'Zagrijavanje' je inače program književnih večeri koji ide neke 2-3 godine pod organizacijskom palicom Roman Simića (Drvena Marija), te je za ovu priliku po prvi puta odlučio da koncept u cjelosti posveti domaćim akustičnim izvođačima.

Na koncert su došli uglavnom prijatelji i poznanici ovih izvođača tako da je vladao odličan feedback. Roman je sa svakim izvođačem popričao nakratko u svakoj najavi gdje je bilo obilja humora i zdrave zajebancije, a svi akteri su svirali bez ikakve pomoći pojačala i elektronskih priručnih sredstava. Prvi su oko 20 h startali OLOVNI PLES iz Dugog Sela koji su za ovu priliku došli u skraćenoj duet varijanti; Stipe Periša (vokal, gitara) i Marin Pavlović (usna harmonika, vokal i gitara). Izveli su 6 skladbi od kojih su 3 bile na tekstove Antun Gustav Matoša (pjesme "Jesenje veče", "Samotna ljubav" i odlična završna "Matošev blues"), jedna je bila na tekst August Šenoe iz 1863. godine ("Budi svoj"), a u repertoar su uvrstili i dvije autorske skladbe; bijesnu "Isprat će kiša" i veoma emotivnu "Iskren do boli". Time su ujedno predstavili i svoj najnoviji, drugi album "Noć bez jablana" koji je nedavno objavljen za Slušaj najglasnije. Ovaj dvojac se odlično nadopunjavao u svojoj koheziji finog šansonjerskog vokala Marina i odriješito grubog, blueserski hrapavog a'la Tom Waits kojim pjeva Stipe, te vrsnim gitarskim međuigrama melodija i naglašenih blues/rock solo dionica. Potom je nastupila Nikolina Romić NINA čiji su vokalni i svirački atributi već dulje vremena poznati na domaćoj akustičnoj sceni, a ovom prilikom sam prvi puta saznao da ima rock akademiju. Odlično svira akustičnu gitaru, a vokalom barata još bolje. Ima u njezinoj interpretaciji pravog šansonjerskog emotivnog naboja od Ibrice Jusića do Joan Baez. Svirala je vrlo kratko, nekih 20-tak minuta u kojima je izvela 5 kompozicija koje su odreda veoma emotivne i tužne; "Zaledi trenutak", "Zauvijek", "Ti si moj", "Kristali" i "Kraj". Premda je njezin nastup bio u emotivno najelegičnijem tonu, prikazala je pravu raskoš vlastitog talenta i valja od nje u skoro vrijeme očekivati i neki diskografski rad. A onda je domaćin Roman najavio ČOPORa (Robert Vodanović), te je svim prisutnima otkrio jednu vrlo zanimljivu stvar. Prije samog koncerta skoknuli smo na piće u obližnji kafić (Čopor, Olovni Ples, Ante Perković, Sale Dragaš, Roman, moja supruga, ja i dio ekipe), te se kroz neobaveznu priču ustanovilo da su Čopor i Roman prije oh-ho godina zajedno živjeli u istom kvartu u Zadru i praktički se 'igrali u pijesku' gdje su stradale brojne mačke, gušteri i još tko zna kakve životinje. Roman je sve to vrlo živahno i satirički prokomentirao prilikom same najave Čopora kome je ovo prvi nastup u Zagrebu nakon prošlogodišnjeg koncerta u sklopu Live Acoustic Festivala održanog u Spunku 25.XI 2007. Čopor je također održao kratak nastup od nekih 20 minuta gdje je startao s 'medley' dvojcem pjesama "Sam" i "Nocturno" koje je spojio u jednu kompoziciju izabravši najkarakterističnije stihove iz svake od nje. Potom su uslijedile odlične "Deja vu" i "Gomila slika", a nastup je završio sa "Vis spi" na viškom dijalektu s posljednjeg albuma "Priča o dobrom ludilu" (2008, Brlog Records/S.K.Z.). Nakon ova tri osebujna autorska nastupa koji su svaki ponaosob imali svoje specifične priče, uglavnom elegične, mračne i tužne uslijedilo je nešto posve drugačijeg temperamenta i raspoloženja. ANTE PERKOVIĆ je glazbenik koji je prije svega sposoban na inteligentan način sastaviti osebujne frustracije i emocije u sjajne pjesme, a prije samog nastupa je s Romanom vrlo satirično i šaljivo uveo audijenciju u svoj kratki performance. Roman ga je najavio kao Ante Perković - Thompson, ha-ha-ha! Kad su spomenuli njegov stari sastav Djeca koji se razišao prije 3-4 godine, rekao je da mu se često postavlja pitanje 'a što je s Djecom', pri čemu kada ga njegova majka to upita nikada ne misli na band. (još jedno ha-ha-ha! i tako cijeli nastup...). Elem, Ante je izveo samo 4 skladbe od kojih će se neke pojaviti na novom, drugom solo albumu "Duplo dno" koji će biti objavljen samo na vinilu kao lp-ploča. Bile su to "Banditi su na vratima", "Ona nije ovdje" i "Spavaj samnom", a najupečatljivija je bila "Jebaćete" za koju je Ante rekao da još nije najsigurniji kako će se pisati - "jebat će te", "jeba'ćete" ili nekako drugačije, ali to ništa ne mijenja bitno u samoj pjesmi. Naime, pjesma je komična humoreska da su svi prisutni skoro pa vrištali od smijeha. Zapamtio sam slijedeće stihove - 'nisi dijete - jebaćete, kupi cigarete - jebaćete'. Uostalom, treba pričekati album, mogla bi to biti odlična ploča jer ju je Ante večeras vrlo šaljivo i duhovito interpretirao.



