Nakon što je večer prije koncert u Tvornici održala Chinawomen i isporučila porciju jesenske melankolije, koja je naprasno došla u naše krajeve, u nedjelju red je došao na ne zaustavljivog Koju da nas razmrda i izvuče iz iste.

Prije koncerta održana je press konferencija čija je glavna tema bila nedavni izlazak albuma Uf! za koji su barem do sad dobili odličan feedback, i od publike i od kritike. Koja je i sam naglasio da je iznimno zadovoljan snimljenim materijalom te da jedva čeka da nam to i dokaže. Predstavljena je i predgrupa Repetitor iz Beograda, koja je zajedno s Disciplinom došla do Zagreba. Njih smo na terapiji predstavili već nekoliko puta a i sam Koja je naglasio kako su trenutno vjerojatno najperspektivniji beogradski bend te da imanju njegovu potpunu podršku. U malom pogonu se za to vrijeme moglo vidjeti podosta likova koji se muvaju oko glazbene industrije, s jedne ili druge strane, no unatoč tome u prostoru se za vrijeme presice doslovce brbljalo na sve strane pa su priču o albumu i srpskoj sceni mogli čuti samo oni u prva dva-tri reda. Petnaest minuta kasnije Repetitor su počeli svoj polusatni nastup. Do sad ih live još nisam vidio, moram priznati, niti puno slušao. Kako se za predgrupu nije ni znalo do par dana prije, oni mi nisu ni padali na pamet a sad dva dana nakon se još pomalo u čudu pitam kako!? To se troje klinaca popelo gore no nisu oni svirali ko klinci, ne ne. Svirali su dobro i to jebeno dobro a ja sam ostao doslovce buljiti prema njima. Di čovječe.. Takva sitna basistica rasturala je po gitari kao da joj je ova nešto grdo skrivila. Istovremeno se na njoj iživljavala, s njom plesala, pjevala i jednostavno vladala stejđom. Boris za gitarom i Milena za bubnjevima, iza kojih se usput rečeno jedva vidjela, su svojim nabrijanim nastupom pridonijeli na agresivnom izgledu benda no ne kao basistica. Na sve to, netko je spomenuo kako im ovo i nije baš jedan od ''onih'' nastupa i kako oni znaju biti i puno luđi. Zbog te nečije izjave Repetitor ću u živo otići pogledati kad god budem mogao. Makar ih u međuvremenu ne slušao niti pratio njihov rad, osmjeh na lice i promjenu raspoloženja na bolje neću sigurno propustiti. Novi album bi trebao izaći sad na jesen za Moonlee Records pa u njihov ponovni dolazak ne treba niti malo sumnjati.

Od radu i utjecaju Discipline te njihovom statusu na ovim područjima ispisane
su tone tekstova stoga ću to ovaj put preskočiti jer mislim da nema potrebe
ponavljati ono što manje više znamo. Nakon Repetitora prostor velikog pogona napunio se do granice nepodnošljivosti, što bi u slučaju stare Tvornice vjerojatno bio problem zbog kojeg bi pola auditorija napustilo koncert prije samog završetka. U ovome slučaju to nije bilo tako. Neopisivo mi je drago što je ovome prostoru udahnut novi život i što ne moramo prevrtati očima na informaciju da se koncert održava u Tvornici. Oko deset sati Disciplina je otvorila nastup sa Nimulid rok, stvari sa odličnog zadnjeg albuma Uf!. Od prvog takta osjetilo se da su Koja i ekipa odlično raspoloženi i da nas očekuje psihodelični funk - noise party koji može prirediti samo Disciplina Kičme. Za razliku od zadnjeg nastupa u Purgeraju, gdje je publika bila poprilično statična, u Tvornici toga nije bilo te se istog trenutka počelo sa skakanjem, poganjem i zbornim pjevanjem koje se pojačavalo kako je koncert odmicao svojem kraju. Interesantno, publika je bolje i glasnije reagirala na stvari s posljednjeg albuma nego na ranije radove, što Disciplinu definitivno izdvaja iz plejade bendova iz bivše Jugoslavije koji svoju egzistenciju uglavnom održavaju na staroj slavi, odnosno reciklaži starih hitova. Koncert je bio usmjeren uglavnom na nove stvari sa prethodna dva albuma, dok je ostatak bio presjek rada iz najvažnijih trenutaka karijere. Definitivno iznenađenje za mene je bilo izvođenje pjesme Heavy Bass Blues, omiljene sa istoimenog albuma. Koja i dalje naprosto oduševljava svojom svježinom i aktualnošću kako muzički tako i tekstualno, što dosta govori o nama samima i gdje se trenutno nalazimo. Svakako ne bi bilo fer ne spomenuti i ostale članove benda Buca - bubanj, Manja - vokal te Kuzma
(bivši - sadašnji član) - klavijature, koji je uz to što je gostovao na koncertu, sudjelovao i u radu na posljednjem albumu. Tu su još uz njih bili i vjerni Kojini pratioci crno - plavi Rickenbacker, wah pedala, flanger, fuzz i delay pedale koji daju prepoznatljivi, perverzni zvuk bas gitare. Nakon dva bisa, koncert je završen euforično s aktualnim hitom Ako ti je glasno… Mislim da na kraju stoji teza da jedino Dušan Kojić - Koja sebe može nazvati NAJBOLJI, a da to ne zvuči nimalo pretenciozno i banalno. Kakav drugi epitet dati čovjeku koji tri desetljeća s razlogom gura prst u oko svim oblicima konformizma, prosječnosti i gluposti nego - NAJBOLJI.
Disciplinu ubuduće ne propuštajte.

vedran & mario

terapija // 12/10/2011

> vidi sve fotke // see all photos