home > koncert > Trobecove krušne peći, Brujači @ Vintage Industrial Bar, 12/04/2018

kontakt | search |

Trobecove krušne peći, Brujači @ Vintage Industrial Bar, 12/04/2018

Dan nakon što su usnulim Vintageom prodefilirali Supersuckersi i demonstrirali kako se svira onaj tip glazbe koji nam prvo pad napamet kad se spomene rokenrol, uslijedio je trenutak u kojem su nam lokalne snage imale priliku dati do znanja kako zvuči naličje te muzike. Brujači i Trobecove krušne peći dva su kluba bratska, a to su svoje pobratimstvo dodatno učvrstili ovom vrlo uvjerljivom, da ne kažem maestralnom, prezentacijom.
[ Trobecove krušne peći ]

Trobecove krušne peći   © T.

Pred kraj godine mi se javi Siniša s Muzike.hr pa me pita da sudjelujem u stvaranju liste najboljih domaćih albuma za onu stranicu Beehype (čekirajte, zanimljivo je). Moja je lista za prošlu godinu sadržavala Brujače s albumom Ladanje, i to ako se ne varam na drugom ili trećem mjestu. Milijun je godina prošlo od njihovog prvog dugosvirajućeg izdanja, i po mom je mišljenju taj comeback u novoj (iako ima i tome sad već podosta godina) postavi odrađen poprilično izvrsno. Ladanje uspijeva biti iznimno lako slušljiv i hitoidan album i istovremeno ne odstupati puno od davno zacrtanih noise/math/post-punk postulata. Znam da je ovo stvar koja se može reći za tisuću raznoraznih bendova, ali matere mi mile stvarno mi nije jasno kako ova škvadra nikad nije dobacila do razine da ih smatramo općepoznatim bendom. Sramota je da se o njima i nakon toliko godina i dalje može pričati kao o "najbolje čuvanoj tajni gradskog undergrounda" ili slično. Sramota je u mojim očima i to da smo im na ovom koncertu u prvom redu bili Jinx i ja, i onda deset metara praznog prostora. Jer ovo je jedan od najboljih bendova u gradu, dame i gospođe. Na ovom su gigu setlistom dominirale stvari s albuma, plus par hit singlova koji mu prethodiše, a čuli smo i nešto sitno relikvija davne prošlosti. Bas je dakako brundao i brujao kako već priliči, vokal je opet bio do te mjere potmuo, hrapav i dubok da se katkad gubio u buci, bubnjar je dominirao palicama i bekovima, a gitarist je mamio osmijehe na lice (barem onima koji su obraćali pozornost) svojim neočekivanim i u neku ruku apsurdno logičnim rješenjima. Ovo je muzika za ples, i ja sam plesao, i bilo mi je divno. Od ljudi iz ove sfere (Cul de Sac, Peach Pit, Trobeci itd.) smo kroz dugi niz godina navikli na eksperimente i pomicanje granica, čini se kako upravo u tome leži tajna kvalitete Brujača - iz svake pjesme izvire potencijal da pobjegne u nepoznato i nedefinirano, a ipak nam izlaze u susret i ostaju "s ove strane" koherentnosti. Što u meni osobno stvara baš onako jedan osjećaj povjerenja i ugode, zahvalnosti. Brujači su ono dijete koje poremećena familija šalje otvoriti vrata kad netko kuca. Samo, premalo im kucamo.
[ Trobecove krušne peći ]

Trobecove krušne peći   © T.

[ Trobecove krušne peći ]

Trobecove krušne peći   © T.

