Florence Foster Fan Club su Yas i Zarkoff. Sviraju dark ebm, a njihov je Fan Club posvećen Florence Foster (Jenkins), američkoj sopranistici, koja je živjela krajem 19og i početkom 20g stoljeća, a postala je poznata po potpunom nedostatku ritma, tona i ukupne sposobnosti pjevanja. Osim toga na Wikipediji za istu piše da je nakon prometne nesreće 1943, mogla pjevati "F više nego ikad prije", pa je umjesto tužbe protiv taksi kompanije, ona je poslala vozaču taxija kutiju skupih cigara. U svakom slučaju, čini se zanimljivom osobom za osnivanje fan cluba. Još jedna zanimljivost vezana uz FFFC je da su krajem prošle godine objavili album pod nazivom "Everyday Theatre" za brazilskog izdavača Wave Records. Yas i Zarkoff smjestili su se iza velikog "šanka" s raznim elektronskim pomagalima i moram priznati da se meni kao laiku činilo da dobro barataju s materijom oko sebe. Kako mi sjećanje na Harteru još nije izblijedilo pomalo su me podsjetili na MODERAT, iako nisam siguran da je ta usporedba baš prava. U svojem, čini mi se malo predugom setu, u najboljim trenucima zvučali su kao rani SISTERS OF MERCY ili BORGHESIA (Digital Beauty, Ataraxia), dok u lošijim trenucima pokušavaju biti kao DEPECHE MODE u 1981. godini (Weapon of Choice, Nightshift). Osim zamjerke na dužinu nastupa, s čim bi se vjerojatno složilo i ono nešto ljudi koji su vrlo glasno pričali tijekom njihovog nastupa, falio im je i video zid kojim bi vjerojatno povećali zanimljivost svog nastupa.

Takav detalj ne nedostaje grupi HEMENDEX, koji su ovom prilikom predstavljali nedavno objavljeni 7" "Reset 1". Iako su ga potencijalni slušatelji i kupci mogli poslušati i kupiti na Žednom uhu ili Mars festivalu, ovo je bila prva prava prilika za promociju istog. Na ŽU sam ih ovlaš posluhnuo i zacrtao si da ću ih prilikom pogledati pažljivije, dok ih na Marsu nisam uspio ni vidjeti. I ono malo što sam vidio na ŽU bilo je dovoljno da skužim zbog čega se oko njih stvorio takav "hajp" i zbog čega su HEMENDEX "next big thing". Odličan i moderan zvuk, dobro promišljen imidž te kvalitetne pjesme dio su koji je siguran sam, bio presudan za stvaranje takvog mišljenja.

Iako bi se nekom moglo učiniti da sa svakim koncertom HEMENDEX izgube po jednog člana, čini se da se u posljednje vrijeme postava donekle ustalila i zaustavila na broju četiri. Gitara i elektronika, elektronika, bas i vokal, te ženski vokal se čini kao dobitna kombinacija. Moćan bas pumpa, vokali se nadopunjuju (iako je te večeri ženski bio malo slabijeg intenziteta), dok se gitare i elektronika bore međusobno i stvaraju kontroliranu buku te ukupnom dojmu daju veću ocjenu. Elementi punka, new wavea i synthpopa uz dobro posložene textove na engleskom dodali su konačno i Hrvatsku na svjetsku kartu "indie" bendova, kojih je dosad u Hrvata bilo jako malo ili nimalo. Čini se da bi ovaj, ako ustraje mogao preći i tu barijeru. Dilema koja se vodila u meni tijekom koncerta, je bila da li probati pjevati na hrvatskom ili ostati pri engleskom. Tu dilemu s prošlim albumom riješili su momci iz Dubioza kolektiva, koji su prešavši na materinji jezik otvorili mnoge granice, pa čak i one koje nisu planirali. S druge strane, da to učine momci i djevojka iz HEMENDEX, nisam siguran dal bi ovdašnja "indie" publika prihvatila textove kao što bi bili "Vodi me u disko...". Jedan od "hajlajta" večeri je svakako bila pjesma Have a Nice Weekend, koja me ritmom i pjesmom podsjetila na SIGUE SIGUE SPUTNIK, a kroz skoro sat vremena svirke, čuli smo da HEMENDEX imaju puno više kvalitetnog materijala nego za jedan sedam inčni vinil.

pedja // 21/06/2010

> vidi sve fotke // see all photos