Da punk poezija ne mora nužno biti samo striktno angažirana u socio-političkom i društvenom drsko-prgavom kriticizmu pokazuje druga Žaretova zbirka puna lirskih radoznalosti ka istraživanjima mogućnosti kreativnog izraza. Kako je tokom karijere napisao gomile pjesama za vlastite bendove i projekte, a osobito se poezije uhvatio u zadnje 3 godine, sve svoje lirske radove je kroz tematske koncepte rasporedio u 5 knjiga od kojih ova s poznatim i udomaćenim balkanskim sloganom samoživo odmjerava stvarnost dovoljno hrabro, čak i previše samokritično busajući se u vlastitu facu sudbinskog gubitnika brojnim frustracijama, razočarenjima i dominantnim vrijednostima koje itekako pokazuju koliko je uopće teško živjeti u ovoj zemlji. Pronaći će se poneka uglazbljena pjesma poput "Željezna zavjesa" ili "Di di" (Moj auto ide di-di), no trnovito sumornu atmosferu nezgrapne ekonomske socijalizacije i političko-društvenih problema senzorira se u pregršt novih, očito specijalno napisanih za ovo izdanje.

"Nije mi jasno"

'Nije mi jasno
zašto zimi
za posipanje zaleđenih cesta
koriste industrijsku sol
(pa se žale koji put da je nema na skladištima)
Jeftinije bi bilo
da uzmu sto hiljada bijednih i žalosnih ljudi
(njih nikada ne nedostaje)
pa neka plaču na cesti'.

Osim uvjetno rečeno klasičnih poetskih formata, Žare se mnogo pozabavio dadaističkim pamfletima, lingvističkim cakama, onomatopejom, raznoraznim parolama, krikovima, repeticijama, a bome i transkripcijom dijaloga ("Telefonski razgovor s majkom"), te prepiskom akcijskih cijena iz supermarketa mješovite robe na čak 15 stranica ("Akcija"). Sam daje konačan ishod ove neobične zbirke proznim osvrtom: 'I katalog jednog trgovačkog lanca može biti poezija. Čak i jedan politički govor može biti poezija. Registarske pločice na automobilima mogu biti poezija. I ne radi se samo o slovima. Zvuk može biti poezija. Rika životinje može biti poezija. Slika kamena koji leti nebom jeste poezija. Dodir može biti poezija. Poezija proizlazi iz neodgovornosti. Nijednom drugom ljudskom djelatnošću koristeći neodgovornost ne može se stvoriti nešto lijepo i pametno. Poezijom - može. Samo treba zagrepsti i otvoriti će se. Hodati svijetom drsko i otvorenih očiju. Poezija je igra'.

"Svi svjetski i svi ratovi zvijezda"

'iuuuu
trrrrr
piju... pijuuu
tuh... tuhh... tufff...
iuuuu
(prvi svjetski rat/ drugi svjetski rat/ prvi ratovi zvijezda/ drugi ratovi zvijezda/ treći ratovi zvijezda/ prvi ratovi zvijezda gdje je netko Georgeu Lucasu rekao da u svemiru nema zvuka/ treći svjetski rat)

------------------------------------

(četvrti svjetski rat)

------------------------------------" Teorija mu je u svakom slučaju zanimljiv mehanizam kreativnosti kojom zalazi u područje eksperimentalnog pristupa, ne toliko čestog u naših literata. Poezija mu ima sposobnost interakcije sa čitateljem neprestano komentirajući ekonomsko-politički očaj ne izbjegavajući sukladno s naslovom zbirke sočne, ali vrlo prikladne psovke svakodnevnog govora. Bez perfekcionizma i težnji ka nedostižnome poetskom idealu jer je ovdje sve u znaku apsorbirane distopije kojoj profinjeni umjetnički instinkt nije potreban.

Na treću zbirku ne treba mnogo čekati. Uručena mi je na rođendanu portala Terapija.net u KSET-u, 23.IV 2016., gdje je Žare u pauzi između nastupa Garage In July i Čudnoređa izašao na pozornicu i strastveno uživljeno pročitao jednu pjesmu iz prve zbirke "Hrvatska". Novi nastavak nosi naslov "Petoknjižje, knjiga III - Besparica".

horvi // 27/04/2016