Bio je ovo jedan od rijetkih dana kada se ona prava zima konačno poigrala Zagrebom. A ja dosljedan vjernosti svojeg prastarog bicikla jurio sam kroz pravu mećavu i sjeverac koji je tukao do kosti. Prvo sam te večeri odgledao kazališni mini komad "Škripzikl: u restorančištu (trknuta pantomimska jednočinka za dva lica)" u MM-u (iza &TD-a), maznuo 2-3 pive sa Zdenkom Franjićem i Romanom koji je cugnuo crnu bevandu, a onda sam na povratku kući shvatio djelimično i zbog strašne mećave da nije tako kasno i da bi se možda isplatilo nakratko otići do Saxa, malo ugrijati i pogledati barem neki band koji je na repertoaru. Kad sam ulazio u dvorišni prostor kluba, nekolicina ljudi je izlazila van, nije se čula nikakva glazba i već sam se htio okrenuti na milost i nemilost nevremena koje je pomalo jenjavalo, ali je ipak za vožnju biciklom bilo premrzlo. Al' rekoh sam sebi, ma idem unutra da se barem nakratko ugrijem, a možda usput uspijem i cugnuti nešto da mi proradi cirkulacija krvi do kuće. A u Saxu - prijatno iznenađenje, barem za mene. Znam, često se ljutim kad svirke počnu tamo negdje sitno prije ponoći kada čekaš po nekoliko sati na početak koncerta, no ove večeri se baš sve posložilo kao da je čekalo upravo mene. Taman sam stigao propustivši tek prvi band PUNČKE u kojoj su sve odreda vrlo mlade djevojke, čini mi se iz Vinkovaca. Nakratko sam s njima porazgovarao, rekle su da imaju samo jednu snimljenu pjesmu, ali da se trude napraviti nešto više od toga. Ajde cure, držim fige, pa se nakon snimljenog dema čujemo. Na pozornici su već svirali DISIDENT, rock kvartet u klasičnoj postavi sa članovima Sanjin Ban (vokal, gitara), Mislav Marušić (gitara, vokal), Alan Mavar (bas) i Stašo (bubnjevi) i moram priznati da sam dobrano propustio njihovu svirku. Razlog za to bio je Smola iz banda Darwin kojeg sam ponovno sreo i 'ov kors' popio pivo s njime, porazgovarao i tom prilikom mi je rekao da je došao pogledati bubnjara Stašu koji svira i u njegovom bandu. (A kad će Darwin ponovno live?... Kaže uskoro). Elem, Disident su odsvirali tri obrade - "Hipnotiziran" (Dino Dvornik), "Pomorac sam majko" (Atomsko sklonište) i "Svijet za nas" (Laufer) u pristojnim, onako rečeno, školskim varijantama, no temelj za dobru svirku se bez obzira na iskustvo sviranja obrada stvara u autorskim kompozicijama. Uspio sam primjetiti da je pjevač, gitarist i lider (vjerojatno Sanjin) vrlo dobar zabavljač, cijeli band ima simpatičan image (s kravatama), vrlo dobro je uvježban i izveo je (ono što sam uspio čuti) tri autorske skladbe koje imaju vrlo dobrog smisla. Prva je bila "Novine i TV" koja asocira na "Novo vrijeme" Buldožera s elementima Talking Heads i XTC, druga "Pop Miro" sa zajebantskim i provokatnim tekstom na pojedince iz velebne religijske strukture ('dobra žiža, misno vino iz regala, oče naš, aleluja') i još jednu koju sam potpuno propustio. Na kraju nastupa su podijelili i demo cd (interesantno, zapakiran u foliju), tako da je jedan završio i na našoj web stranici. Više o ovom bandu biti će riječi u novom paketu recenzija demo izvođača. E, onda nakon kraće pauze i slučajnog razgovora sa Dusparom (tehničar i organizator Novog zvuka) koji se žalio da susjedi imaju stalne primjedbe zbog buke (koja se uopće ne čuje, vjerujte mi), izašlo je veliko iznenađenje - INTERZONE/a>. To je snažan i energičan rock trio u sastavu Darko Klarić (bas i vokal), Dražen Lulić (bubnjevi) i Krunoslav Rimac (gitara, vokal), a sviraju fantastičan plesni, brzi, melodični indie-rock 21. stoljeća s akcentima na post-punk, new wave i alter rock sa tekstovima na hrvatskom jeziku. Mogao bi ih usporediti sa tko zna čime (Bloc Party, Hot Hot Heat, Rapture...), ali ovi momci su toliko uvježbani u perfekciji izraza da je to nešto najsjanije što se u okviru demo izvođača u Hrvatskoj može naći. Stil im je odličan, bas korespondira između funka i prostornih, melodičnih linija, gitara razara svojim riffovima i sjajnim dosjetkama, a ritam je plesan kao u vrijeme... Ma, neću o prošlosti, ovaj band mi je udahnuo strahovito mnogo pozitivne energije spletom asocijacija koje su se kotile mojom glavom kada sam ih gledao - Gang Of Four, Joy Division, The Cure, Sonic Youth, The Clash, The Jam... ostao sam zapanjen. Fantastično, barem za mene. Popis skladbi koje su izveli je "U pola 3", "Trebam te", "Jurij Gagarin", "Treći red", "Moje boje", "Riječ kao ljubav", "Tena", "Vrata interzone", "Platane" i "Jupiter". Odličan su band, žešći od makedonske Bernays Propaganda i nešto lakši od slovenskih We Sleep At Night u pogledima tempa, no nalaze se točno tamo gdje treba tako da su me doslovce zakopali na teško stečenu stolicu koja se u Saxu vrlo rijetko pronađe (a najomiljenija mi je u lijevom čošku odakle sve mogu slikati i imati stol za pisanje). Njihovih pola sata nastupa je bilo nešto najbolje što sam osobno do sada na programima Novog zvuka čuo. Onako, spada u moj top-5 Novog zvuka, barem na onim koncertima kojima sam prisustvovao (tu mislim na nastupe Šta Ima?, Heroina, Tranzistor, Valungari...). Nadam se da će band kroz izvjesno vrijeme snimiti i neki odgovarajući materijal jer imaju strahoviti kreativni potencijal.

