Moram priznati da sam već pri preslušavanju novog albuma Rebel Stara, Reka, jedva čekao onaj trenutak kad ću imati prilike uživo osjetiti atmosferu koju grupa uspješno pogađa kroz svoje genijalne albume. A kako se koncert približavao, tako je u meni kipjelo sve više i više. Sam sebi priznajem da sam ovaj koncert čekao jednako uzbuđen kao moje kćeri kad im kažem da će za par dana dobiti svoju novi igračku koju si jako žele, pa me svaki dan pitaju: "Tata, koliko još dana do poklona?".

A kad sam saznao da će Rebel Star svirati u Tvornici, prvo me iznenadilo da ću ih vidjeti u Malom pogonu, jer po svojoj kvaliteti i pjesmama koje život znače, vjerovao sam da bi i veliki pogon mogao proključati. Opet, mislim si, mali pogon koji će biti dupkom ispunjen jednako će pridonijeti savršenoj atmosferi ovog malog velikog benda. Tu je stigao hladan tuš, publika koja je nazočila koncertu bilo je u puno manjem broju od mojih očekivanja, što mi nikako nije jasno. Ok, da sam samo ja u recenziji spomenutog posljednjeg albuma napisao da je remek-djelo, ali i recenzenti drugih portala složili su se u činjenici da je Reka jedan od pretendenata na regionalni album tekuće godine. Još jednom se, nažalost, potvrdila činjenica da je zagrebačka publika po pitanju koncerata itekako razmažena, a činjenica što Rebel Star u Zagrebu nije svirao tri godine nije pomogla većem odzivu publike. Koncert Hladnog piva na Šalati sigurno nije razlog slabije posjećenosti Tvornici, jer presjek publike ova dva benda, ako već nije jednak, vrlo je blizu praznom skupu. I da je naša scena imalo posložena po pravim parametrima, problema s publikom ne bi ni bilo. Vijest bi se s uha na uho prenosila i sama usmena predaja bila bi i više neg' dovoljna da se ispuni prostor male Tvornice. Danas je definitivno krivo vrijeme za pravi bend. A na pitanje jesu li Rebel Star rasturili, odgovor je potvrdan. Internacionalna posada ovog benda kojom kormilari Milan Glavaški pokazala je sve ono što rokenrol treba biti. Poput rijeke plovili su kroz nas i hranili nas i duhovno i fizički svojom glazbom i stihovima. Milan u svojoj interpretaciji ima velike sličnosti s onim što radi imenjak Mladenović, prije sveg tu je prisutna srčanost i vjerovanje u vlastite tekstove, kojima ima moć da i vas uvjeri u snagu svojih stihova. Kad koncert traje dva sata, u kojima bend odradi pošteni bis od još cca pola sata, jasno je da nema fige u džepu. Koncertom u prvom planu dominira Milan, koji uspješno kombinira sviranje solo dionica na gitari (još jedna sličnost s EKV imenjakom) i pjevanje što nikako nije lako, također je u nekoliko pjesama ubacio i usnu harmoniku. Započeo je koncert pjesmom "U noć", a Rebel Star je ovim koncertom pogodio idealnu mjeru koliko će nas dizati i spuštati. Kako sam čitao u jednom intervjuu s Milanom, rekao je da mu je raspored pjesama pri slaganju albuma bitan, a kako smo mogli čuti kroz ovajkoncert, tu ideju prenio je i na svoj nastup uživo. Toliko je to dobro odrađeno da, koliko god da se trudim, ne mogu naći ekstrem koncerta jer je cijeli bio ekstreman. Nove pjesme uklopile su se jako dobro i bilo je vidljivo da publika, svi do jednog, zajedno diše s grupom i da nitko od njih nije tu slučajno zalutao.



Regularni koncert završen je "Anđelima", jednom od većih pjesama s predzadnjeg istoimenog albuma, gdje je kao special guest star na vokalu nastupila Zvonka Obajdin iz grupe Svemir. Boje glasova koje su isporučili Zvonka i Milan imale su jednu posebnu kemiju i u ovoj pjesmi više su mi se svidjeli od originalne verzije gdje je taj dio sjajno otpjevala Ivana Smolović. Kao detalj koji je rijetko viđen je Zvonkin nastup bez gitare. Pauza između regularnog dijela koncerta i bisa trajala je jako kratko, jednostavno nismo dali bendu puno vremena da predahne. Na bisu je gitarist Ashley Brees odsvirao "Rain" (engleska verzija pjesme "Kiša"), od obrada je pala "The Ballad of El Goodo", prezimenjaka Big Star za koju su rekli da su je tek sad nakon toliko godina napokon zaslužili odsvirati. Naravno, bez "Zagreba" se nije moglo, a Zvonka je opet pozvana na "Široku reku". Suton je ostavljen laganijim numerama, od kojih posebno izdvajam emotivno jaku "Draga". Nakon koncerta bila je prilika za druženje s Milanom i kupovinu ti-šrta i cedeja benda. Ponadao sam se da ću doći i do vinila, ali on je trenutno u štampi. Ne smijem zaboraviti spomenuti ni predgrupu, koprivnički Letarg, koji su imali čast otvoriti večerašnji koncert. Njihov nastup krasio je jedan čvrsti indie zvuk, koji mi je u odnosu kad sam ih gledao u Klubu prije godinu dana kao predgrupu Artan Lilijima, ipak večeras nije bio toliko upečatljiv. Možda je najveći problem u gitarama, koje su sad imale jedan distorziraniji zvuk, koji nema onu magiju čiste električne gitare kojim su stvarali zanimljiviji zvuk. Pjesme im nisu loše, ali falilo mi je kohezije između instrumenata. Bruno Antolić (alfa i omega grupe) sjajan je vokalni interpretator, i u nastupu uživo nema treme, ali tekstovima fali malo više konkretnosti. Vjerujem da bi dobar producent uspio s ovim bendom napraviti veliku glazbenu stvar, ali za tako nešto ipak će trebati vremena. Iako su mi ostali malo nedorečeni (najviše pri usporedbi s nastupom u Klubu), moram priznati da su junački odradili i opravdali status predgrupe. Vrijeme je na njihovoj strani, vjerujem da će samo rasti. Razmišljam kako finiširati osvrt, možda je najjednostavnije samo pustiti emocije i reći: Milane, hvala ti na predivnom koncertu! Svi koji smo bili ove subote vjerujem da dijele moje mišljenje. Kako kaže naslov jedne kultne knjige - "Our Band Could Be Your Life", nama koji smo prisustvali koncertu, u slučaju Rebel Stara to je apsolutno jasno. Rebel Star ima spiritualnu magiju i duhovno nam pune pore kojima lakše proživljavamo dane. Nama je ovaj koncert trebao najviše, a ono što smo dobili je samo pokazatelj da pravi bend jednako sjajno funkcionira neovisno o broju publike, a publika je večeras bila sastavni dio benda. Opet smo dokazali da je ljubav između Rebel Stara i Zagreba beskonačna!

jura // 21/09/2015

> vidi sve fotke // see all photos