home > mjuzik > Visitors/ Ephemeral Meeting, single

kontakt | search |

NEON LIES: Visitors/ Ephemeral Meeting, single (Detonic Recordings, 2018)

Novi rad Neon Lies samo nedugo nakon sjajnog drugog albuma stiže s tek pola godine razmaka u obliku klasičnog singla s dvije potpuno različite strane, no jednakog je raspoloženja. Bolje rečeno neraspoloženja jer nimalo nije optimističan s obzirom da se radi o delikatno važnoj životnoj temi. Onoj koja jasno upire u životno značenje pred najezdom neminovne smrti ili same pomisli na nju.
[ Neon Lies - Goran Leutar, 17.VI 2018., Pot Piknik, savski nasip pored Močvare, Zagreb ]

Neon Lies - Goran Leutar, 17.VI 2018., Pot Piknik, savski nasip pored Močvare, Zagreb   © Horvi

Tema je općenita, no inspirirana je Goranovim nedavnim događajima iz obiteljske sfere, te je komponirana baš upravo tim povodom. Da ne detaljiziram u tančine, 17.VI 2018. sam se susreo s njime na tradicionalnom Pot Pikniku (savski nasip pored zagrebačke Močvare) kada je netom završio polusatni nastup oko 16h i odjurio u posjet bolesnoj majci u bolnicu, a to već govori dovoljno o iskonskoj inspiraciji koju ne treba razglabati.

Na ovome strašnom singlu poslužio se dvojakim efektom s dvije pjesme. U prvoj "Visitors" naglašen je do sad najplesniji segment kombiniranih pletećih i prostornih basova karakterističnih za new-romantics/ rani EBM period aludirajući i na disco-idniju fazu post punka (sjetite se P.I.L., Cabaret Voltaire ili Gary Numana) uz jezgrovito sročen kratak tekst izvikan punkerski u pozadini čitave kulise (oni s jako dobrim sjećanjem sjetiti će se da je Lydon/ Rotten album "Metal Box/ Second Edition" napravio inspiriran smrću vlastitog oca 1979.), ali u ovih samo 3 i pol minute ima toliko majstorije, gotovo kompleksnosti koja ne dozvoljava čistu repetativnost punk prangijanja elektronikom što je jedno pravo malo, minijaturno remek-djelce u tim okvirima gledajući cjelokupan učinak ne samo žanra, već i njegovih najvažnijih ogranaka - cold wavea i ranog dance-rocka koji su bili nadahnuti vrlo sličnim izvorima. Uvijek je zanimljivo poslušati te Goranove, nazovimo 'pop' pjesme praktički bez refrena i stereotipnih kalupa, a redovito postiže s njima dramatuloroški gledano vrlo sličan efekt. Sjajan i originalan.

"Ephemeral meeting" je bogati eksperimentalni uron u mračni i prljavi senzibilitet kakvog kao Neon Lies stalno isporučuje zvučeći na marginama pop glazbe. Istina, i ovo je stanoviti pop samo s potpuno alternativnim stavom, a zanimljivo, snimljen je uživo u Barceloni 18.V 2018. (klub Magia Roja). Isti komad se nalazi na hvaljenom "Neon Lies II" albumu, a ako idete provjeravati, performansi se drastično razlikuju od studijskog snimka i u tome je baš sva čar njegovog stvaralaštva kojim dokazuje da prilikom koncerta nije samo još jedan od onih koji se služe blagodatima kibernetičkih mogućnosti zvanih matrica s unaprijed režiranim scenarijem. Stisne tipku 'play', okrene potenciometar, pjeva i radi vizualno-scenske kerefeke. Ne, nikako. Oni koji znaju što su bili Suicide, a ako su bili te sreće da ih vide uživo u najboljoj fazi 1975-81, znaju o čemu se radi. Raznolikost od izvedbe do izvedbe mu je vrlina i tome očito teži da se ne pretvori u konciznog maestra koji će poput razvikanih electro/ IDM, EDM, EBM, a naravno i synth-pop, rock-punk izvođača redovito servirati porciju točno sastavljenih esencija kojima se diže adrenalin.

Neon Lies zna baratati svojom autorskim legitimitetom i ne bahati se njime jer još nije prepoznat kao specifičan maestro koji nespecifično izvodi svoje pjesme. Ali to mu je u duši i naravi, a tako i treba. Svaka bitka je drugačija, ne može i ne smije biti ista, a umjetnički borac se prepoznaje po količini snage i inteligentno postavljenom konceptu da mu i samo dvije kompozicije zaslužuju posebnu pažnju za višegodišnje razmatranje, no ne kod komercijalno orjentiranog auditorija koji to ionako ništa ne razumije, a mogao bi, ali to je sasvim druga tema, eh... Da je Goran Lautar šminker poput Depeche Mode,EKV ili New Order od kojih su ovi treći, po mom mišljenju daleko bolja roba, sve ovo ne bi vrijedilo niti pišljiva boba. Ali na sreću, nije komercijalni laktaroš koji se igra sa senzibilitetom jeftinih šiparica i povodljivih dark/gothic/electro punkera što samo gledaju da ih čim prije razbanište i izorgiraju. Kratko rečeno, seljačine šminkerske što ništ' ne kuže, a trude se neki đavo shvatiti, pa makar to bio i cirkus kakvih u ovakvom electro svijetu ima na izobilje, Goran Leutar, odnosno Neon Lies je dao točno preciziran sistem razmišljanja kada furka prerasta u ozbiljan stav gdje nema zajebancije i nekakvog patetičnog prenemaganja izmišljanjem 'mračnih' sfera.

Nema veze ako ne vjerujete. Ja znam da je sve ovo točno i da tom čovjeku treba odati posebnu pozornost u umjetničkom stvaralaštvu otprilike isto kao i Joy Division, Suicide, Cabaret Voltaire, D.A.F. ili meni ljubljenoj srpskoj sceni s Figurative Theatre, DreDDup i najnovijim, sjajnim albumom benda Language.Sex.Violence. Sve je to vrlo slično, a nevjerojatno originalno i posebno.

Naslovi: 1.Visitors, 2.Ephemeral meeting

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 24/07/2018

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Slash, EP

TH/S /S SH/T: Slash, EP (2018)

| 16/08/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: S tobakom so se igrali, a sami so ostali

MATEJ KRAJNC: S tobakom so se igrali, a sami so ostali (2018)

| 15/08/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Passiflore, re-issue

LE FRUIT VERT: Passiflore, re-issue (2018)

| 14/08/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Prekleta vročina, EP

MATEJ KRAJNC: Prekleta vročina, EP (2018)

| 13/08/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Atam

MATA: Atam (2018)

| 12/08/2018 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Visitors/ Ephemeral Meeting, single

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*