Moj najbolji Killing Joke album je "Brighter than a Thousand Suns" za što bi me pravovjerni fanovi u najboljem slučaju samo popljuvali. No, ako KJ mogu na koncertu na kojem sviraju rane singlove 1979-1980 i album "Pandemonium" odsvirati Love Like Blood, onda je i moja tvrdnja na mjestu. Naime, KJ su na turneji po cca 15 gradova a u svakom gradu sviraju dvije večeri. Prva je posvećena materijalu s prva dva albuma "Killing Joke" i "What's THIS For...!", a na drugoj prije spomenuto. Kako je jedan od gradova koji su planirali posjetiti Brisel, a ja sam se slučajno našao tamo tih dana, to je bio dovoljan razlog za posjetu ovom klubu i jednom od njihovih koncerata. Drugi dan se činio kao bolja opcija.

Killing Joke, nakon smrti dugogodišnjeg basiste Paula Ravena, i povratka Youtha i bubnjara Paula Fergusona u bend, opet sviraju u originalnoj postavi s kraja sedamdesetih. A na koncertima im je u ispomoći mladac na klavijaturama, kojeg ionako nitko ne shvaća ozbiljno. Jaz Coleman, nažalost, u svojim kasnim četrdestima izgleda više kao karikatura Alicea Coopera, no glas ga još uvijek služi. A bome i scenski nastup je na nivou. Geordie, je bio i ostao kuler u bendu a iz tih svojih gitara ponekad izvlači nevjerojatne zvukove. Skoro sat vremena izdržao je bez cigarete (jer je zabranjeno pušenje u dvorani), al onda je pokleknuo i do kraja koncerta nadoknadio sve. Youth, povratnik u bend, iako proćelav izgleda dječački razigrano, a Ferguson i dalje jede bubnjeve. Ancienne Belgique je najznačajniji koncertni klupski prostor u Belgiji, a velika dvorana nešto je između Orpheuma i Paradisa. Skoro pa savršen prostor. Pitam se koliko bi ljudi došlo na početak koncerta KJ, u npr Tvornicu, da je početak u 20:40. A koliko bi ih se tek pojavilo na predgrupi u 19:40!?

Treponem Pal, dvodnevna KJ predgrupa, počeli su točno u zakazano vrijeme i pred sobom imali pola dvorane. Zvuče dobro, ali su smiješni za gledati pa sam njihov nastup iskoristio za cheking kluba. U glavnom holu DJ pušta muziku, na šanku uz pivo možete dobiti i besplatne čepiće za uši, WCi su uredni (i nakon koncerta), a umjesto garderobe su ormarići u koje možete odložiti i zaključati nepotrebne stvari. KJ počinju s 5 minuta zakašnjenja i sviraju ko da im je dvadeseta.Izmeeđu svake pjesme Jaz drži propovijed o štetnosti novca, o ljubavi, o odlasku u Indiju na čišćenje... I onda presijecaju s Love Like Blood. WTF! Iako se toj pjesmi nisam nadao, drago mi je da mogu jedan od najvećih hitova moje mladosti čuti uživo. Još da opale koju s "Brighter...".

Requiem, Exorcism, Millenium, Eighties, Asteroid samo su neki od nezaboravnih hitova koje smo čuli te večeri, a Wardance je namjerno ostavljena za bis i kulminaciju te darkerske večeri u Briselu. Iako mi KJ nikad nisu bili prvi dark izbor, imali su svojih svijetlih trenutaka, a ja se nekako sada bolje osjećam kad sam zaokružio moj najdraži trolist MISSION, SISTERS OF MERCY i KILLING JOKE.



Odmah nakon njih, u maloj sali na katu počeli su DEAD SOULS. To je mladi belgijski bend koji korača prema zvjezdama. Iako se u opisu benda spominju JOY DIVISION i INTERPOL, to je više FRANZ FERDINAND vs COLDPLAY, iako je prva pjesma opasno vukla na sunarodnjake dEUS. Kad se odluče što od nabrojanog žele biti, kad se dogovore dal žele vrištavi ili smireni glavni vokal (gitarista i vokal se mijenjaju zasad), mogli bi zaslužiti slušanje više od 4 pjesme. No, zanimljiv basista, koji ima gard no ne uspijeva, a ni ne pokušava baš nešto suvislo odsvirati, daje im prolaznu ocjenu.

pedja // 10/10/2008

> vidi sve fotke // see all photos