, jer su na američkim radio postajama bili veći hit nego na britanskim.
Album otvara hitoidna She Gives Me Love (čiji je rif na gitari desetak godina kasnije Rale besramno pokrao), na nju se nastavlja Those Days are over, pjesma koja je pola otpjevana, pola ispričana s opet odličnim gitarskim rifom. Na kraju This is your Life, jedan je akrod odsviran 79 puta, što čak na "Orange"ni Jon Spenceru nije uspjelo ponoviti "blues explosion" toliko puta. I Don't Believe in You i Walking Talking Johnny Cash Blues vraćaju nas u šezdesete, a završna Another You, je toliko tipična balada za osamdesete, a još uvijek pali na prvu.

I koliko je bezvremenski originalni dio albuma, toliko su dodaci na ovom remasteriranom izdanju upitni i problematični. Dok Just Because You'Re Not i Still Alone, kao b- strane tadašnjih singlova, još koliko toliko drže vodu, tri remixa na kraju albuma, previše su "osamdesete" da bi ih uzeli kao ozbiljne, nego ih više treba gledati kao pokušaj Godfathersa da uđu na disko podije. Pogotovo se to odnosi na Extended mix pjesme She Gives Me Love. No, ni oni ne narušavaju značaj i vrsnost ovog albuma.

The Godfathers su već tri puta u Zagrebu pokazali koliko im znače žive svirke, a pogotovo zadnjih dva puta kada je 1994 pjevač Peter Coyne bio toliko prehlađen da je jedva pjevao, te na Rokaj festu kada su nakon potopa i čekanja dobrih sat vremena ipak odsvirali odličan set za promrzle i pokisle fanove, stoga nema razloga da i ovaj puta ne učine isto ili slično. Ovaj puta u Boogalou, 09/04/2011. Ovaj puta uz braću Coyne, jedine originalne članove, u bendu su još Del Bartle - gitara i Grant Nicholas - bubnjevi.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 07/04/2011