FULL THROTTLE   © horvi

Zadnji band večeri bili su odlični FULL THROTTLE, hard rock/metal trio iz Zagreba. Na njihovoj web stranici stoji da se članovi zovu Radokindja Nikolić (bas i vokal), Matej Van Matanović (gitara) i Mihael Rhino Bosak (bubnjevi), no koliko to odgovara istini, znaju njihovi prjatelji. Band se predstavio u odličnom izdanju, vjerojatno s namjerom da se dopadne širokoj publici koja se gotovo nije pomakivala od svojih 'literarnih' tema u obliku čaše i flaše. Uvijek na Novom zvuku se osjeti pomanjkanje publike kada nastupa 'posljednji band', no ovog puta dogodilo se to da je audijencija ostala. Ne znam da li su to bili prijatelji ili slučajni namjernici poput mene koji su se pošto-poto zaštitili od snježne vijavice koja je u međuvremenu prestala ili stvarni obožavatelji njihovog zvuka... Moram priznati da su me iznenadili premda nikada nisam ozbiljno tretirao Iron Maiden i Whitesnake mada imam gomile njihovih ploča koje su se znale za malu cijenu prodavati po robnim kućama ex-Yu tokom '80-tih godina. Tada je to bila isprazna srednjestrujaška heavy-metal/ hard-rock glazba koja je doslovce tjerala u maintsream stvorivši klaunove poput Bon Jovi i Europe koji s metalom nisu imali ništa drugo osim vizualnog i zakšnjenog glam-rock/new romantics natapiranog imagea. Full Trottle otprilike nemaju ništa s time (barem vizualno), ali se furaju na dobar dio zvuka '70-tih i '80-tih bez ikakvih naznaka ka pomaku prema 21. stoljeću. Oni su se doduše najavili kao heavy-metal band, ali su potpuni retro koji spaja rane Iron Maiden i nekad sjajne, skroz jednostavne Judas Priest na bazi new wave of british metal (sjetite se "British Steel" albuma iz 1980.). Full Throttlle se večeras prikazao u odličnom sviračkom izdanju, glas pjevača je odličan (vizualno podsjeća na pokojnog Phil Lynotta iz Thin Lizzy), no nepotrebno je ponavljati staru boljku tekstova na engleskom jeziku koje izvode Hrvati i svi slavenski narodi ako nema adekvatne poruke. Unatoč tome, ovaj band svira jednostavan i bazičan hard-rock/blues, odsvirali su tri vrsne obrade ("Hellbent" i "Victim of changes" od Judas Priest i "Cold sweat" - Thin Lizzy), te dvije autorske skladbe ("Starblind" i "Easy rider - heavy striker"). Zaista im se nema šta prigovarati, sviraju ono što vole i to rade odlično, te ih uskoro treba očekivati i na većim događajima poput motorijada i sličnih open-air koncerata.

Kada se saberu dojmovi nakon skoro dvije pune sezone Novog zvuka u Saxu, rijetko se desilo da je nastupio neki indisponirani i nepripremljeni band. Doduše, znalo je biti onih koji su se smuvali i 'smandrljali' svirku navrat-nanos, no niti jednog nije bilo u totalno off stanju. Neki dan sam pronašao osvrte na nastup Crvenih mundira u sisačkom SkWhat-u gdje je pjevač Džudas navodno bio u takvom stanju da je pao preko činela, a čitav band je bio toliko pijan da ih niti njihovi vjerni poklonici nisu mogli provariti. Eh, što su stariji, umjesto da su bolji, oni su izgleda sve lošiji... No, u svakom slučaju bilo bi ih vrlo interesantno vidjeti na Novom zvuku i razmotriti kako bi se uklopili sa svojim nastupom u polusatni disciplinirani session.

horvi // 25/02/2009