Prvi album Discipline na materinjem jeziku nakon punih 16 godina i albuma "Nova iznenađenja za nova pokolenja" iz 1991. Hitra smeđa lisica preskače lenjog psa. Koja je još uvijek buntovan i prgav, sirov, dorečen i žestok tako da kao i uvijek nema nikakvih respekta prema zvijezdama show-bussinesa. On je uporan kao Mark E.Smith na svoj način i njemu uvijek treba skinuti kapu jer je rock umjetnik nepriznate generacije posebnih i hvale vrijednih ex-Yu rock kreatora.

Dugogodišnje diskografsko odsustvo sa domaće scene Koje koji se preimenovao u Koya najavio je live zapisom "Uživo sa Exita/ Live At Exit!" (2006.) i otvaranjem web-stranice na myspace portalu gdje se jasno vidi da ne želi imati uobičajene web-prijatelje što u njegovom kontekstu nije ništa neobično. Još 2005. najavio je povratak Kičme na domaći jezik singlom "Političari + virusi" koja se u nešto drugačijoj varijanti nalazi i na ovome albumu. Raskrstivši rad sa londonskom varijantom glazbenika, Koya je u novu, četvrtu ili petu (tko će više pamtiti) postavu pozvao nove ljude - bubnjara Bucu i crnokosu Manju na vokal, dok su kao prateći vokali sa strane pozvani Vlaca i Iva. Naravno, Koyin vokal je i dalje u prvom planu, dok je glazba logičan nastavak na posljednji album "Refresh Your Senses, Now!". Međutim, koliko god da su sva tri albuma na engleskom jeziku bila pokazatelj Koyinog neprekidnog interesa za alternativno/ avangardni pomak trendova, toliko je ovaj rad blagi korak unazad. I dalje su tu prisutne neke sekvence techno tretmana njegove bas gitare, no shvativši da je retro postao globalni svjetski glazbeni stil, tako se i Koya upustio u novo preispitivanje starih ostavština na koje s protokom vremena nije previše obazirao pažnju. To se prije svega odnosi na novi tretman minimalizma (pogotovo u odličnom instrumentalu "Hitra smeđa lisica preskače lenjeg psa") i mnoštva prljavo obojenih blues-rock manira na način gitarističkog new-wave u kome je Koyin teritorij nekada izgledao posve drugačije (naslov "Ego"). Ponovno je vrlo plesan, uobičajeno melodičan i shodno tome tradicionalno sklon improvizacijama s blagim psihodeličnim Hendrixovskim i noise eksperimentalnim manirima.

Tekstualno je također i dalje štur, jezgrovit i posve dorečen tako da album nije nikakav odmak od onoga što se od Kičme i moglo očekivati. Kroz samu strukturu kompozicija Koya je ovim albumom prelistao cijeli period rada od "Sviđa mi se da ti ne bude prijatno" do posljednjeg "Refresh Your Soul.Now!" tako da je i dalje ostao pribrani ekscentrik koji još uvijek podjednako dobro barata s hip-hopom (otvarajuća "Bunt" i četvrta po redu "Neko mora to da spreči" s odličnom ritmikom, višeglasjima i pljeskanjem za koje su snimljeni i video-spotovi), starim ljubavima, Gang Of Four sintagmama (prava i bijesna, realna i prava rockerska "Čovek koji ne nosi sat/ dobro zna da poštuje vreme" koja je i najbolji dio albuma s nastavkom na sjajnu minimalističku "Hitra smeđa lisica preskače lenjeg psa" ), noiseom (veoma plesna "Robo - bluz" i naslovna lo-fi "Kada kažeš muzika, na šta točno misliš, reci mi"), improvizacijama (nastavak "Manitu 5"), minimalističkim efektima (nijemi vokali u završnoj "Pesma bez imena")... Novine u radu su pjesme "Info" gdje je prevazišao d'n'b ritam i uplovio u svojevrsan post-d'n'b s obrednim ludilom The Birthday Party na vrlo plesan i veoma prihvatljiv način. Također se ne smiju zaboraviti niti odlične vokalne dosjetke i aranžmani pratećih vokala koji ovom albumu donose novi sjaj nove Kičme. Najbolji tekstovi su "nemogu da poverujem, čemu sada prisustvujem/ sve je kao naučno-fantastični film/ u meni to izaziva bunt" (skladba "Bunt"), "ako želiš pravu informaciju, moraš da se boriš za nju" ("Info"), "tvoj lažni humor koji stvara umor, prazna igra reči, neko mora to da spreči - ironično, postalo je obično, ta parododija, iluzija koja prija" ("Neko mora to da spreči").

Ovo je dobra i originalna Disciplina kojoj ipak manjka nešto 'sa strane' kao što su bili duhači ili samplovi. Ali njegov talent nitko ne može osporiti. Ovo je još jedan album Hendrixa i Andy Gilla u novoj varijanti. No, kako god Koya je uvijek znao što radi i onda kada mu se spočitavalo, posebno od njega samog. Uz Andriju (album "Zar i ti sine bildaš?"), SCH ("Dance"), Zemlja broj 9 ("Polja oscilatora") i slovenskog Actoon ("Fretless Guitar Land") ovo je jedan od krasnih biser-albuma 2007. koji nisu iz Hrvatske. Za techno poklonike je "Manitu 5", za obrediste (dobro ste pročitali) zadnja "Pesma bez imena", te se unatoč ne previše popularnom znamenu Discipline Kičme cijela stvar ponovno okreće u period vremena s početka karijere, daleke 1983. godine s time da im na koncerte dolazi daleko veći broj publike. Još uvijek Koya - najbolji.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 23/11/2007