Teško je pisati raport s koncerta kojeg radite u suradnji s kolegama. Terapija.net je do sada uobičavala prethodne proslave rođendana obaviti od kasne zime, elem s početka godine do proljeća, a ove godine koja nam je 'sweet little sixteen', pomaknuta je fešta na jesen. Istina, mi Terapija nismo nimalo komercijalan web i baš nas boli 'kita kjušu' i 'šimonoseki' konjurbacija, ali mnogo držimo do svojih principa u kojima neprestano tražimo nove inspiracije i nove strategije. Odrastamo i ne bavimo se bahatošću da nam ispred kluba moraju stajati otmjene limuzine, nego ljudi koji će s ponekom čašicom pića ovjekovječiti naš rođendan, ponovno održan u KSET-u, a sve to zato jer u klubu nije dozvoljeno pušenje. A rockeri su pušači. I potrošači. Koliko tko može i ima, a te večeri je mnogima bilo osigurano brdo vina za koje se pobrinuo naš strasni Jura i moja malenkost. Bilo je dobrog jela koje nisam kušao jer sam prethodno sa svojom Ramonom uživao u našem specijalitetu: bolonjez tjestenini i salati od friškog kupusa s kojom smo se napucali do balčaka da su samo kalorije izbivale iz nas. Baš sam se zato i obreo u društvu mojih prijatelja i kolega koji su došli na ovu proslavu začuđenih da postoji klub gdje je pušenje zabranjeno, pa su gotovo tijekom cijelog koncerta ostali vani u dvorištu i skoro da nisu pogledali niti jednog izvođača. Poslije su me pitali: kakvi su bili, što sviraju i slične stvari jer su bili daleko zauzetiji s tekućim problemima. No, nije bilo uopće nikakvih poteškoća kad je prvi na pozornicu izašao Matija Habijanec aka MARSHMALLOW NOTEBOOKS i odvalio nonšalantan session na svojoj gitari ispreplitanjem starijih i novijih pjesama uz pratnju, mora se priznati, izuzetnog umjetnika na klarinetu - Josipa Viskovića koji se manje čuo, ali se sa strašću upijao. Njihova izvedba je bila sinteza indie-rock riffova i jazzy/classical elemenata, nešto sasvim novo na našoj sceni; dva čovjeka na pozornici, dva izuzetna lika i umjetnika koji tek praktički i počinju svoj pravi prodor u svijet glazbe. Možda je bilo potrebitije za tu priliku okupljenima podijeliti stolice da uživaju u njihovoj svirci, a nije neophodno reći da u vrijeme njihovog nastupa nije bilo ama baš nikakvog žamora jer čudesna kemija koja izlazi iz njihove glazbe je odmah prepoznata na licu mjesta. Za svaku pjesmu su dobili ogroman aplauz, a čulo se čak i povika na refrenima nekih pjesama, inače jednostavno odsviranih u melodičnim legatima s karakterističnnim Matijinim vokalom koji uopće ne pada na neke brit-pop cake premda mu mjuza ima šmek indie-pop fazona i formata s neobičnim katarzama koje su me podsjetile na neke sjajne pjesme David Sylviana, Jarvisa i Flaming Lips, pa bome i R.E.M, i Nick Drakea. ABERGAZ je konačno dobio priliku realizirati sve hvalospjeve Terapije. Njec je bez sumnje najoriginalniji hrvatski punker, sve je dobro prošarao pozdravivši sve one koji su opljačkali ovu državu i okolinu. Angažirani zajebant, kakav jeste, sjetio se i nekih starih pjesama od prije skoro desetak godina (šteta, nije bilo "Ne glasujem"), no i novih koje govore o jasnoj klasnoj borbi između sirotinje i svih tajkuna, onih momentalno vrlo aktualnih, ali i onih prošlih za koje se pomalo zaboravilo, no ostavili su gorak ukus naše stvarnosti: svako malo ih se prisjećamo. Njec je van svake sumnje opravdao ulogu velikog igrača hrvatskog punka za kojeg se zalaže, bespotrebno bi bilo sad navoditi po čemu je poseban ako ga do sada niste ukapirali kao fenomena, govornika generacije opljačkanih i degradiranih u 21. stoljeću neoliberalizma. Iskreno govoreći, taj čovjek je totalna punk budućnost, doduše za desetak godina ga vidim posve ćelavog, možda više ne i momka, nego oca, ali tvrdim da će i dalje furati svoj socio-političko angažirani film na istim relacijama. Bubnjeve mu je vraški odlupao sadašnji urednik Terapija.net Ognjen Bašić . Ogi, sjajan si, kapa dolje, ali Njec ima spiku i zna što radi… Hrvatski Biafra. SUKOB INTERESA, naši prijatelji iz Zrenjanina su bili glavne zvijezde večeri. Potegnuli su dugački put da konačno dođu u Zagreb pred publiku 'nekave Europe', a dobili su siromašan odjek prisutnih purgera kojih je u klubu bilo tek jedno tridesetak prisutnih dok je najmanje 50-tak ljudi u dvorištu fumalo čikove raspredajući svoju 'šprehu' kak' je ovaj svijet totalno u kurcu. A to nije u redu. Nije to da nemaju dobre pjesme ili da su im glupe kao što je rekao sam gitarist i vokalist Vladimir Čiča, nego je to što nakon urnebesnog Abergaz nestao dojam snage. Sukob Interesa su sasvim simpatičan pop-punk/ r'n'r bend na kojeg je naš ex-urednik Jura odvalio i čak jednu stvar s njima otpjevavši na pozornici upotpunjavajući proslavu onako kako treba. Znam