Jedno od (naj)boljih 'Smaranja' do sada s novim audio-vizualnim iznenađenjima francuskog Nocturnea.

Te srijede kada je zapao prvi snijeg koji se kasnije pretvorio u pravu mećavu, gotovo da sam ostao kod kuće prikovan uz krevet zbog umora od obaveza na poslu, no nikako nisam želio propustiti treći nastup francuskog Nocturne u Zagrebu. Gledao sam njegova prethodna dva nastupa s kojim je oduševio, te mi je sve govorilo da će i ovaj puta napraviti nešto posebno i specijalno. Subjektivno govoreći, ovaj francuski kreativac odmah je uzeo moje srce i dušu na onom legendarnom Smaranju 05 (19.IV 2008) na tajnoj lokaciji svojim ekstravagantnim pristupom gdje je prepleo esenciju electro/noise-industriala i zapravo je ostvario nešto što svi oni koji su prisustvovali tom minijaturnom spektaklu sasvim sigurno stavljaju u najbolji mini live-act u životu. Bez pretjerivanja, Nocturne je fantastičan uživo, te za razliku od mnoštva electro/noise-industrial gomile izvođača ima strahovito razvijeni senzibilitet za kontakt s publikom što ga odvaja od hladnog manirizma i statičkog pozerstva kome ova scena često stremi. No, Močvara je te večeri zjapila otužno prazna, hladnoća i snijeg su mnogo kumovali slabom odazivu, ali atmosfera je bila kao da nastupaju barem D.A.F., Cabaret Voltaire, Current 93, Nurse With Wound ili The Young Gods za što je zaslužan DJ Mormorsmor. Kako kome, ali meni onako umornom od posla koji sam se jedva dovukao, veoma prijatno iznenađenje za početak priredila je djevojka koja se odaziva na ime POPSIMONOVA. Ona je bivša članica dueta Dekolaž iz Siska i izvela je oneman band performance u trajanju od punih sat vremena. Djevojka je iskoristila najjednostavniju moguću opciju za elektronsku plesnu glazbu (laptop, synth i vokal) u najboljoj mogućoj varijanti - svih onih šačicu ljudi je natjerala na ples ili barem na sitnu đuskicu, a njezinom rasplesanom vrckavom nastupu nije odolio niti sam Nocturne koji je đuskao šetajući između prorijeđenih redova publike. Njezine pjesme su poletne, sve odreda imaju formu klasičnog EBM-a, ali pokazuju i veliku sklonost ka technu i tranceu (jedna pjesma je bila izvedena i na hrvatskom jeziku). Fura prijatnu EBM plesnu klasiku, povremeno je podsjetila na srpske legende iz Niša, band Figurative Theatre, povremeno na D.A.F., pa na Suicide, Cabaret Voltaire, te na dobar dio plejade standardnog 80's electro-pop/dance zvuka. Čitav koncert je plesala kao da je ispred nje nekoliko tisuća ljudi koji joj skandiraju, a sve se svelo na atmosferičan electro-punk/dance nabijen kaloričnim entuzijazmom koji je čitavo vrijeme bio obavijen dimom. Premda se nastup sveo na minijaturna pomagala, ta njezina glazba zvučala je kao da iza sebe ima barem 3-4 muzičara na klavijaturama, bas gitari, bubnjevima, te stručnjaka na sampleru koji je zadužen i za efekte. Zvučala je odlično, te je kao uvertira za Nocturne dobro zagrijala atmosferu i prema prezentiranom djevojka svakako spada u najugodnija demo iznenađenja 2009. godine. Nocturne se kvalitetno oboružao svojim anologno-digitalnim alatkama (audio i video), te je krenuo furiozno namjestivši mikrofon ispred bine izvedbom spoken-word komada sa želatinozno drhtavim vox-efektima kojim je najavio svoj potpuno novi projekt koji je u fazi pripreme za novi dugosvirajući nosač zvuka. Svaki njegov nastup je od sezone do sezone drugačiji, ne ponavlja se, te je ovaj puta bio striktno angažirane naravi u pogledu ka društvenom, političkom, socijalnom i ekološki osvještenom programu s jasnim ukazivanjima prema svjetskim problemima koji se gomilaju unazad dvadesetak godina. Premda se očekivala promocija njegovog