Ovaj britanski novinar prvi je puta ovu knjigu objavio 1994. Nadopunjeno izdanje izašlo je 2002, da bi deset godina kasnije dobilo i hravtski prijevod. Bogati prijevod na preko 500 stranica donosi nam dvadesetisedam (27) priča o izvođačima / bendovima s kojima se Kent susretao tijekom svoje duge karijere rock novinara.

Nick Kent, rođen je na Badnjak 1951. i smatra se za jednog od najutjecajnijih britanskih muzičkih novinara tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je pisao za New Musical Express (NME) i uspio s još nekolicinom novinara dovesti taj časopis do vrha. Osim pisanja, navodi se i da je svirao u jednoj od prvih inkarnacija Sex Pistolsa, a svoje nevolje sa članovima benda, prvenstveno sa Sid Viciousom opisuje i u ovj knjizi.

Iako je moja prvobitna namjera bila pročitati ona poglavlja u kojima se radi o bendovima koji su mi ili mi nešto znače u životu (Morrissey, Stone Roses & Happy mondays, Elvis Costello, Kurt Cobain...) uspostavilo se da je Kentovo pisanje i ulazak u materiju toliko duboko da sam se bacio i na ona koja me nisu toliko zanimala.

Većina njegovih priča bazirana je na razgovorima s dotičnim izvođačima ili na nekim zgodama iz njihovog života. Svaka priča u stvari ovisi o volji ili mogućnosti intervjuiranog da prihvati Kentova pitanja i uživi se u priču. Tako je npr priča o Guns'n'Roses jedna od najnezanimljivijih u knjizi upravo zbog nezainteresiranosti za temu, dok je priča o oporuci Roya Orbisona jedan od vrhunaca knjige.

Ono zbog čega se ova knjiga zove "Tamna strana rocka" u stvari je deglamurizacija zvijezda koje se spominju u knjizi i na neki način pokušaj da se njih opiše na neki drugi, ne toliko glamurozan način. Nick Kent u tom je pokušaju većim dijelom i uspio. Možda mu nećete vjerovati baš u svim slučajevima, al da su na Jagger i Richardsa tijekom najproduktivnije njihove faze najviše utjecale Anita Pallenberg i Marianne Faithfull, nepobitna je činjenica.

Većina likova iz ove knjige već je mrtva. Nažalost većina njih nije umrla prirodnom smrću, nego od prevelike količine opijata. I Kent je svojedobno bio na dobrom putu da postigne isto što i njegovi tadašnji sugovornici. Deset godina borio se i nije znao da li da odabere "za" ili "protiv". Odabrao je život i nadživio mnoge svoje sugovornike, sada živi obiteljskim životom negdje u Francuskoj.

Ako je Kent želio pokazati da i zvijezde imaju crno pod prstima, uspio je u tome, a ako ne želite da Vam se zgade Vaši idoli, nemojte čitati ovu knjigu.

ocjena djela [1-10]: 8

pedja // 03/10/2012