I onda kada sam pomislio da je kraj ove večeri, sasvim spontano i nenajavljeno (barem ja nisam znao da je još nešto planirano), izašla je Romanova sestra Mima i uzela gitaru. Roman je onda razvezao priču o svojem bandu DRVENA MARIJA za kojeg sam ovom prilikom prvi puta čuo. Oni su naime band koji nikada nema probe i u njemu sviraju njihovi prijatelji i poznanici gotovo bez ikakvih obaveza. Kaže da se zna dogoditi da sasvim nenajavljeno dođu na koncert bez instrumenata i ako im se hoće svirati posluže se onime što nađu na pozornici. Tako je ovaj puta Mima uzela gitaru Ante Perkovića, te je s bratom Romanom izvela 4 skroz otkačene pjesme. Prvo su izveli komad "Homoseksualci" koju su oni htjeli predložiti za himnu svjetskog nogometnog prvenstva, a pjesma govori o navijačima i nevjerojatno je smiješnog teksta o kolektivnom duhu ludila gdje se svi grle i obožavaju pokazivati genitalije na tribinama i po ulicama uoči, za vrijeme i nakon utakmice. Zatim je uslijedila još jedna strahovito inteligentna parodija "Majka Tereza" koja je ustvari pozitivna metaforička satira, zatim "Sudbine kopile", a potom "Titanik" (ili "Titanic", svejedno je) na temu ovog čuvenog filmskog spektakla. Nastup ovog dvojca jednostavno mami salvu smijeha od samih komičnih tekstova, preko toga da se znaju međusobno spontano sapleti jer se ne pripremaju i za vrijeme same izvedbe se skoro pa dogovaraju o daljnjem tijeku kompozicije, do sjajnog i razgaljenog nastupa Romana koji je istinski komičar koji me podsjetio na one scene poput primjerice Leclaira i madam Edith iz serije "Alo, alo". Jao ljudi moji, kako je ovo bilo smiješno, šašavo i otkačeno izvedeno! Uostalom, uspio sam zabilježiti dio tog nastupa na svoj digitalac u obliku video zapisa, pa pogledajte... Na kraju im se pridružio i sam Ante, pa su zajedno izveli komad koji govori o Hrvatskoj, Dalmaciji i Zadru, a naziva se "HDZ" (ha-ha-ha!).



Kroz ovaj dvosatni neobavezni, ležerni i spontani akustični koncert imalo se zaista šta čuti i doživjeti - pozitivizam humoreske, satire, inteligentnog cinizma, bunta, ekspresije, elegije, emocija..., ali i zabave, te vrlo dobre glazbe u kojoj su prednjačili Nina i Olovni ples. Ugodna večer.

horvi // 23/12/2008