home > mjuzik > Rat Bite

kontakt | search |

EKE BUBA: Rat Bite (Doomtown Records, 2016)

[  ]

Vrijeme je da se predstavi još jedno friško izdanje Doomtownovaca. Opet se vraćamo u Zagreb i njegove prljave metaforične i doslovne garaže u jednoj od kojih je očigledno došlo do curenja radioaktivnih i boktepitaj-kakvih-sve-ne kemikalija. Naime, Eke Buba su dosad bili pobornici klasičnijeg retro proto-punk garažnog zvuka, doduše s neizbježnim lo-fi zvučnim dimom oko sebe, ali s rockerskije strane jednadžbe da bi na ovom izdanju te kulerske bube mutirale u ubojite i pomahnitale žohare spremne da u svakom trenutku najezde iz zvučnika i naruše vaš pomno planirani, dugo građeni i krhki mentalni mir. Album o kojem pričamo, Rat Bite, jedan je furiozni ringišpil od početka do kraja, dezorijentirajuć, autodestruktivan i nadasve zabavan, baš kao luda noć natopljena litrama pive, pelinkovca i čega sve ne. I upravo je to kontekst u kojem on najbolje funkcionira, kao zvučna podloga za razularene provode i njihove epiloge, pune polupovezanih slika i manijakalnom energijom. Ok, da malo prekinem baljezganje i kažem dvije-tri o čisto muzičkim odlikama ovog izdanja: radi se o deset pjesama prosječne duljine od oko minute i pol, koje podosta podsjećaju na The Celetoidse, što nije čudno kad se uzme u obzir zajednički background benda i produkcije, samo s manje tjeskobe a malo više tog nekog retro rockerskog šmeka. Pogotovo se to čuje na Red Planet, inače najduljoj i najsuzdržljivijoj pjesmi na albumu. Od Braindead do Robot Flesh, tj. na prvoj polovici albuma, traje visokooktanska utrka ritam sekcije i rifova, između kojih slalom vozi lead gitara. Ali ta je trka nepredvidljiva i neizvjesna, s mnogo nenajavljenih prijelaza sa jednog na drugi rif, sa strofa na refren i solo dionice. Na Robot Flesh je to možda najočitije, gdje se izmjenjuju čvršće strukturirani mehanički dijelovi s onima bržima i više organskima, tj. mesnatima. Tematski su pjesme prepoznatljivog "in-your-face" buntovničkog stava (Fuck You, Usual Suspect), ekspresije frustracija i hedonističkih inklinacija (Booze, Sunday, I'm An Addict) ili nizanje rastrojenih mentalnih slika i vizija (Phone Book Killer, Red Planet, Robot Flesh, Rat Bite) koje sve zajedno stvaraju pomaknutu i prljavu atmosferu.

Naslovnica i omot: minimalizam i lo-fi očekivani i prigodni, baš kao i štakoroliko stvorenje i neuredan i poremećen raspored. Ali boje u negativu koje podsjećaju na mrlje osvijetljene UV lampom rade korak više u otkrivanju prljavosti

Lista pjesama: 1. Braindead, 2. Fuck You, 3. Booze, 4. Rat Bite, 5. I'm An Addict, 6. Robot Flesh, 7. Sunday, 8. Red Planet, 9. Usual Suspect, 10. Phone Book Killer

ocjena albuma [1-10]: 8

joks // 19/10/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Standard Cream

TYPO CLAN: Standard Cream (2018)

| 16/02/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Walk Between Worlds

SIMPLE MINDS: Walk Between Worlds (2018)

| 09/02/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Sleep Well Beast

The National: Sleep Well Beast (2017)

| 07/02/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije


cover: Vol.1.

LucidFer: Vol.1. (2018)

| 05/02/2018 | johnny mcfearless |

>> opširnije


cover: Smiješ Zaurlat

Lika Kolorado: Smiješ Zaurlat (2018)

| 03/02/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Rat Bite
  • Lana G (2015)

> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*