Polazak iz Zagreba, uz sve ostale stvari, odgodio je dolazak u kampus na vrijeme no ipak po rasporedu na papiru kasnili smo na
Postolara Trippera i to tek nekih petnaestak minuta. Ušavši unutar prostora festivala uvidjeli smo da se cijeli program ponovno pomaknuo za nekih skoro sat vremena. Uzrok tome bilo je kašnjenje RHCP tribute benda a vjerojatno i manjak ljudstva.
Postolar Tripper @ Rocklive festival © Ana Krznarić
PT lovim već skoro dvije godine no između nas se uvijek prepriječila neka viša sila i uspio sam propustiti sve njihove nastupe, od klasičnih koncertnih pa sve do festivalskih na kojima sam bio. Za ovaj sam bio skoro 99% siguran da neću fulati a jedino što je moglo zeznuti stvar bila je kiša koja je taman počela rominjati dok je nebo istovremeno izgledalo kao da će se ponovno spustiti pljusak kao prvog dana. PT su očekivano privukli nešto veći broj ljudi od prethodnih izvođača, no ipak, očekivali smo ih u još većem broju. Bez obzira na brojnost publike, uspjeli su nas natjerati da mrdnemo guzicama i unatoč početku kiše, natjerali nas na ples. Set lista se sastojala od mixa njihova dva albuma koja su koprivničanci i ostali gosti znali gotovo na pamet. Bend je u svoj reggae/ska stil, poput St!llnesa ili TBF-a, pomiješao i dalmatinski naglasak no njima je to jedinima toliko dobro pošlo za rukom da su zvučali bolje i od nekih jamajčanskih bendova, pogotovo kad su odsvirali ''Ona za ribara neće''. Pravi dalmatinski rasta bend, nema šta.
Postolar Tripper @ Rocklive festival © Ana Krznarić
Dio koncerta smo zbog kiše i smišljajući kako se od nje zaštititi, proveli ispod šatora uz šank i pripremali se za
RHCP tribute band. Oko tribute bendova bih se složio s kolegicom Stratometskom koja je opisala Rammstein tribute band. What's the point? Ti tribjutovi uvijek normalno nađu bend čije pjesme jako dobro znaju gotovo svi prisutni i sami znaju da u većini slučajeva neće biti toliko dobri, ako i približno no eto ih svih vrsta.
RHCP tribute band @ Rocklive festival © Ana Krznarić
Tribute bend bi po nekoj logici imao smisla kad originalni sastav više ne bi postojao ili bi članovi bili pokojni pa ajde, sad će netko malo svirati njihove stvari. No dobro, izuzevši taj tribute dio, svirali su poprilično živahno i vjerno originalu a ljudstvo ispred se dodatno zagustilo. Čulo se tu uglavnom singlova ili pjesama za koje je oriđiđi bend napravio spotove. Mi smo ih isto tako otpratili pored šanka, ovaj put radi kiše obučeni u vreće za smeće (prvo su nam se smijali ali pokrenuli smo trend pa je kasnije ''vrećara'' bilo posvuda).
RHCP tribute band @ Rocklive festival © Ana Krznarić
Malo po malo, i RHCPtb su završili svoj nastup i čekali smo sljedeći bend a to su, kako je pisalo na programu,
LET3. Ovaj put bili su obučeni samo u njihove mrežaste kombinezone i na kraju smo svi derali iz petnih žila JEDAN, DVA, TRI, ČETRI ... Sve između, Let3 su odsvirali (odradili) kao i svaki put do sad, bez greške i žestoko ali njima očajnički trebaju nove stvari da ne bi ispali kao i Majke koje već preko 10 godina nemaju novi album (iako novi konačno uskoro izlazi) i zanimljivi su samo novijim naraštajima koji ih gledaju prvi ili drugi put.
Let3 @ Rocklive festival © Ana Krznarić
Zato Mrle i Prlja, ako ovo čitate, ispljunite još poneki album. Znamo svi da su tu godine i klinci ali ovak bude postalo dosadno i vama a ne samo nama. Ipak na njihovom nastupu sam ostao bez glasa.. a poslije smo čekali Gustafe.
