Ako tidalpullovci ne postanu popularni kao Jonathan ili barem Žen, mogli bi upamtiti ovaj koncert kao highlight karijere što u ovome trenutku to van svake sumnje i jest. Nakrcali su KSET do te mjere da je bila gužva kakvu već jako dugo ne pamtim, ajde, iskreno rečeno sve manje pohađam koncerte, u doba lockdowna i one aktivne dvije pandemijske godine sam ih još rijeđe obitavao, pa i nisam striktno mjerodavan što se sve u tom međuvremenu izdešavalo u KSET-u, a sigurno jeste bilo ovako natovarenih gigova. Podsjetilo me to na ona vremena kada su ljudi u velikom kontingentu išli na naše nove bendove i izvođače zbog jedne-dvije pjesme, prvog albuma koji je redovito bio najbolji i najjači ili činjenice koju je pratila neka fama, hype, bilo što jer se naprosto valjalo i trebalo pokazati, vidjeti i biti viđen na događaju kojeg se ne smije propustiti. Ako nisi na njemu, ne postojiš tamo gdje ti je mjesto. Tidal Pull su prije nekoliko mjeseci (točnije u lipnju, elem prije 5 mjeseci) objavili sjajan debi "Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31504 prethodno ga najavivši s tri vrsno kreirana singla "Dezen (Ljetna pjesma za nesretan rođendan", "Privitak" i "Dobro jutro, Jenny Lewis" kojima su stekli prijatan feedback, a još kao praktički nepoznat demo bend su koncem 2021. nastupili na 20. rođendanu Terapije www.terapija.net/koncert.asp?ID=31052 11. prosinca, što im je bio vjerojatno prvi koncert, kako napisaše Peđa, izlazak iz sobe za probe. Od tada je prošlo 10 mjeseci i već su uspjeli napuniti KSET kao da su Pipsi www.terapija.net/koncert.asp?ID=1643 (21/02/2006), Overflow www.terapija.net/koncert.asp?ID=2353 old.barikada.com/backstage/2006-11-09_overflow_casne_sestre.php www.terapija.net/koncert.asp?ID=2356
(odlična galerija slika, 7/11/2006) ili Skaut + Scroll www.terapija.net/koncert.asp?ID=2814 (3/04/2007), evo to mi prvo palo na pamet kod prisjećanja na abnormalne gužve kojima sam prisustvovao u klubu studenata elektronike u 21. stoljeću. Što se tiče nekoliko puta rasprodanih S.A.R.S. nije me briga, moj radar ne senzorira napad mainstream šabanizma.

Do šanka je bilo jako teško doći, čekalo se po 10-15 minuta da dođeš na red, ako niste upućeni pivopija, novina jest da platiš KSET-ovu crno-bijelu, vrlo čvrstu plastičnu čašu politrenku 10 kuna s kojom svaki naredni put dolaziš na šank da ti je napune sa solidnim pivama. Nisam od onih koji zbore o nekim 'razvodnjenim', ima dobar repertoar točeni Medo i još nešto, uglavnom po popularnim cijenama od 17 kuna, a nakon što odlaziš kući, vraćaju ti se tih 10 kuna kako ne bi plastiku reciklirali. Cure i dečki za šankom ih uredno operu u deterđentu i ponovno koriste, a ako je hoćeš zadržati, nosi je kući kao suvenir. I divim se toj KSET ekipi kako su uljudni, ažurni, nema nikakvih anksioznosti onih frustriranih konobara kada je strka, zbrka, gužva, kada svi urlaju i sve šalju dođavola. Ugostitelji bi ponekad trebali svoje konobare poslati ovdje na praksu da dožive barmensko vatreno krštenje pred urlikajućih 100-tinjak grla... I k tome, kako mi se kamera ispraznila, momčina iz osoblja mi je našao jedan slobodan šteker na šanku da si je napunim. Gdje bi to dobio? Na nekom šmensi-fensi mjestu seoske dične Gradske kafane Jelačić placa i one špice Cvjetnog trga gdje je 2 dcl čaša vina, obične graševine Belje 40 kuna?