Trobecove krušne peći su s izlaskom na pozornicu pričekale onoliko koliko je basistu Bari (ujedno i frontmenu Brujača, jel) trebalo da s glave skine slavni motoristički šljem i presvuče se iz bijele u crnu košulju. Jednom kad se to obavilo, šou je mogao početi. I bogami je počeo. Nije ovo Trobecima prvi put da sviraju u Vintageu, ali je prvi put da se koncert Trobeca u Vintageu može proglasiti potpunim uspjehom, na apsolutno svim poljima. Čini se da im iz godine u godinu, dok polako ali sigurno rade na novom materijalu čije smo fragmente i ovdje mogli čuti, uspijeva dizati formu, bivati sve privlačniji i zanimljiviji u svojoj apstraktnoj ludosti. Najbolji dokaz tome je i činjenica da im ovdje, suprotno logici i očekivanjima, na gigu u publici nije dominirala starudija. Dapače, bilo je dosta ekipe u ranim dvadesetima. Dijelom stoga, a dijelom zbog činjenice da je pjevač bio iznimno raspoložen za interakciju, pa je puzao, krivio se, silazio u publiku i gurao ljudima mikrofon pod usta, atmosfera je stvarno bila na vrlo visokoj razini. Lako je zamisliti scenarij po kojem ovakva kompleksna i avangardna muzika izazove reakciju zbunjenosti i otuđenja, ali ovi stari maheri su uspjeli stvoriti fešticu obasuvši nas sazvučjem koje je sve samo ne feštoidno. Horvi je u svojim brojnim izvještajima s njihovih koncerata već u tančine secirao sve razloge zbog kojih je ovaj bend zaslužio počasno mjesto u analima domaćeg undergrounda, meni preostaje samo konstatirati da je prava rijetkost imati priliku gledati ljude koji u poznim godinama (nekako mi se ne čini da je itko od članova benda mlađi od 55) uspijevaju bivati na ne samo tehničkom već možebitno i kreativnom vrhuncu, iako sam dakako premlad da bih mogao znati kako je to live zvučalo "u ona vremena". To ne demonstriraju nužno odmah u glavu, polako (kroz uvodne "Poljski trkač" i "Sluga pokorni") grade svoju misterioznu kulu od koliko brutalno nepredvidljivih toliko i brutalno čvrstih ritmičkih struktura, popraćenih uživljenim deklamiranjem začudnih sintagmi, gitarističkim udarima sulude buke, i naravno Caprijevim pasažima slobodne volje na saksu. Da, ritam sekcija je do ekstrema uigrana, tu nema zajebancije, a to onda otvara mogućnost gitari i saksofonu da se rugaju i provociraju nas svojim igrarijama. Posebno se tu na ovoj svirci isticao taj gitarist zlokobnog garda, nešto kao Avdićev polubrat, u karakterističnim crvenim krokodilskim cipelama, ispresavijao je žice do nemoguće razine, svirao uz pomoć žlice, i svako malo zastranjivao u atonalne demencije. U drugoj polovici koncerta je sve to skupa eskaliralo, pa smo i skakali, i urlali tko god je što htio u mikrofon, i generalno se doveli do stanja gdje smo dopustili da se "četvrti zid" uruši, i da se sjedinimo s njihovom ekspresijom možda i više nego što smo se nadali. Kemija među glazbenicima je bila toliko snažna i osjetna, da smo se morali prepustiti. Naravno da je to onda rezultiralo i bisom, na kojem nam je bilo srdačno zahvaljeno što smo tako krasni i topli itd. To je recimo u mojim očima minus, bend ovakvog izričaja ne bi trebao povlađivati ni na koji način publici, valjalo bi konstantno izazivati osjećaje strahopoštovanja i nesigurnosti. Ovako kad znamo da nas vole, to im malo ruši kredibilitet, jerbo se onda prestajemo bojati da će nas ti luđaci nakon giga stvarno oteti i strpati u krušnu peć. Doduše, serem, pa nema bolje taktike nego izazvati lažni osjećaj povjerenja kod žrtve pa ju ščepati nespremnu.
[ Trobecove krušne peći ]

Trobecove krušne peći   © T.

[ Trobecove krušne peći ]

Trobecove krušne peći   © T.

Znaju što rade, kako god okreneš. Jako dobro znaju što rade.

ujak stanley // 14/04/2018

Share    

> koncert [last wanz]

cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: REBEL STAR @ Močvara, Zagreb, 07/03/2024

REBEL STAR @ Močvara, Zagreb, 07/03/2024

| 08/03/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Cryptopsy, Atheist, Serpentslain, Almost Dead @ Močvara, Zagreb, 05/03/2024

Cryptopsy, Atheist, Serpentslain, Almost Dead @ Močvara, Zagreb, 05/03/2024

| 08/03/2024 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Yann Tiersen@Tvornica ZG 05/03/2024

Yann Tiersen@Tvornica ZG 05/03/2024

| 07/03/2024 | mario m. |

>> opširnije


cover: Monsieur Doumani i Dunjaluk @ Močvara, 01/03/2024

Monsieur Doumani i Dunjaluk @ Močvara, 01/03/2024

| 04/03/2024 | dora p |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*