Pa, hm, jel' to moguće? Prvi živi album Bryan Ferryja kao soliste. Zvuči nevjerojatno, no tako jest. Njegovi Roxy Music ih imaju više nego studijskih u omjeru 12:8 i to su gotovo svi mahom realizirani nakon definitvnog razlaza 1983., posljednji nazvan identično kao i ovaj "Live at the Royal Albert Hall" snimljen je još 1974., a prvi puta objavljen 2020. pred samu Covid-19 pandemiju. Interesantno, Ferry je ovaj živi zapis s ogromnim The Bryan Ferry Orchestra u kome je više od 10 glazbenika i pratećih vokalistica uspio zabilježiti na posljednjem koncertu na turneji taman 11. ožujka 2020., uoči samog prvog velikog lockdowna po cijelom svijetu okupivši u čuveni Royal Albert Hall 5.200 posjetitelja po pozamašnoj cifri ulaznice od 35 funti (oko 300 kuna), no sumnjam da je itko ostao razočaran jer je repertoar sastavljen od većinom Roxy Music hitova s tek 4 solističke - "You can dance" (2010), "Limbo" (1987), "Hiroshima mon amour" (2002), "You painted smile" (1994) i dvije obrade Bob Dylana "Don't think twice, it's alright" (album "Frantic", 2002) i "Make you feel my love" (album "Dylanesque", 2007).



Sviračka igra je, dakako besprijekorna, punokrvna bendovska sa svim potrebnim medikamentima insinuirajući kompletan štih pjesama kakve su jako dobro poznate sa studijskih radova, a dostatne i bez neophodne pratnje Andy McKayea čije su uloge i role saksofona, oboe i piccola nekoć izgledale nezamjenjive u dekoru Roxy Music, te se smatralo da Ferry u svojoj solo karijeri, na koncertima ne može nadomjestiti njegovo odsustvo. No, to su tek bile samo kritičarske opaske još tamo 70-ih kada je radio poprilično smušene solističke albume koje je dovodio u red tijekom 80-ih, a ovdje su s pravom izglancane efektnim međuigrama Enrico Tomassoa (kornet, truba), Malcom Earle-Smitha (trombon), Richard Whitea, Robert Fowlera i Alan Barnesa (svi na saksofonima i klarinetima). Uz klasičnu rock postavu (klavijature, gitara, bubnjevi, bas gitara, a ima i violina), 64 minute su odrađene u punom rockerskom elanu baš upravo poput Roxy Music iz najboljih dana, a Ferryjev vokal je i dalje unatoč pozamašnim godinama (tada je imao 74 na plećima) sjajan, mlad, vibrirajuće drhtav, a i moćan tamo gdje i treba biti poput originalnih izvedbi od prije 35-40 godina.



Ona srednjestrujaška audijencija zamjeriti će što na repertoaru nema "Love is the drug", "Let's stick together", "Angel eyes", "Over you", "Jealous guy", "More than this", "Slave to love", "Don't stop the dance", "The right stuff", "Kiss and tell"... velikih hitova koji se svakodnevno vrte na radio programima, no Ferry je baš u tome i specifičan izbjegavajući standardne zicere. U Zagrebu, 11.X 2007. ih je izveo pregršt, a vjerojatno se i njemu smučilo na svim narednim turnejama peglati jedan te isti repertoar. Za ovu priliku ima i nekoliko iznenađujućih pjesama s kojima ponovno revitalizira staru Roxy ostavštinu poput uvodne "The thrill of it all", "Pyjamarama", "Out of the blue", a pogotovo zaboravljenog krautrocka "The bogus man". Sve u svemu, ovo je instrumentalistički gotovo poput Roxy Music i prikaz je odlične koncertne fleksibilnosti Ferryja & co. u što se nikako ne treba sumnjati.

Naslovi: 1.The thrill of it all, 2.You can dance, 3.Pyjamarama, 4.Out of the blue, 5.The bogus man, 6.Casanova, 7.Limbo, 8.Just like you, 9.Same old scene, 10.Hiroshima mon amour, 11.You painted smile, 12.Don't think twice, it's alright, 13.Make you feel my love, 14.Dance away, 15.Avalon, 16.Street life, 17.Virgina plain, 18.Editions of you

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 12/04/2021