A meni bilo baš fino jerbo sam se te večeri prvo našao s bendom Elena obavivši jedan izuzetan interview, popio 3 rakije i 3 pive laške, te se dokoturao na ovaj koncert misleći da ću zateći maksimalno 50-60-70 ljudi, sjesti u separe, cugnuti pivce, popljugati sfrkani čik-dva u dvorištu, ali hej??? Pa jedva sam se uspio nagurati u to dvorište koje nekad zna biti toliko otužno prazno da se čuju echo-delayi nezadovoljnih komentara putnika u večernjem vlaku što pristiže iz Bosne kada ih carinici prevrću tamo u Hrvatskoj Kostanjici što li to švercaju u dičnu EU, no ovaj puta - šok. Nis'm mogao čak ući niti u dvorište od mase ljudi. Sve pretrpano već u pola devet iliti osam i po, a sve to mlada škvadra studenata pred kojima je budućnost. Pamtim KSET kad sam imao i 15 i 25 i 35 i 45, a evo sada i 55 godina. Prolaze ratovi, padaju vlade, mijenjaju se društveni sistemi i svjetonazori, ali klub radi baš onako kako i treba. Sa zvijezdom. I puno njih. Prvo bješe petokraka, a sada ima i pet-šest krakova uspješnosti prevladavanja svih tih 'KSET-ove ruke više nisu mlade, za bijedan dolar one rade'. I neopisivo mi bilo lijepo za vidjeti svu tu mladost na okupu, eh, jeste, bijah ja ovdje stari metuzalem i sretoh, pa koga drugog nego starog novinarskog kriks-kolegu Vedrana Harču koji me upitaše 'kaj je Horvi, nas dvojica smo ovdje najstariji?'. A mi odvalimo spiku redovito, to se može protegnuti u eseje i komentare čitavu noć u beskraj o svemu i svačemu.

Pozdrav prije bisa



Otvoriše Tidal Pull svirku, jebate, bombetine od svirke! Ono što me uvijek zanima i zbog čega uglavnom dolazim na koncerte ovako mladih izvođača jest moja interna sumnja mogu li svoj studijski materijal odsvirati istim intenzitetom uživo u čemu se bezbroj puta razočaram. Ali, ovdje nije bilo onih smutljivih i napuhanih pretencioznosti kakve prate tipične felere show-biz industrije kad su početnici na sceni. Mogao bih sad napisati eseje o takvima što su imali sjajno producirane debi albume, gromoglasne pijare i podrške medijskih poltronova, a na pozornici nisu znali niti svirati izmotavajući se prtljanjem ego-tripova pozivanjem na loš razglas i nefleksibilnost tonskih tehničara 'pojačaj mi monitor', 'daj smanji basove, ne čujem solo gitaru'. Ne čujem sebe. Htio bih vam reći, ali ne smijem - ono što ste čuli na albumu, djelo je našeg producetna koji sad tu nije s nama, on bi nam namjestio zvuk... Ma nemoj?

Krenuše "Dvanaest", razvijoriše se gitarske melodije Ivana Blažinovića, ako niste znali, obratite pažnju da je jedan od rijetkih hrvatskih lijevorukih gitarista i Luke Žgrablića s uvodnim medikamentima ko' da će početi "Love will tear us apart", ma koji uvod i poziv u čitav događa, ma odmah fešta alternativnog rocka!!! E, da, to što me plašilo, odmah je palo u vodu, ovi dečki s odličnim frontmenom Vilim Hrastekom čiji su vokali visoki i opravdano drečavo-urlikavi na koncertu (za razliku od studijske kuleracije), a vizualno djeluje poput kombinacije Slim Shadyja i pokojnog Chestera, naravno Benningtona su energija do jaja!!! Baš onako ko' što mi stari prdonje pred penzijom volimo čuti od naših upola mlađih rockera busajući se u čast da na ovakvoj mladosti svijet rocka može ostati i kad umremo. Shvatili ste. Tidal Pull su jebački nasvirani, uvježbani i istrenirani, mora biti da svaki dan vježbaju puno radno vrijeme od 8 sati onako kako mi starci odrađujemo po defoltu i najkompliciranije svoje radne zadatke istreniravši ih kroz 30-40 godina radnog staža. Besprijekorno je to za čuti kako su uštimani da im niti sve one pizdarije kako bi netko primjetio - možda pretih bubanj Borne Šućurovića ili nedovoljno naglašen bas Stefana Španičeka ne mogu naštetiti. To uopće nije važno jer ekipa je vraški dobro uštimana i fokusirana u pjesme, fabulu i sve one promijene raspoženja. Već s tom prvom pjesmom imao sam dojam da gledam i slušam jedan od meni najdražih alternativnih bendova. Pogoditi će te koji...