da malo tko u Hrvatskoj poznaje njihove pjesme i o čemu uopće govore kad ih nitko i ne sluša osim Jure, mene i još nekih 'budala' (žena mi je rekla da su skroz bezveze bend, nisu ko' Exploited i The Clash), ali ja držim da je ovo bio njihov sjajan prvi nastup u našoj skromnoj, do daske sjebanoj državi, istoj kao i Srbiji i da će nam opet doći ako nađu ovakvih fanova kao što je Jura koji je cijeli njihov koncert proveo u prvom redu izvikujući gorde Čičine parole. A začudili bi ste se, ovakav punker poput Čiče je tek samo 1982. godište. Klinac rođen nakon punka, a ima ga u malome prstu i oblikuje ga onako kako njemu i Deviću (bubnjar) odgovara. Imaju budućnost. Jednog dana ih vidim na ogromnoj pozornici InMusic ili Exit festivala kada će horde ljudi pjevati njihove pjesme, a na svu sreću, Terapija.net ih je prepoznala u pravo vrijeme još kad nisu postali veliki bend ko' Van Gogh, PCVC, Let 3, Hladno Pivo, Kawasaki3P, Dubioza Kolektiv… Posebnost nastupa je izražen kroz jedan sasvim neuobičajen gest: pred sam kraj nastupa izdvojila se jedna obožavateljica (ime poznato potpisniku redova) koja je Čiči pokazala kako se vezuje patika. A sad, da li je bila razvezana, nisam primjetio, no Čiča je izvalio 'ne znam što bi ovo moralo značiti', tako nešto… Jer, ipak, u blizini mu je bila supruga čiji komentar nisam čuo, a inače sam porazgovarao uoči svirke i s njome. Kako god, veoma su simpatičan bend kome se cjelokupna ekipa Terapije najljepše i najsrdačnije zahvaljuje na ovome gostovanju. Dođite nam opet! KOČNICA su na kraju bili bez presedana. Istina, za taj bend nikad prije nisam čuo, nisam ih slušao, ali čoveče, kaj su odvalili, to je fenomenalno! Gitara, bas, bubanj i vokal… To ste trebali vidjeti. Četiri mlada dečka u kombinaciji RATM, Public Enemy, Beastie Boys, James Brown i Run DMC, ma fantazija! Nisu Dječaci, niti The Beat Fleet, sviraju svoju mjuzu, gitarist Dorian je nevjerojatan, slušao sam ga cijelo vrijeme kao zaljepljen za njegovu tehnikaliju, Jesus, sve mi trnci prolaze po tijelu koliko je bio odličan i autoritativno legitiman. Nije Hendrix, ali je Andy Gill u kombinaciji s Robert Frippom i Andy Summersom, u nekim trenucima su me asocirali na najjebenije dobar Gang Of Four, u nekim drugim na The Pop Group, pa i na livanjskog Andriju. Funk, strašan funk s teksovima na hrvatskom jeziku, imaju i predispozicije za postizanje snažnog feedbacka 'ajmo ruke gore' i fakat, ruke su odma išle u zrak od strane njihovih fanova koji su odjednom nakrcali KSET s onim ljudima koji su strpljivo čekali vani i očito ih nisu tangirala prethodna 3 izvođača. Ne kažem da je ovo manijakalno kvalitetan bend, ali da je bend na kojeg tek treba obratiti itekakvu pozornost, to DA. Bili su najveće iznenađenje, barem po mom sudu. A Terapija.net baš ide cijeli svoj život po iznenađenjima… Bilo je ovo fenomenalno izdanje od njih, a za ubuduće samo preporuka: treba ih pratiti. Na ovakvim bendovima s modernim stavom koji konačno nije nekakav retro, indie i svašta-nešto, nedajBože RHCP, a uzgred rečeno, nisu niti daleko od ranih im izdanja koja su se odavno već zaboravila, oživljavaju zaboravljeni segment post-punk/funka na hip-hoperski način. Uočio sam da i ono nešto obrada što su izveli, teže ka komercijalno prihvatljivom modernizmu, ma pa što onda. I svi veliki bendovi su svojevremeno svirali obrade Berryja, Casha (Beatlesi i Stonesi, primjerice), dok danas ovakvi mladi i potentni dečki sviraju svoje adute, hvala Bogu iz 21. stoljeća, a ne tamo iz vremena njihovih djedova i baka.

Znam da mnogo toga u ovome izvještaju nije po vašem sudu i nije bitno, ovo je moje subjektivno viđenje trezvenjaka (popio sam samo 2-3 gemišta), Terapija i dalje ostaje glavni underground web-site na ovim područjima, a tako će i ostati jer smo nadživjeli legendarni magazin Džuboks koji je uz izmjene imena proživio jedan od najburnijih perioda rocka od 1969. do 1985. kada se totalno zgasio. Eh, pa, bilo je to tih 16 godina oivičenih slavom novinara i rock kritičara iz čitave ex-Yu, a ovo što radi ekipa Terapija.net se nastavlja. Dobro je prokomentirao Mario Matijašec (bivši web-urednik Terapije): 'nema dobre fešte bez pečenoga pajceka, onakav kakav je bio na prvoj proslavi 2012. u Attacku, tad su i vegetarijanci odustali od svojih stavova'. Ha-ha-ha! Ne, da ne umanjujem značaj ovog rođendana, nipošto. Svi smo se lijepo proveli i proslavili naš rođendan, bilo je tu mnogo poznatih lica, uostalom, rođendani se i prave za prijatelje i poznanike s kojima se druguje na relacijama koje izgledaju dugoročno, pristrano, subjektivno, namjenski, kako god - od obostrane koristi i zadovoljstva, a ne kao 'političko-medijski montirani proces'.

horvi // 17/10/2017