home > koncert > Heineken Jammin' Festival, Mestre (Venecija) Italija, 14-17.06.2007.

kontakt | search |

Heineken Jammin' Festival, Mestre (Venecija) Italija, 14-17.06.2007.

Heineken Jammin' Festival se od četiri dana sveo na jedan. Nevrijeme, koje je u petak nakon prvog benda pogodilo Mestre, porušilo je sve u Parco San Giuliano. Bilo je i ozlijeđenih, a osvjetljenje i zvučnici su se srušili. Nakon toga organizatori su otkazali sva tri preostala dana.

Na svu sreću u petak sam zaglavila na poslu pa smo propustili tu kataklizmu i u Mestre stigle kad je sve bilo gotovo. Pri izlasku iz vlaka nas je malo zbunila hrpa ljudi u majicama Linkin Park, Pearl Jam i Heineken Jammin' Festival koji su se oko 20h motali po kolodvoru izgledajući prilično pokislo, u doslovnom i prenesenom značenju. Kao i kolone koje su išle od Festivala, a ne prema njemu. Na kraju smo pitali neke cure koje su nam rekle da je nakon prvog benda bilo užasno nevrijeme, da se sve srušilo, neki su ozlijeđeni, a Festival je otkazan i ne zna se hoće li se održati preostala dva dana. One se samo nadaju da će im vratiti novce za kartu. Naravno da je u to vrijeme pržilo sunce i spremala se jako lijepa večer. Nama nije preostalo ništa drugo nego da se poberemo na sljedeći vlak natrag. Sva sreća uzele smo povratnu kartu jer inače bi tri dana čekale u redu da je kupimo. Naravno da su vlakovi kasnili, po kolodvoru se nije moglo hodati od ljudi, a oko nas su se svi žmikali i cijedili čarape. Redovi na WC su bili kilometarski, a za kupiti sendvič u obližnjem fast foodu se čekalo još duže nego na pišanje. U čekanju vlaka smo, sva sreća, naišle na odličan kebab, tako da put na kraju ipak nije bio uzaludan.
[ mastodon ]

mastodon   © ana

Sreća u nesreći je bila što su dva benda koja smo najviše htjele vidjeti, Mastodon i Slayer, svirala u četvrtak. I tada je vrijeme bilo sumnjivo. Kad smo stigle u Mestre, nešto iza 15h, padala je kiša. Mastodon su trebali svirati treći i to nas sve baš i nije veselilo. Kiša je ubrzo prestala i skroz se razvedrilo, ali onda nas je snašla druga nepogoda. Nakon što smo podigle akreditacije uz koje smo dobile i fora Heineken torbicu na poklon (u sklopu koje imate otvarač za boce, kao i na traci za pass) trebalo je ući na koncert. Na glavni ulaz vas ne puste unutra jer ste novinar, a gdje je ulaz za novinare? Velika enigma. Pogotovo kad vam kažu da je evo tu lijevo, plava vrata, vi prehodate tri kilometra, naiđete na neobilježena vrata SIVE boje i pomalo očajnički pitate jesu to možda ta mitska plava vrata i oni kažu da naravno da jesu. Tu netko ili ne zna engleski ili su daltonisti. No dobro, sve to ne bi bilo strašno da dok smo mi satima hodale oko ograde nismo iznutra smo čule, koga, Mastodon! Dobro da u blizini nije bilo nikoga inače bi čuli cijeli repertoar slikovitih hrvatskih psovki. Ma mislim ono, ako sam zbog nečega uvaljala kolegi svoj dio posla (još jednom mu beskrajno zahvaljujem što mi je završio pokus) i pobjegla na koncert, onda je to bilo zato da vidim Mastodon. I sad ih slušam dok pozornicu vidim dalekozorom. Popizditis totalni. Dok smo prešle tih par kilometara do pozornice, Mastodon su bili već na pola seta. Ajde, bar još nije bila prevelika gužva pa smo mogle stati dovoljno blizu bez guranja i čak i vidjeti nekoga na pozornici, npr. Troya Sandersa i njegov bas. To je uvijek lijepo. Mastodon su bili genijalni, kao što sam i očekivala, i to što su ih stavili tako rano da sviraju je totalni kretenizam. Jer neke od bendova koji su svirali nakon njih treba zakonom zabraniti, a ne ih stavljati na festivale u kasnom terminu. Kao i u Beču prije Tool, svirali su većinom stvari sa preodličnog zadnjeg albuma ''Blood Mountain''. Ne znam jesu li svirali moju omiljenu ''Circle Of Cysquatsch'' jer smo zakasnile na početak, ali možda i bolje da ne znam. Kad sam na ulazu kroz 'Plava' vrata čula kako počinje ''This Mortal Soil'' došlo mi je da plačem od jada. Mastodon su zvučali moćno i muški i nisu nas davili s kretenskim kenjažama između pjesama, poput preužasnih Stone Sour kojima smo imale neopisiv poriv ići išetkati mikrofone samo da ušute. Jesu Slayer svirali kasnije te večeri, ali kad su mi Mastodon zafrljili po gitarama, više nitko nije ni trebao svirati taj dan. Prekrasno nešto. Za odnose s javnošću je bio zadužen Troy koji je bio vrlo drag, skroman i simpatičan, na kraju nam se nakon ''Blood And Thunder'' svima zahvalio, pozdravio, malo nas poslikao, bacili su palice u publiku, i to je bilo to. Odoše Mastodon. Vidjela sam 20-ak minuta koncerta, čula 40-ak, prigovarala zbog propuštenog… još uvijek prigovaram. Bah.
[ mastodon ]

