Hoću da me Nomeansno posvoje za unuku. Bez šale. Joj, kad sam vidla Roba Wrighta kako se smješka s pozornice dok mu ona 'havajska' košulja lagano vijori na vjetru, mislila sam da ću se rastopiti od miline. Iako mi se zapravo sve svelo na čekanje Nomeansno i onda na trans nakon njih, Priredba je ispala skroz simpatičan festival. Sve je kasnilo po više sati, neki su zbog toga popušili foru i ispali iz rasporeda, ali mjesto je lijepo, zvuk je bio dobar i nije se moralo tri dana čekati na šank i wc. To je uvijek pohvalno. Prvi dan je bio rezerviran za poklonike drum'n'bassa koji su tog jutra otišli kući zadovoljni i prašnjavi do koljena, ali i možda malo nanervirani poradi blago iritantnog MC-ja. Zvijezde večeri su bili Pendulum i Bad Company. Moram priznati da se uopće ne kužim u tu vrstu muzike pa mogu reći samo ono što su mi rekli oni koji se kuže - bilo je jako dobro. Drum i bass koji su mene zanimali su bili zakazani za subotu. Iako su nas domaći uvjeravali da to ništa neće počet na vrijeme, svi smo ipak došli na Preluk oko 20h jer je za pola sata već trebao početi treći bend. Nda.. Malo nadobudno od nas. Ništa još nije bilo počelo, tako da smo tek nešto prije 21h začuli kako počinju slovenski goth rockeri Shanti Nilaya. Eh, to je razlog zašto smo došli pola sata prije TREĆEG benda. Da ne vidimo prvi. Budući da nam se jako nisu sviđali, neću ih previše komentirati jer ih nisam pozorno pratila. Vidjela sam samo da su se trudili, izvedbom, izgledam i scenskim nastupom. Šteta što su po danu svirali. Baš im to i nije najbolje pristajalo uz imidž. Splitski metalci Essence nisu bili loši, ali se odjednom stvorila prilična količina ljudi koje nisam vidjela 100 godina, pa je trebalo malo i popričati. Na Cog smo se ipak malo približili pozornici. Bilo mi ih je čudno gledati na tako velikoj pozornici, ali bili su dobri kao i inače. Iako nakon što sam par puta pogledala stičeka Stevea uživo, sad mi ovo sve zvuči malo vodeno. Iako nije. Dok smo već malo nervozno računali u koliko sati ujutro će na pozornicu doći Nomeansno, svoje pozicije su zauzeli Hesus Attor. Bend za koji me Riječani i dalje uporno uvjeravaju da su bolji od Chang Ffos. (??????) Ne vidim paralelu. A i mene su od svih ljudi našli s takvim pričama… Gledala sam ih jednom prije, u KSET-u, s Aids Wolf. Sad su svirali na domaćem terenu pa su mi možda zato bili malo bolji nego zadnji put. Ne znam. One Piece Puzzle nisam bome niti jednom vidjela, a nije da nisam imala priliku. Svaki put neka ''viša sila''. Ovaj put sam napredovala da ih barem čujem, jer je ''viša sila'' bio Nomeansno merch kraj kojeg smo iz nekog razloga kempali i čekali da striček posloži sve stvari. Plaćalo se u više valuta, a na poklon sam dobila i smiješnu torbu za ploče, uz izjavu merch stičeka ''Here you go sister!''. Jej! One Piece Puzzle su za to vrijeme svirali u pozadini i činilo mi se kao sasvim fina muzika. Morat ću malo više obratiti pažnju sljedeći put. Inače, pjevačica im je jako simpatična djevojka. Onda se dogodio incident koji je jako pogodio ljubitelje benda Pasi. Zbog kašnjenja su Pasi ispali iz programa, a na pozornici su se pojavili djedice iz Kanade. Ja sam se, s druge strane, pojavila zalijepljena za ogradu na sred pozornice. Taman između zvučnika da mi zvuk bude blago usran. Tja… Ali to nije omelo moju euforiju. Skakalo se i vrištalo, pjevalo i općenito blamiralo na sto načina. A mislim, ipak su to Nomeansno. Više ni ne znam koliko puta sam ih gledala, ali svaki put je bilo super, a NMN su s pozornice sipali tone pozitivne energije. Ne mogu ovaj nastup usporediti s onim u KSET-u prije dvije godine, jer ono je ipak bila domaća atmosfera, a setlista kao da je bila slagana po principu ''E, a jel možete ovu svirati?''. Zapravo, djelomično i je. Ovaj put je izostalo prilično hitova (uvijek najviše primijetim izostanak pjesme ''Big Dick'') i svirali su dosta stvari s novog albuma ''All Roads Lead To Ausfahrt''. To je kod nekih izazvalo negodovanje, pa sam bila primorana slušati u pol koncerta nekog tipa koji mi je krenuo prigovarati da kakva im je to setlista, šta sve novo, a di im je ova pjesma, di im je ona pjesma… Aaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!! Uh. Kako je to ipak festival, sa kakvom-takvom satnicom, Nomeansno su puno prebrzo morali završiti. Vratili su se na jedan bis i odsvirali ''Dark Ages'' i ''Now''. Nesvijest totalna. Ne znam što NMN jedu da s toliko godina još uvijek tako sviraju. Svaka čast. Ajme onaj bas…. Ajme bubnjevi…. Ajme gitara…. Ajme odjevnih kombinacija… Klanjam se do poda po svim točkama. Zvali smo ih natrag, ali nema sto biseva na festivalu. Kme. Dosta ljudi je nakon Nomeansno krenulo put prvog bureka, ako je suditi po repini koja je bila pred pekarom ispred kampa. Mi smo još recimo poslušali Monochrome, i onda i sami otišli ubost neki burek. Dok smo se ukrcavali u auto počinjali su Zion Train. Nadam se da će Priredbe biti i iduće godine. Bilo je lijepo.

ana // 28/06/2007