Popularan riječki Palach, klub za mlade i sve koji se osjećaju mladima, posjetili su 3. prosinca braća Wright, Rob i John, te Tom Holliston - poznati među okorjelim poklonicima progresivnog punk rocka kao članovi benda NoMeansNo. Iako dobrano posjedjeli i s 33 godine iskustva sviranja u ovom legendarno famoznom bendu, Rob, John i Tom pokazali su zavidnu vještinu okupljanja pozamašnog broja publike u Rijeci. Koliko smo uspjeli ustanoviti - na koncert su se dovukli i štovatelji iz Istre te Slovenije,...Sve u svemu činilo se da je mjesta za sve prisutne u Palachu bilo premalo za taj ponedjeljak (pa organizatori iz Distune Promotion-a zasigurno ne bi pogriješili da su osigurali neki veći prostor, ali...hey!...i ovako je sve ispalo sjajno, bajno i megaspektakularno). Zapravo je fascinantno koliko je to bio miran koncert s maltene hipnotičkom pažnjom prisutnih upućenom na stage i na ove kanadske veličine koje su po tko zna koji put svojim koncertnim nastupom 'osvojili srca publike' (fraza bez koje se ovaj put ne može). Iako NoMeansNo nije pokazao određeni nivo žestine kojeg prakticiraju nastupajući kao Hanson Brothers (prisustvovala 2008. u riječkom Stereu...huh...žestoko/zanimljivo/žestoko), profesionalizmu nastupa ovog kanadskog trojca u riječkom Palachu nije bilo zamjerke. Naravno, koncert su otvorili jednom od najpopularnijih pjesama u svojem stvaralaštvu - pjesmom River, a kako smo uspjeli naknadno saznati nisu niti bili svjesni da nastupaju u gradu koji se upravo tako i zove. U skoro 2 sata svirke pred 'omađijanom' riječkom publikom - NoMeansNo ispunili su prostor Palacha i srca (evo opet) svih prisutnih četrdesetogodišnjaka i one nekolicine mlađih štovatelja fenomena ovog glazbenog tria koji s blažim naznakama umora, ali još uvijek s neprikosnovenim žarom glazbenika željnih live nastupa, odrađuju koncertne nastupe skoro cijeli studeni i prosinac diljem Evrope, a mi smo jednostavno nakon svega ispunjeni, sretni, s laganom boli u vratnoj kralježnici od drmusanja glavama na zvuk dominirajućeg bassa pod prstima Rob Wright-a (ali to je tako irelevantno nakon ovako odličnog glazbenog performansa). Nakon skoro trećeg bisa glazbenici su se povukli sa stage-a, a druženje s njima nastavili smo u backstage-u osupnuti činjenicom o njihovoj skomnosti, a zapravo veličini, gdje su ugodno čavrljali i fotografirali se s nama uživajući u srdelicama i salati i naoko domaćoj torti.
Kao predgrupa bendu nastupili su domaći Very Expensive Porno Movie, žestoki HC punk riječki mladići (barem 20tak godina mlađi od članova NoMeansNo-a) koji su zapravo oformljeni u Amsterdamu i, kako kažu za sebe, opsjednuti su porno filmovima '70tih. Nakon nekoliko glazbeno dojmljivih žestica svoj nastup su zapečatili odličnom verzijom pjesme Pekinške patke iz 1980te godine - Bolje da nosim kratku kosu. Naravno, svi prisutni četrdesetogodišnjaci su s njima zapjevali ovu legendarnu punk himnu. Nažalost, poganje je izostalo. Ipak su četrdesetogodišnjaci u pitanju. Da ne spominjem - ponedjeljak.

sandra vučetić // 09/12/2012

> vidi sve fotke // see all photos