home > koncert > Repetitor, Gazorpazorp @ Tvornica Kulture, 30/11/2019

kontakt | search |

Repetitor, Gazorpazorp @ Tvornica Kulture, 30/11/2019

Ja godinu dana nisam bio na Repetitoru. Podbacio sam, a duh i glazbeni ukus su mi istovremeno kapitulirali. Da se razumijemo, donekle me opravdava činjenica da je ove godine njihovo neprestano koncertno strujanje našim prostorima daleko slabije. Uistinu čini se da su se 2019. posvetili prvenstveno studiju ili sumornoj kontemplaciji. Opet ako ste strastveni ovisnik o kavi, kockanju ili ketaminu ne bi ste si trebali dopuštati toliko vremena bez druženja s vašom ljubavi. Suvišno je zato reći da sam bio vrlo uzbuđen oko ponovnog sjedinjenja s dubljim animalizmom i mračnijom stranom svog bitka u njihovom prvom povratku od prošlogodišnje trodnevne zagrebačke turneje. Doduše u mojem se uzbuđenju, ako ćemo iskreno, krila i klica straha. Naime još od prošloga mi se ljeta gromoglasni poziv Repetitora na akciju činio nešto slabijim, dok bi mi unutarnja zvijer tek provirila glavu van okova razuma i svijesti. Je li doista počeo pad jednog od zidova beogradskog rocka? Anksiozno sam se pitao ovo pitanje prije ulaska u Tvornicu Kulture.

Gazorpazorp

Prije nastavka takvih misli ne smiju se zanemariti beogradske mlade rock n' roll nade, četvorica momaka pod imenom Gazorpazorp. Kad kažem mlade, doista mislim mlade jer se četvorka doimala kao da je upravo izašla iz srednje škole što nije toliko čak ni do fizičkog izgleda. Više se radi o suptilnoj nesigurnosti koju su odavali u skakutanju po pozornici na čiju se veličinu, pretpostavljam, nisu naviknuli. Nadalje siguran sam da je iznenađujuća brojnost publike već na predgrupi mogla imati utjecaj na anksioznost, no manifestacije iste nije nimalo ispala negativna. Štoviše kao da su tu vrlo suptilnu trunku nesigurnosti pretvorili u svoje oružje kojim su nas u formi deranja i distorzije neprestano bombardirali. Svaki je član nevjerojatno uživljen u te prljave, lutajuće riffove, nalazeći se negdje između oštrica gitarskih tonova i malja onih ritamske sekcije. Upravo se u ponajboljim njihovim trenutcima ispoljava taj utjecaj post-punka u paranoičnoj izgubljenosti i traženju smisla po vrlo mračnim i vrlo napadnim morama. U najgorim trenutcima (koji su i dalje vrlo dobri) nalazi se doduše doza onog pomalo sterilnog, modernog indie-a. Kad netko ulaže toliku dozu energije i konstantnog glazbenog fluksa ovo nije toliki problem, no i dalje sam od dojma da je Gazorpazorp grupa koja će tek potpunom emancipacijom od svojih uzora i potpunim silaskom s uma doseći vrhovnu eksplozivnost glazbeno, kad im scenska već ne manjka. Do tad nam samo preostaje loviti čim više njihovih koncerata i čim pomnije ih držati na oku (što je lakše reći nego učiniti s obzirom na količinu skakanja po bini).
[  ]

  © Barbara Sever

Repetitor
[  ]

  © Barbara Sever

Unutar prve dvije minute koncerta mi je dokazano da su moji strahovi oko gaže u potpunosti neutemeljeni kad mi je neka luda baba razderala košulju izbijajući mi svu dugmad. Nastupi ove trojke naprosto dotiču neku duboko zakopanu primalnost u čovjeku, a prostor u kojem sviraju posljedično pretvara se u alternativnu realnost. Budi se kolektivna psihoza razriješena spona logike ili dotadašnjih ljudskih iskustava. Jedino što u tome trenutku postoji jest izgaranje svih faseta duše u kolektivnom povratku mjestu s onu stranu uma. Baba koja mi sjebava košulju i pita me jesam li u prosvjeti ili IT-u je bila prvi dokaz, a nemilosrdna šutka koja ju je pomela netom nakon toga je bila drugi. Dotična se nije zaustavljala u gotovo cijelih 90 minuta koncerta te su se često otvarali krugovi od nekoliko metara ne bi li nas se sve uvuklo u dubinu agresivnog zagrljaja poga. Na čelu ovog ludila bilo je naravno troje okorjelih veterana koji su se gipko kretali po pozornici. Kao i uvijek Borisa se treba pohvaliti na surovosti i vratolomijama u procesu kanaliranja sržovitog glazbenog nasilja na betonski čvrstim temeljima basa i bubnja koji fragmentiraju svijest u sve manje komadiće. Od crowd-surfanja, preko letenja po Tvornici pa do potpunog smraćenja pameti na najprepoznatljivijim pjesmama iz opusa, koncert je dotakao sve točke koje biste očekivali od Repetitora na najbolji mogući način. Ipak ovaj mi se nastup činio unatoč tome drugačijim na neki način od svih do tad viđenih, a bilo ih jest.
[  ]

  © Barbara Sever

U asortimanu pjesama sa svih albuma postojala je nešto mračnija nota, daleko uznemiravajuća atmosfera nego inače. Nisam točno mogao uperiti prstom u aspekt o kojem se radi sve do odokativne polovice koncerta te izvedbe Crvene. Inače se ta podosta specifična stvar u Repetitorovom opusu sad našla usporenijom i daleko tmurnijom. Tonovi su postajali disonantni, ritam se rastakao, a u moru su se magle sve troje našli poput propovjednika nadolazećeg potpunog sloma. Repetitor se u proteklih godinu dana nije smirio, niti je pao, već je promijenio oblik. Njihova ih je metamorfoza pretvorila u daleko gnjusnije tijelo, organizam koji je izgubio i zadnju trunku nade u osušenom, ofucanom i odbačenom svijetu. Svaki je dosadašnji album isticao društvene koliko i duševne probleme suvremenosti, no istovremeno je poticao na akciju i promjenu. Oprečno tome svaka je od nekolicine novih odsviranih pjesama više naličila epitafu nad oronulim svijetom kojeg je davno napustila želja za nastavkom. Repetitorov novi doom možda nije toliko udaran ili električan kao njihov prijašnji pristup, no daleko je obuhvatniji te ostavlja puno dublji dojam. Nema nazad bato... sjeb'o si! Svijet je mrtav tvojom krivicom, snosi posljedice i uživaj u pogledu na pulsirajući gnoj ispod zemljine kore koja se poput pregažene mačke guši u svojoj krvi.
[  ]

  © Barbara Sever

Ovaj je osjećaj čistog beznađa pomiješan s nepromijenjenim vrhunskim nastupom ostavio dosta dubok trag na mene. Osobno se smatram optimističnim čovjekom, no prisjećajući se te ubitačne brzine u funkciji toliko krvavije poruke ispunjava me jezom. Čestitke Repetitoru koji su potencijalno nadmašili sami sebe (vrijeme će pokazati) i čestitke Gazorpazorpu na vrhunsko odrađenom prvom zagrebačkom nastupu. Volio bih samo da nam oboje, eto, navratite nešto češće u narednoj godini.

jan vržina // 04/12/2019

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*