U sklopu europske turneje koja je obuhvatila nastupe u Poljskoj, Sloveniji, Madžarskoj, Srbiji..., turski trojac Kirik Cizgi posjetio je zagrebački Spunk na svojem kraćem proputovanju kroz srednju i istočnu Europu. Ovaj trio iz Istanbula djeluje već nekih 7-8 godina, iza sebe ima dva albuma "Sozumuz yok (!)" i "Kirik Cizgi" objavljena 2008. za Slušaj najglasnije, te im je ovo bilo prvo gostovanje na ovim područjima. Nadamo se da će suradnja Zdene sa izvođačima iz Turske dovući ovamo još poneko ime, barem Kim Ki O i DDR... Spunk je te subotnje večeri bio poluprazan, djelomično zbog netom završenog T-Mobile InMusic Festa gdje su se ljudi dobrano istrošili fizički i financijski, a djelomično i zbog početka godišnjih odmora, te tekućeg Mundijala, a i zbog same činjenice da je za ovaj band čula tek šačica ljudi. Nisam znao šta bi se točno trebalo očekivati od ovih otkačenih indie-pop/rock Turaka, ali sam se iznenadio da cugaju pive i alkohol unatoč tome što su muslimani. A o tome da kade duhan baš kao pravi Turčini, niti ne treba govoriti. Dime cigaret za cigaretom... Turska je posve moderna zemlja koja ima sve zapadnjačke odlike i nema apsolutno ništa sa zadrtim islamskim fundamentalizmom, tako da ovaj trojac po ničemu nije odavao dojam da pristiže iz nama takoreći egzotičnije zemlje na razmeđi Balkana, Europe i Azije. Štoviše, oni koji su sasvim slučajno zalutali te večeri u Spunk i ostali sjediti na terasi stekli su utisak da se radi o 'tamo nekom' zagrebačkom bandu koji je došao odraditi kafansku svirku za svoje prijatelje... Budući da se te večeri igrala veoma uzbudljiva nogometna utakmica između USA i Gane, spušten je veliki platneni ekran na kome se pratio prijenos, a Babilonci kao predgrupa otpočeli su svoj kratki nastup nakon završenog 1. poluvremena. Bili su u svojem bazičnom duet izdanju (Hrc - gitara, matrica i Zdena - vokal) i izveli tek nekoliko kompozicija, između ostalog "Mamini seksi jebači" i "Pustite me da sanjam" nakon čega su im se pridružili gosti iz Turske koji su sa instrumentarijem popratili hitoidnu "Ta ona". Odmah se uočilo da je sve raštelano i potpuno neuigrano bez ikakvih prethodnih uvježbavanja jer je band improvizirao na zadanu plesnu matricu. Zdenu i Hrca to ama baš ništa apsolutno nije smetalo jer su i sami po prirodi skloni ovakvim nenadanim egzibicijama; Turci su mogli zafrljiti i heavy-metal baš da im se prohtjelo... Odmah nakon toga Zdena i Hrc odlaze s pozornice, a Kirik Cizgi (čitaj 'krk čizgi') počinju svoj koncert na kome su uglavnom izvodili teme sa istoimenog albuma "Kirik Cizgi". Što zbog neusklađenog zvuka koji je u Spunku takav kakav jest, a niti sama tonska proba nije baš usaglasila odnos klavijatura i vokala vrlo lijepe Ezgi Gedik, ovaj trojac je zvučao skroz raštelano kao da će se svakog trenutka raspasti, pa je okupljena audijencija više bila usredotočena na ekran i zbivanja na utakmici gromoglasno poprativši pobjednički zgoditak Gane u produžecima. Njihov zvuk koji se može čuti na albumima jest raštelana svirka koja je namjerno uvrnuta s ispadima u povremeni distonalitet i disharmonije sa čudnim melodijskim oblicima, no večeras su zbog nesklada i nespretnosti imali debeli feler sa zvukom koji nije mogao predočiti njihovu potpunu studijsku draž. Ne vjerujem da već nisu imali prilike svirati u ovakvim uvjetima gdje se ne ozvučavaju bubnjevi za kojima je bio Murat Tulek, ali distorzija bas gitare Atacan Yucela je gotovo prekrila sve one neobične vokalizme, te staccato i legato dionice Ezgi koje su bile potisnute usljed nekompaktnog zvuka. To jest, praktički se ništa nije čulo od onih egzotičnih vokalnih pop arabeski, pa tako čisto sumnjam da je itko od prisutnih mogao razabrati da Ezgi pjeva na turskom jeziku mada je u intervalima između pjesama govorila na engleskom i imala nekoliko citata na hrvatskom jeziku koje je prethodno pripremila. No, unatoč nehomogenom zvuku, dalo se uočiti da je trojac svira iznimno neobičnu mješavinu kraut-rocka i nekih inačica indie stilova (rock, pop, shoegaze, post-rock...) koje izvode na vrlo ortodoksan način mimo nekakvih ustaljenih konstrukcijskih koncepata. Tek tu i tamo mogao se načuti dašak klasičnih Sterolab ili eskapada poput ranih P.I.L., a pjesme kao što su "Yumak", instrumental "Koza", te "Copmus meger", "Sozumuz yok", vrlo lijepa "Esnek" i "Jonathan ve guvercin" koju su izveli pred sam kraj nastupa ipak su djelomično navele ponekog da čak i zapleše na njihovu neobičnu, vanšablonsku pop-rock glazbu. Osobno sam očekivao daleko kvalitetnije izvedbe, barem približno onome što se može čuti na albumima, no kada se sjetim da niti The Stone Roses nikada nisu mogli uživo dočarati sjaj svojih studijskih remek-djela, onda me niti ovaj malecki indie band iz Turske po ničemu nije razočarao. Bilo je tako kako je bilo, a bilo je vrlo slabašno i raštelano, daleko raštelanije nego li to djeluje na njihovim albumima. Utakmica između USA i Gane je bila daleko uzbudljivija, a ako će nam Kirik Cizgi doći ponovno, treba se samo nadati da će imati bolji i kompaktniji zvuk.

horvi // 30/06/2010

> vidi sve fotke // see all photos