mastodon   © ana

Po rasporedu su zatim trebali nastupiti nama nepoznati Talijani Domine, iako smo mi prvo mislile da će Papa Roach koji su očito ispali iz lineup-a u nekom trenutku. Mi smo odlučile malo istražiti što sve ima u parku razbacano po brdašcima. Bilo je svega i svačega. Stvarno je lijep prostor. Posebno mi se svidjelo što u daljini preko zaljeva vidite Veneciju što je stvarno izgledalo prilično nadrealno. Nije nam se dalo uključivati u razne aktivnosti poput sviranja air gitare na kompjuteru, blamiranja pred kamerama i slušanja savjeta o glazbenoj karijeri, pa smo se ukempale u hladovinu u Area Relaxation gdje su ljudi ležali u mrežama, na kaučima, ležaljkama za plažu, a metalci su uživali u masažama, dok su ih u prolazu zgodne, vrlo oskudno obučene djevojke, špricale vodom ako im je bilo vruće. Za ženske posjetiteljice nisu pripremili nikakve zgodne dečke da ih animiraju. Bezveze. Kod Area Relaxation je bio i najjeftiniji šank gdje ste mogli dobiti veliku pivu u limenci ili pola litre soka za samo 4 eura. Inače je piva svuda bila 5 eura i to točena 4 dcl. Strašno, ali očekivano. Hrana je isto bila u tom cjenovnom razredu. Da naše zgražanje nije bilo lokalne prirode saznale smo kad su se neki domaći tipovi kraj nas na Slayerima vrlo glasno izrazili nezadovoljstvo cijenama. Moram spomenuti i da je bila osigurana i gomila WC-a koji su bili sasvim pristojne čistoće i nije se moralo čekati na red. To je stvarno za pohvaliti.
[ venecija ]

venecija   © ana

Onda se iz zvučnika zaorilo nešto preužasno - počeli su Domine. Prestrašno nešto. I svirali su stoljećima. Kad smo već lagano ispalile na živce od mošnje-su-mi-u-škripcu vokala i herojskih upilavajućih solaža, završili su. Hvala nebesima. Čija je pametna ideja bila da oni zaslužuju kasnije od Mastodon svirati… Joooooooooooooooooooooooooooooj!!!!! Taman smo došle k sebi, eto ti Stone Sour, zbog kojih smo poželjele da ne znamo engleski jer, uz to što zvuče loše, pjevač im daje takve kretenske izjave da smo se plakale što od jada što od smijeha. Svaka druga riječ izašla iz pjevačevih usta je bila fucking. Faking ovo, faking ono… Daj odfakaj kretenu. A tek izjave poput ''Neka digne faking ruku tko je kupio naš novi faking album'' i naša omiljena ''Ovo je naša nova faking pjesma. Faking je pjevajte s nama. Ali neka pjevaju samo oni koji znaju tu faking pjesmu. Ostali ne.''. Svaka faking čast stari.
[ stone sour ]