posljednjeg albuma "Vers le vide" s kojeg nije izveo niti jedan broj, njegov nastup ovaj puta je imao snažnu spregu audio-vizualnog performancea. Od izvedbi socijalne "Desolidarnost", preko antifašističke "I'm proud" do ekološki osvještene "Save the planet" koje su izvedene u prvom dijelu nastupa, Nocturne sa svojom nezaobilaznom bijelom kutom, kravatom i crnom kapom je u samom startu naglasio striktnu angažiranu potku koju su pratili upečatljivi statični slajdovi s projektora, te raznoliki stilski zvučni zid sastavljen od prodornog electro/noise-industriala koji uz prateće spoken-word dionice jednostavno tjeraju na promijene u razmišljanju i shvaćanju zadaće života na majčici Zemlji. Kroz odriješiti nastup kojeg je začinjavao povremenim izlascima u publiku, naredni broj "The manufacturing of consent" bio je sprega industriala sa vrsnim samplovima i efektima, gdje je Nocturne zašao u suvremenu manipulaciju današnjeg sistema u kome prednjači industrija, politika i mediji, nastavljajući koncert sa "Terroriser - manipuler" o lažima kojima zasipavaju TV programi jasno istaknuvši amblem 'fuck TV' koji je bio izvješen na samom pročelju njegove miksete. Povremeno koristivši francuski jezik (uglavnom je najviše izvedbi bilo na engleskom), ovaj maestro se služio i pisanim skriptama s papira, a nakon svake izvedbe se i zahvaljivao publici tečnim hrvatskim 'hvala'. Kako je nastup odmicao, od početnih, gotovo eksperimentalnih electro/noise-industrial teritorija (pa i de-kompozicijskih struktura), koncert se lagano počeo pretvarati u sve plesniji tempo izvedbama "Disillusionned me quickly", zatim drone-electro komadom "Modern middle ages", da bi oficijelni dio nastupa okončao sa najplesnijim brojevima "Noise against democracy" i "Everybody lies" koje su raspametile publiku izmamivši jedan odličan bis. Naravno, na bisu je izvedena čuvena obrada Throbbing Gristle "Discipline" u posve slobodnoj varijanti s bezbroj dodataka, a ovaj puta su se Nocturneu na pozornici pridružili sami organizatori (nekolicina članova udruge Krlja Ustvari), zatim Popsimonova i još jedan momak sa šubarom na glavi. Kasnije je i sam Nocturne nataknuo ovu krznenu šubaru, te je izveo još jedan završni broj s kojim je definitivno zapečatio ovaj više nego sjajan i komunikativan performance pokazavši da je posve otvoren za nadogradnje i neočekivane rasplete. Njegov nastup ponovno je bio upečatljiv i strahovito dojmljiv. Kada se kaže da je on majstor suvremenog industriala u kome su uz programsko angažiranu potku prisutne i emocije slobodnog duha, to nije nikakvo puko naklapanje, već jasna činjenica koja je prisutna u njegovom pristupu ka atmosferi kojom nadograđuje sirovi i tvrdi, a ponekad za publiku i vrlo agresivan zvuk. Jedina je šteta što je ovom zaista odličnom nastupu prisustvovao prorijeđeni broj publike, a prema onome što nam je podario po treći puta u Zagrebu s ponovno novim iznenađenjima, svakako bi se mogao nametnuti i audijenciji raznolikih stilskih ukusa od čiste eksperimentalne, preko drone/doom, sve do agresivne i plesne EBM glazbe s jasnim uporištima u industrialu. Što će reći od Throbbing Gristle, D.A.F. i Einsturzende Neubauten, do Laibach, The Young Gods ili eksperimentalnih industrial hip-hopera Dalek koji odreda imaju vrlo širok krug raznolike publike što su i dokazali neki od sličnih koncerata u posljednje dvije sezone. Valja se nadati da će četvrto gostovanje Nocturnea u Zagrebu biti obilježeno s većom posjetom jer je sasvim sigurno da će nam ovaj meštar audio-vizualnog performancea doći ponovno na obostrano zadovoljstvo.

horvi // 22/12/2009

> vidi sve fotke // see all photos