Nisam suguran koliko grubo trebam započeti ovu priču, ali je u najmanju ruku bezobrazno da koncert koji se najavljuje za 21h počne poslije 23h. Razumio bih da je najavljen oko 22h, pa da je započeo u 23.20h, ali ovo je u najmanju ruku iritantno. Posebno jer većina prisutne publike nisu klinci bez obveza, oni koji mogu ružiti do ranih jutarnjih sati. Tako da je ovo bilo izvan svih očekivanja. Bar da je bila neka najava o točnom početku na facebook stranci kluba ili izvođača, kako većina klubova radi, cijela priča bi bila puno prihvatljivija. Tko je glavni krivac za tako kasni početak, dal' gazda kluba ili izvođač je nebitno, ali bilo bi lijepo da postoji nekakav red. Sleepyheadse dosad nisam gledao uživo, ali njihov frontman Vedran napravio je dobru akustičnu svirku u Klubu ovo ljeto, kad je nastupao prije Elizabeth Morris. Akustična izvedba tad mi je samo okvirno dočarala glazbenu geografiju njegovih pjesmama. Razlog više što sam otišao na ovaj vrlo dobar koncert. Iznenađujuće koliko se zagrebačka publika zaželjela dobre svirke jer je Spunk bio fino popunjen, moguće čak da nas je sve skupa bilo i stotinjak. Sleepyheads su iz Zagreba kako piše na njihovim facebook stranicama, sviraju indie rock, a pjesme su na engleskom. Čim je koncert krenuo, kroz prvu pjesmu sam osjetio hipnotičnost koju su imali Joy Division, ali kroz čvršću i distorziraniju platformu. Zvuk je bio stvarno dobro složen, jedna od onih stvari koja je u Spunku rijetka. Kroz svirku od nekih sat vremena dobro su prošetali kroz svoj repertoar. Najlakše bih njihov zvuk opisao kao kombinaciju Pixiesa i Violent Femmesa sa distorziranim gitarama u prvom planu, ali nerijetko i ritam sekcija preuzme vodeću rolu. Pjesme su im relativno kratke, ali pametno posložene. Dobro su utrenirani i vidjelo se kroz koncert da zbilja guštaju u svirci. Vedran koji se kao frontman najviše isticao, nije uopće mogao stajati na jednom mjestu, poprilično mahnito je svirao električnu gitaru, a koliko sam vidio nije koristio ni trzalicu. Uz njega, pozitivnu vibraciju davao je i bubnjar, dok su bas i druga gitara ipak bili malo manje u dinačkom modusu. Gitarističke solo dionice, koje su bile pozitivno sirove i energične, izmjenjivali su oba gitarista, ali nimalo silujući svoje instrumente. Nerijetko su otišli i prema punk rocku, ali i tada su uspjeli zadržati melodiju u prvom planu. Bilo je i nekoliko obrada, zapamtio sam Eelse, "I like birds" koja su toliko požestili i ubrzali, jednako furiozno kako su svojevremeno i Lemonheads napravili s Mrs Robinson. Kako je netko u publici imao rođendan, počastili su ga pjesmom "Birthday" s Bijelog albuma Beatlesa. Naravno, ista je također ubrzana. Pomislio sam tada kako bi bilo dobro pogledati jedan njihov koncert gdje sviraju samo obrade. Tko zna, možda će se i to dogoditi jednom.

Ali daleko od tog da su im autorske pjesme loše, nego ih dosad nisam slušao, tako da ne mogu napraviti pravilnu komparaciju. Ali kako stoje stvari i to će se uskoro promjeniti, jer dečki uskoro idu u studio snimiti svoj debut. Nadam se da će energiju koju su prikazali večeras uspjeti prenijeti kvalitetno i u tamošnje uvjete.

jura // 07/09/2014