U subotu 11.2 slavilo se 6 godina postojanja zagrebačkog skvota ReciKlaonica. Takvih autonomnih prostora u ovom djelu Europe uslijed sveopće propasti društva zbog užasno loših nametnutih politika, svakim danom nažalost je sve manje, pa je ovaj događaj istovremeno bio i prijateljska podrška slovenskim skvotovima UPInde u Kopru i Argo u Izoli kojima sistem trenutno neda disati. Da se prisjetimo, sve je u susjednoj Sloveniji krenulo prije nešto manje od pola godine s policijskim intervencijama i pokušajima deložacije ljubljanske Tovarne Rog. Trend gašenja autonomnih prostora nakon tog se proširo i na druge slovenske gradove pa su tako ugroženi ili već zatvoreni i Sokolc u Novom Mestu, Argo u Izoli (gdje je lokalna policija na nasilan način pokušala otjerati mladež iz prostora praktički tek otvorenog skvota) te UpInde u Kopru čiji je prostor banka-kamatar, uslijed dugovanja firme koja je prije bila stacionirana na tom području, stavila na javnu aukciju. Dok ovo čitate tamo se odvijaju ''radovi oslobađanja prostora od azbesta'' kojima se zapravo pokušava istjerati skvotere na ulicu. Situacija nije ni malo laka, društvo sve više odlazi u kurac, a prostori koji služe omladini za promicanje underground (sub)kulturnih pokreta, zanimanja i aktivnosti gase se poput zimskog sunca. Uz sve nezadovoljstvo i bijes koje stvaraju navedene informacije, istovremeno moramo biti sretni što takvi prostori još uvijek postoje u našemu gradu.

Te se večeri osim muzičkog asortimana nudio i vizualni. Dobro poznati zagrebački grafitar i tetovator Sead izložio je neke od svojih odličnih radova u prostororijama Free Shopa. Osim toga bilo je i pregršt hrane za koju se pobrinula ekipa iz kolektiva Hrana a ne oružje, a da hrana nestane smo se pobrinuli mi. Ekipa iz Novog Sada je u sklopu svojeg merch stola imala i sitotiskarski stroj te je svatko koga je zanimalo mogao vidjeti kako se nešto printa na tkaninu te i sam isprobati tu zanimljivu tehniku. Gig kao gig bio je sasvim solidan. Sve je počelo nešto prije 11 sati i te večeri na repertoaru je bilo čak pet bendova. Moglo je biti i šest, s obzirom da je rođendan bio šesti, ali ajde, i bolje da nije, i ovako mi je teško bilo pratiti izmjene. Meni osobno je u trenucima kad su svirali brži i energičniji bendovi bilo odlično, a kad je muzika postala otegnuta i spora, malo manje odlično, ali ništa strašno. Prvi su zasvirali beogradski duo naziva Peenters. Mršava gitaristica i kosati bubnjar deru bučni garažni nojz i oboje su podjednako angažirani oko uloge vokala. Kratko, sirovo i pomalo nejasno. Nakon njih red je došao na Wild Forms, sastavljen od faca koje možete vidjeti u publici na svakom gigu, ovog puta u ulozi izvođača. Tek sam naknadno uspjela saznati da su Divlje forme u ovoj formi relativno novi projekt ekipe iz Doomtown Recordsa. Nemaju još ništa izdano i ovo im je bio prvi nastup za koji su, moram priznati, zvučali podosta uvježbano, čvrsto i zanimljivo. Energične karizme, izazvaju pogo, a i osmjehe na licima željnim brzih i razbijajućih taktova. Muzika im ima mesa, čuje se da imaju potencijala i ono nešto što svaki dobar hardkor pank bend mora imati, tako da eto, veselim se ponovnom gledanju! Nakon njih zasvirali su One Gun Empire, jedini inozemni gosti. Baš sam uletila na neku sporu stvar pa su mi se na trenutak činili nekako uspavljujućima. No kako je vrijeme odmicalo malo su dodali na težini pa, iako spora, muzika im je postajala sve glasnijom i prodornijom te su u kratkom roku opet bili na dobrom putu! Od nebitnih činjenica pamtim kako me bubnjar fizički jako podsjetio na Sheldona Coopera iz Teorije Velikog Praska i kako mu je snare drum bio smješten neobično nisko ispod koljena. Definitivni vrh večeri bili su zagrebački Eke Buba. Pokrenuti prije 6 godina, odtad broje čitavu masu nastupa i nekoliko europskih turneja. Nekako mi je tijekom njihova nastupa napamet palo kako izgledaju, a i zvuče kao američki bend, i to bez ikakvih negativnih konotacija! Mislim da mi je ovo čak bio prvi put da ih gledam uživo i mogu reći da je prvi dojam izvanredan! Njihov galopirajući ritam jednostavno ti ne dopušta da stojiš na mjestu i napušeno i letargično buljiš u ekipu ispred sebe koja se ne prestaje mlatiti. Garažni zvuci gitara daju im taj oldskul štih i to u toj mjeri da kad si to pustiš doma, recimo na kazeti, ne vjeruješ da ne slušaš neki američki bend iz 80-ih, nego trenutno aktivni bend nekolicine mladića iz tvojeg grada. Nakon Eke Bube ispred stejđa se (a ne na stejđu) uz sintisajzer ukazao Neon Lies. Pišem u jednini jer je, ako slučajno niste znali, to projekt pjevača Modern Delusiona koji je sa djelovanjem počeo 2015. kao minimalistički lo-fi post punk, i do sada ostao isto. Za vrijeme njegova nastupa osjetno se povećao broj okupljenih, možda jer su ga rođendanski uzvanici najviše gotivili, a možda jer je počelo pravo vrijeme za žurku s obzirom da je bilo taman skoro 3 ujutro. U toj mutnoj atmosferi oko fotoaparata nije uspjelo zabilježiti Neonsku laž na djelu, ali, kad bih vam išla vizulano opisivati njegov nastup rekla bih - puno dima i pare, zamračena komorna atmosfera uz jedva neko zeleno svjetlo, dušu dalo za nastup jednog takvog izvođača. Nakon lajv bendova, red je došao na dj setove. Puštala se Muzika za dobar đir, a i DJ Haris Pilton, jedan od izvođača s prošlogodišnjeg Goulash Disko Festivala, je bio zadužen za after. Iako muzika što se načina reprodukcije audio zapisa tiče više nije bila živa, ekipa je svakako bila jako živa. Rođendan se slavio do ranih prijepodnevnih sati, i svi su se dobro zabavili. Nek nam dugo živi ReciKlaonica i andergraund kultura na ovom sirotom Balkanu! Ne dozvolimo da kapitalizam i loša sreća pojedu i to malo što nam je ostalo!

lejapeja // 13/02/2017

> vidi sve fotke // see all photos