stone sour   © ana

Nakon takvih lošosti bilo je pravo osvježenje vidjeti Slayer. Tom Araya je jako kul striček. Većina ljudi je ionako čekala samo Slayer i Iron Maiden, što se moglo vidjeti i po majicama na ljudima. Valjda 70% ljudi je imalo majice Iron Maiden, a oko 5% Slayer. Ostalo je bilo minorno. Naše Melvins i Black Lips majice su komentirali kao jako neobične i rijetko viđene. Da, naročito u Zagrebu. Slayer su svirali po danu što je malo ubilo atmosferu, ali nema veze. Bili su dobri. Ne toliko zli kao što sam se nadala, ali bilo je zadovoljavajuće. A i malo neiritantnih šala nije bilo naodmet, poput najave za pjesmu o ljubavi, sreći i zajedništvu nakon koje uslijedi ''Cult''. U pola koncerta nam se već počelo vrtiti od gladi, pa smo morale ići po nešto za jesti da ne padnemo u nesvijest, ali ne prije nego vidimo facu Toma Araye nakon što se iz publike zaorilo ''Ale, aleeeeeee!!!!! Slayeeeeeeeeeeeeeeer! Slayeeeeeeeeeeeeeer!!!!!!''. Zakon! Samo u Italiji.
[ slayer ]

slayer   © ana

Headlinere Iron Maiden smo čekali poprilično dugo. Konačno su počeli svirati s oko 45 minuta zakašnjenja od najavljenog. Kako ih niti jedna od nas ne voli gledale smo ih iz daljine s jednom nogom prema izlazu. Gajile smo neku malu nadu da će nam se uživo ipak možda svidjeti. Nisu. Dogovor je bio da čekamo hit pa bježimo na vlak. Čekanje hita kod Iron Maiden, kad ste unatoč godinama upilavanja s njihovom muzikom od strane frendova uspjeli zapamtiti i razlikovati samo dvije pjesme, je malo zeznuta stvar. Da ne spominjem da svaka pjesma traje cijelu vječnost. Treća stvar je očito bila hit jer su svi dignuli ruke u zrak, a mi smo zaključile da ćemo poslušati naziv jednog od ona dva hita koja znamo i otrčat u brda prema natpisu 'Exit'. Ostavile smo Brucea Dickinsona da skakuće po pozornici i maše rukama dok se iza njega za svaku pjesmu mijenjaju slike. Odustajem od Iron Maiden. Nije to muzika za mene.
[ slayer ]

slayer   © ana

Naravno da kad smo došle na stanicu shuttle busa za kolodvor nije bilo ni od korova. Ali smo ipak čule Iron Maiden hit! Iz daljine se naslućivala ''Run To The Hills''. Hehe. Nije nam preostalo ništa drugo nego se ukrcati na lokalni bus koji nije išao na kolodvor, jer niti jedan ni ne ide od tamo, i onda bauljati po mraku i tražiti put. Sva sreća u busu smo se združile sa simpatičnim dečkom iz Udina koji je bio u istom sosu ko i mi, ali je bar znao talijanski, pa smo zajedničkim snagama ipak svi zajedno stigli na zadnji vlak doma. Hvala mu.

Pijavica koja je u nekoliko minuta opustošila Parco San Giuliano navodno je neviđena pojava na tim prostorima. Prijatelj koji je u to vrijeme čekao u koloni automobila da uđe na parking kaže da ništa nije vidio, dok mu je prijatelj iznutra javljao da je jedva izvukao živu glavu jer je nevrijeme došlo odjednom, dok je prvi bend odlazio s pozornice, počela je kiša i užasan vjetar koji je nosio šatore i lomio drveće, a light i ozvučenje su se s pozornice srušili na ljude. Navodno ih je 30-ak prevezeno u bolnicu s lomovima i ozljedama glave. Pravo je čudo da nitko nije ozbiljnije stradao. Nadam se da su svi ozlijeđeni dobro, da bendovi nisu izgubili puno opreme i da će Heineken Jammin' Festival iduće godine imati više sreće s vremenskim (ne)prilikama.

ana // 18/06/2007

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*