Otac campa, novog romantizma i dance-rocka razgalio je pretovarenu dvoranu Dražen Petrović. Unatoč godinama još uvijek je u sjajnoj formi, sjajno pjeva i izgleda i ima vrhunski potkovan prateći sastav. Tribine se nisu tresle, ali je ostvarena čarobna magija uz neopterećeni ples. Yeah, art-rock!

Čemu hvaliti nešto što je odavno poznato i priznato na svim rock-kartama 20. stoljeća? Razlog je jednostavan - sama jednostavnost s kojom opčinjava Bryan Ferry, nepopravljivi sentimentalni rockerski romantik koji je ovdje po prvi puta zapjevao za široki domaći auditorij. (lani je održao koncert u HNK samo za uski krug elite). Zatim, profesionalnost samog organizatora Goran Bakića koji redovito radi koncerte na svjetskom nivou gdje nema apsolutno nikakve greške. (bila su postavljena i dva velika video-ekrana). Kada sve funkcionira kako treba, kada su svi kotači podmazani i mašina radi, milina je voziti se nošen samo vlastitim instiktima u kojima samo zlobnici traže greške (a uzgred rečeno, takvih ima jako mnogo). A kako je tek fino doći na koncert koji počne točno u 20.00h i završi u 22.40h, te se vratiti kući prije ponoći i bez ikakve brige ustati ujutro u 7h i otići na posao... Tu bi se mnogi klubovi (ne samo u Zagrebu) mogli potruditi da odgoje svoju publiku da "špica" ne mora početi u gluho doba gdje ponekad koncerti počinju poslije pola noći. Koncert je otvorio Massimo s odličnim sastavom koji ga prati već nekoliko godina, te je pred krcatom dvoranom Dražen Petrović izveo svoj standardni set kombinirajući autorske "Ne ostavljaj me sad", "Stranac u noći" i cover varijante "Loše vino", "Gracija"... Nastup je trajao nekih 45 minuta, te se osim njegovog sjajnog vokala posebno istaknula fina akustična gitarska međuigra njegovih žičanih glazbenika. Massimo se za ovu priliku obukao gentlemenski dostojanstveno, kako to i priliči jednom od njegovih idola - u crno odijelo, no manjkalo je onog drskog i bezobraznog, umjetnički nabijenog šliha kojeg je imao sa Dorian Gray koji je bio jednom od ikona post-new wavea u ex-Yu. (šteta što ljudi znaju samo za hitove "Sjaj u tami" i "Ti si tu", Dorian je bio, mada zakašnjela, prava preslika post-punka i prvi "dark" band u Jugoslaviji, prije EKV, Laibach, Borghesie, Mizara). Uz to su imali i veliki jugoslovenski hit. Danas je Massimo fina muzičica za naivne domačice. Još malo pa će biti u vodama Oliver Dragojevića i Miše Kovača, a ni pretenciozni Gibboni mu ne bježi. Smješi mu se narednih 10 Porina, Davorina i ostalih sličnih nagrada. A on uopće nije takav. Ajde, Massimo iznenadi nas s nekim novim i 'čudnim' uvjek svježim Dorianovim izgledom. Bowie je to znao, a možeš li ti? I sam si na večerašnjem koncertu rekao: "ovo će biti noć za pamćenje". Sigurno ne za tebe, ali za Bryan Ferrya da. Sam Ferryev koncert otpočeo je u 21.15h sa dolaskom crnkinje Me'sah Bryan koja je na akustičnoj gitari uz pratnju saksofoniste otpjevala dvije vrlo lijepe unplugged kompozicije (prva je bila "Maybe today") nakon čega je slijedio lagani soft-jazz session saksofona i pianiste Colin Gooda. I onda u 21.30h izlazi stari rock-romantik Bryan Ferry uz ogromnu salvu i ovacije svih 6-7 tisuća prisutnih odjeven u crni svjetlucavi vamp sako, crnim hlačama i bijeloj košulji. Unatoč tome što je prije dva tjedna navršio 62 godine još uvijek fenomenalno izgleda. Nevjerojatno je vitak i vitalan, kose mu ne manjka, frizura mu je i dalje ista kao i prije tridesetak godina, a samo poneka bora na licu može odati da se radi o zrelom pedesetogodišnjaku. Šezdeset mu nitko tko ne zaviri u njegov osobni karton ne bi mogao dati.
Odmah je u vatru bacio glavne atribute dajući do znanja da će koncert proteći u promociji najnovijeg albuma "Dylanesque" s kolekcijom best of iz svoje bogate karijere. Tako je nakon dance-rock hita "Kiss & tell" iz 1987. usljedila kanonada hitova - "Knockin' on heaven's door", "Slave to love", "Don't stop the dance" i "Jealous guy" koje je uz pjevanje neprestano pratio i usnom harmonikom, a na ovoj posljednjoj je i zafućkao u dužini od dobrih 3-4 minute nadograđivajući glazbeni opus odličnog pratećeg sastava od 7 glazbenika (saksofon, dvije gitare, piano, klavijature, bubnjevi, bas i nekoliko različitih efektnih udaraljki) uz dvije rasne crnkinje koje su ga pratile na vokalima i tambourinu. Čitavo vrijeme je uz sebe imao kajdanku na stalku odakle je u slučaju da mu zatreba pjevao stihove, te je u međuigrama glazbenika neprestano plesao svoj karakteristični ležerni camp-dance prepun romantičnih finesa u kojima je često svirao 'zamišljenu' gitaru.
Nakon ovog prvog seta od 8 kompozicija odlazi s pozornice i prepušta mjesto za jedan instrumentalni jam-session saksofonistu i pianistu, te se nakon 4-5 minuta vraća na binu u drugom crnom sakou koji je nešto manje blistao, u blijedo roznoj košulji i bohemski nehajno zavezanoj crnoj uskoj kravati. Ponovno preplitajući kompozicije sa "Dylanesque" albuma ("Positively 4th street", "The times they are-a changin'", "Just like a Tom Thumb's blues", "Simple twist of fate" i najrockerskije "All along the watchtower") došlo je na red najveće iznenađenje - "Tokyo Joe" za koju pretpostavljam da niti najvjerniji Ferryev obožavatelj nije mislio da će biti izvučena iz dalekog arsenala hitova '70-tih. Pred sam kraj dozvolio si je odušak i izveo još jedan Roxy Music hit, zna se, "Love is the drug" kojeg je skandirala čitava dvorana, da bi završnicu okončao potpuno znojan sa "Let's stick together" uz ogromnu ekstazu svih prisutnih. Izašao je na samo jedan bis izvevši "Hold on I'm coming", te uz gromoglasne aplauze potpuno umoran i iscrpljen završio ovaj sjajan koncert na kome je preko dvadesetak puta rekao "Zagreb, thank you".

