Da me netko u sred noći pita gdje želim vidjeti bend koji volim , sigurno bih bez razmišljanja odabrala ljubljanske Križanke. Kad su objavljeni datumi novog dolaska QOTSA na stari kontinent, osim domaćeg zagrebačkog, nije bilo sumnje da ću pohoditi Križanke.
Queens of the Stone Age se u najavama kiti epitetima najvećeg rock benda današnjice. Slagali se ili ne, ne može im se poreći da su doista veliki bend, koji još uvijek imamo sreće vidjeti na ovakvim manjim i intimnijim prostorima kao što su Križanke. QOTSA još uvijek promoviraju svoj šesti studijski album Like Clockwork koji je izišao prije godinu, a koji su promovirali Europom i prošlo ljeto, ali su zaobišli naše krajeve i najbliže su nam došli u Beč.
Kada smo konačno uspjeli ući u koncertni prostor, stejđ je bio postavljen za QOTSA, a svi instrumenti su bili prekriveni crnim platnima, samo je s desne strane ispred impresivnih crnih gomila bio postavljen mali set bubnjeva i dva mikrofona za naše Punčke. Punčke, kojima usput čestitam na izboru za predgrupu QOTSA, su danu im priliku odradile žestoko svirajući materijale sa svog debija "Sunčano s povremenom naoblakom" uz vidnu tremu i bile su odlično primljene od slovenske publike.
Cure su odlično pripremile i zagrijale publiku koja je ubrzo počela glasno dozivati Queense. Uskoro su svi instrumenti otkriveni, a na efektnoj pozadini sa led lampicama počelo je odbrojavanje 60 sekundi tijekom kojih su članovi benda zauzimali svoja mjesta da bi na nuli eksplodirao zvuk i svijetlo u gromoglasnu You Think I Ain't Worth a Dollar, but I Feel Like a Millionaire koja se prelila u No One Knows. Od prvog trenutka rasprodane Križanke su gorile i orile se u jednoglasnom pjevanju. Uz My God is the Sun pustinjski stoneri nastavili su pržiti uz genijalan glazbeno vizualni performans uz pravu feštu zvuka i svijetla koja prati savršeno uigranu mašinu pokretanu iz preciznih palica sjajnog bubnjara Jona Theodorea , inače poznatog i kao bivšeg bubnjara Mars Volte.
Danas, osim spomenutog Theodorea, uz Josha Hommea kao Queens of the Stone Age stoje multiinstrumentalist Troy van Leeuwen na gitari, lap steel guitari postavljenoj ispred njega, klavijaturama i mikrofonu, Dean Fertita još jedan multiinstrumentalist koji u QOTSA pokriva klavijature i gitare i Michael Shuman aka Mickey Shoe na basu. S obzirom da i Josh na par stvari svira klavijature jasno je na kraju otkud tako impresivan broj instrumenata na stejđu.
U konačnici je najvažnije kakav je krajnji rezultat koji ova petorka s hrpom instrumenata proizvede, a kad se u popis instrumenata pribroje i raspon tonova od visokih falseta do baritona bilo od Josha ili pratećih vokala rezultat je moćan koliko god im nevjernici spočitavali gažerstvo. Kakogod, ova petorka kad stane na stejđ i primi instrumente u ruke proizvodi moćnu kakofoniju zvukova i moćnu energiju koju izmjenjuje s publikom, daje se potpuno u tih sat i pol. Ako i odrađuju, odrađuju kako treba i bez rezerve.
Setlista nije složena nekom lagano uzlaznom putanjom, već odmah kreće žestoko dok su mrvu laganije stvari raspoređene svako malo da bi malo predahnuli svi zajedno prije sljedećeg frenetičnog komada.
Tako je nakon My God is the Sun uslijedila Smooth Sailing, pa Feel Good Hit of the Summer, izmjenjivali su se novi i stari hitovi tvoreći s publikom ludu energiju uz The Lost Art of Keeping Secrets preko Like Clockwork, Little Sister, If I had a Tail do Make it with Chu, Burn the Witch, Sick, Sick, Sick do posljednje Go with a Flow. The Vampyre of Time and Memory prva stvar na bisu na koju Josh s cigaretom u ruci, sjeda za klavir na zamračenom stejđu pod svijetlom jednog reflektora da bi se nakon uvoda uključili okupani plavom svjetlošću i ostali i poveli nas u frenetičnu završnicu sa 3's & 7's i A song for the Dead.
Ljubljanska večer sa QOTSA se približavala svome kraju, a mi smo se lagano uputili prema Zagrebu i prema sljedećem susretu s Joshem i ekipom na zagrebačkom Velesajmu.

edi // 10/06/2014

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Nažalost, fotografiranje Queens of the Stone Age nije bilo dozvoljeno iz blizine pozornice, stoga i nedostatak fotografija "izbliza" (op. fotografa).