Gustafi @ Rocklive festival © Ana Krznarić
Eee
Gustafi.. Gustafi su doslovce rasturili i pomeli sve pred sobom. Kojekakve rakije i dobro pivo napravili su svoje i gotovo svi su se našli ispred bine, neki su pjevali, neki skakali i pjevali, neki su izgledali kao da ih je voda donijela a neki su ostali zabezeknuti Barbarinom pojavom i performansom. Ostao sam mišljenja da Gustafi bez nje ne bi bili niti upola toliko zanimljivi kao s njom jer njezine energije koju sipa sa stejđa posramili bi se i HC ili kojekakvi drugi žestoki bendovi. Uz Let3 po mnogima su bili vrhunac večeri a s time bih se u potpunosti složio i ja. Veseljaci su to kod kojih nema zajebancije, ili ih pratiš ili ti nije mjesto ispred. Set liste se ne sjećam, no uz onakav šou to nije ni malo bitno. Gustafi 5+!
Gustafi @ Rocklive festival © Ana Krznarić
Skinuli smo se iz vreća, kiša je prestala, ponoć je prošla i ostao je još samo
Kiril Džajkovski i njegov bend. Svaki put kad sam prisustvovao njegovom koncertu bilo je odlično pa nije trebalo biti bojazni da tako neće biti ovaj put. Ili ipak je? U stanci poslije odličnih Gustafa prošetali smo malo trbuhom za kruhom i to doslovce jer na meniu su bile samo palačinke i lepinje, oboje s raznim namazima. No da se ne ponavljamo, lepinje nisu bile loše ali nakon pive i rakije bolje bi sjeli neki ćevapi, kotlovina pa čak i neko povrće za vegije no bude toga dogodine, siguran sam.
Kiril Dzajkovski @ Rocklive festival © Ana Krznarić
Kiril i društvo su se u neko doba noći popeli na binu pa smo nakon klope pohitali natrag, ne bi li zauzeli što bolje strateške položaje. I zauzeli smo ih no kako je nastup odmicao, odmicali smo i mi jer Kiril je na svom macu puštao nešto što je nama tad zvučalo previše komercijalno i miljama daleko od onog kako smo to zamišljali da će biti.
Kiril Dzajkovski @ Rocklive festival © Ana Krznarić
Ghetto koji je bio glavni vokal, puno manje je zanimljiv nego TK Wonder koja je prije s njim nastupala. Ghetto izgleda kao neki rastafarijanac beskučnik isključivši iz toga njegov stil pjevanja jer ipak je on majstor koji je iskustvo skupljao kroz mnoge suradnje i brdo bendova i glazbenika kao što su Adrian Sherwood, ADF, Little Axe, Lee Perry & the Upsetters... Svirali su manje više stvari iz cijelog svog Kirilovog opusa no najmanje one koje smo htjeli čuti. Na žalost više od pola koncerta otpratio sam sjedeći na tribini na kojoj su nekad stajali poredani vojnici.
Kiril Dzajkovski @ Rocklive festival © Ana Krznarić
Siguran sam da su prošla već dva a možda i tri sata ujutro kad smo se zaputili prema električnom floru gdje smo si skoro isčašili skoro sve ekstermitete no i od toga smo odustali mada se puštao neki zanimljiv trance i razne varijacije. Fizički nas je dotuklo to što su nam patike bile promočile i u takvima smo hodali par sati, što se temperatura dodatno spustila zbog vlage, što smo morali smišljati način kako da odemo doma itd. No loše volje nismo bili ni malo. Slušali smo dobre bendove, popili smo pivo, pojeli lepinju sa češnjakom i prije svega vrijeme proveli u dobrom društvu. Ulazak u krevet u cik zore s iščekivanje trećeg, zadnjeg dana festivala. To be continued...
mario m. // 08/09/2011
> vidi sve fotke // see all photos