Slijedeće pjesme su bile spomenuti hit "Dezen (Ljetna pjesma za nesretan rođendan)" s R.E.M. -ovskim "Murmur" ugođajem u dvojako rascijepljenom aranžmanu, pa onda melankolična "Galerija" uz levitirajuće-lebdeće harmonije ko' da je tu negdje sa strane synth s miomirisom shoegaza Ride, no kad je uslijedio glavni hit "Dobro jutro, Jenny Lewis" kažem ja Harči 'vidi, sreća ovog benda jest kaj nemaju distorzije, da ih imaju bili bi post-hardcore poput Fugazi ili At The Drive-In'. Kaže Harča 'jebote, da, ovo bi mogao biti jebeni post-hardcore bend'. I tu je ustvari sva čar Tidal Pull: našli su pravu mjeru indie-rocka i agresije, nisu niti jedno niti drugo, točno su u procjepu dva vitalna i aktualna žanra prezentirajući svjetski zvuk, ako povučem paralele s ex-Yu new-waveom, baš onako kako su Azra i Film na svojim debi albumima prenosili svoje impresije The Pretenders, The Police, The Clash, Elvis Costella, Blondie i kompanije, tako oni fluktiraju u korespodenciji 21. stoljeća nimalo se ne obazirući za tamo nekakvim stereotipovima, a biti ću slobodan utvrditi da im baš upravo taj manjak na papučicu distorzije omogućava razliku od svima dragih, a mnogima i najdražih beogradskih Repetitor koji su došli do statusa enormnih regionalnih alter-rock zvijezda. Svirka im je bila fantastična dokazivajući iz pjesme u pjesmu sav talent i raskoš albuma: "Dva od dva" je sjela idealno poput brze balade novog Suede albuma "Autofiction" kojeg sam netom preslušao i mogu vam reći da je fantastičan Bowie/ The Cure-rock, "Svojom voljom" u temperamentnijem, nižem i sporijem tempu je došla za onaj sjetniji odušak romantike koja kod njih ionako vibrira u zraku podsjetivši i na The Stone Roses, a kad je krenuo "Privitak", erupcija audijencije je dosegla vrhunac. Gotovo se pjevalo singalong u pretovarenom KSET-u, a nas dvojica razglabašemo može li takav feedback postići recimo u Slavonskom Brodu, Osijeku ili Splitu? Prerano je za to, tako nam se činilo, a posebice kad su svirali laganicu "Besmrtna (Iskrenost nije vrlina)" s kojom mogu Pipsima stati na besramne krađe poput "Poštara lakog sna" maznutog od The Pogues "A rainy night in Soho". Još nismo detektirali oli su tidalpullovci maznuli ovu melodiju, ako jesu, onda smo u qrcu od originalnosti i neće biti nikakve vajde što ih hvalim jer sam se odlično osjećao na ovome koncertu zaboravivši sve probleme vanjskog svijeta, individualne pizdarije, nestašice koječega i pomanjkanje empatije u najintimnijim, prijateljskim odnosima. Nekako, na taj trenutak koji je iznosio neopisivo kratkih sat vremena (koncert je završio, vjerovali ili ne u 22.15h), osjetio sam ono što je najvrjednije - dostojanstvo rocka koji mnogima malo daje, a puno uzima i ljudskog poštovanja. Pretenciozno je za reći mladim ljudima koji imaju svašta-nešto s 'bubama u glavi', ovo je bio svojevrstan U2 iz nevine faze, lijepi, umiveni i pristojni bend pred kojim je, nadam se, velika i uspješna komercijalna karijera puna radiofoničnih pjesama. Sada ih imaju u žestokim gabaritima, mladi su i puni energije, kapaciteta i fantastičnih živih kreacija.

Ponavljam, ako neće postati enormno popularni, a koliko mi se čini, pucaju na sam vrh poput Azre i Filma, dakako u novim formacijama, pamtiti će ovaj koncert čitav život. I ja s njima.

horvi // 08/10/2022