No, ovo je samo šturi prikaz Ferryevog sjajnog nastupa o kome će se još dugo govoriti. Važno je spomenuti da je prva velika zvijezda u posljednjih tko zna koliko godina koja je došla u Zagreb da je nesmetano svima dozvolila snimanje i fotografiranje čitavog koncerta pa su se tako nemilice ispred pozornice tokom sat i pol koncerta smjenjivali fotografi, reporteri i novinari, uz neprestane bliceve foto-aparata iz publike. Za razliku od njega Massimo je dozvolio slikanje samo prve dvije skladbe. Eh... (nemojte ljudi, ometate me sa svojim škljocanjem!). Ferrya očigledno ništa u životu više ne može razljutiti. Sve je prošao i sada se prepustio odgoju svojih rock-unuka da im pokaže kako jedna velika zvijezda može biti potpuno jednostavna.
A koliko sam primjetio, audijencija je skoro bila ista kao i na Simple Minds 9.IV 2006., samo mi se čini da je ovaj puta bila u daleko većem broju. Jer Ferry je stari mladić koji je odgojio generacije prije punka, new-wavea, elektronike, novog romantizma, alternative, gothica, dance-rocka, indie-popa, indie-rocka i još mnogih sub-žanrova dajući im svoj najbolji i najkreativniji dio sasvim jednostavne, romantične i posve prirodne r'n'r art-preokupacije za finoćom i sentimentalnom suštinom. Vidio sam mnoštvo velikih rock i pop zvijezda iz ex-Yu '80-tih na ovome koncertu u publici, ali ih neću nabrajati. Uglavnom, svi oni mnogo toga duguju Ferryu i Roxy Music. A neki od njih su došli i iz čiste radoznalosti.
Nije od onih bombastičnih 'koncerata godine', ali je svakako nezaboravan. To se na ovim prostorima vidi jednom u životu jer nismo u Britaniji ili Americi gdje "Amerikanci nisu previše bistri" kako je prije više od 30 godina izjavio sam Ferry, što bi moglo značiti da će nam se Ferry ponovno pojaviti jer je oduševljen Zagrebom (isto tako su govorili i Classic Nouveaux, Gang Of Four i The Fall, pa se nikad više nisu vratili u Zagreb). Dobro, netko od njih se i vratio zbog produkcije Viva Glorio kojima će album biti objavljen do konca 2007. godine. Sada je na organizatoru, cijenjenom Goran Bakiću da nam dovuče i Roxy Music, pa ako može i The Police ili U2, a zašto ne i Neil Younga, Van Morrissona, Elvis Costella, Robert Frippa (u bilo kakvoj kolaboraciji) ili jednog David Bowiea i Kraftwerk. Nakon toga (a i prije, zašto ne?) može The Killers, Bloc Party, Modest Mouse, Interpol... uostalom, vrijeme može čekati. Publike, hvala Bogu ima napretek. Nitko se neće žaliti da nema kamo otići jer Zagreb je u zadnjih 2-3 godine postao dio velike svjetske scene.
Kako god, tu je i nastup David Sylviana...

horvi // 15/10/2007

> vidi sve fotke // see all photos