Pretpostavljam da Miroslava Evačića nije potrebno predstavljati čak ni čitateljstvu širem od onog koje čita ove naše stranice, no za svaki slučaj evo nekoliko faktografskih podataka.

Rođen je u Koprivnici, odrastao uz Dravu, a angažmanom u lokalnom KUD-u usput je naučio svirati velik broj, pretežno žičanih instrumenata, no nisu mu strani ni harmonika, ni udaraljke bilo kakve vrste. To ga čini rijetkim multiinstrumentalistom na ovim prostorima. Osnivač je etno-rock benda Ščukin berek, s kojima je snimio nekoliko pjesama, a od 2001. godine djeluje samostalno. Dosad je objavio sedam albuma, od kojih tri za Croatia records, a ostale za nezavisne izdavače.

Ovo posljednje izdanje sadrži ukupno pet pjesama, od kojih su dvije njegove, dvije tradicionalne obrade i jedna obrada Chuck Berryeve pjesme Memphis Tennesse. Upravo ta pjesma otvara ovaj cd. Zanima me kako bi Chuck reagirao da čuje ovu verziju, jer je ista odsvirana samo na cimbulama i to prilično minimalistički i treba dosta naprezanja da se skuži o kojoj se u stvari pjesmi radi, no Evačić je to odradio sasvim solidno. Još su dvije pjesme, geografskih naslova, Koprivnica Podravina i Puttaparthi India, odsvirane samo uz pomoć cimbala, no jedino što mogu zaključiti iz tih desetak minuta samo cimbula, je da sam se izmorio slušajući ih. Jer, s obzirom na geografsko porijeklo pjesama, tražio sam u njima ono nešto što bi ih povezalo s gradovima odnosno državama kojima su namijenjene, i Evačić je to stvarno izvrsno odradio. I dok je Memphis Tennesse-u, kao poznatoj temi udahnuo novi zvuk i malo drugačiji miris Mississippija, Drava jednostavno izvire iz pjesme posvećene toj rijeci. Puttaparthi, rodno je mjesto Sai Babe i leži na rijeci Chitravati, a Evačić je iz cimbala uspio izvući zvuk sitara i na tih par minuta preseliti me u Indiju.



Zadnje dvije pjesme, karakterističnije su za zvuk koji očekujemo od Evačića. Riječni bluz u Blues za Buhu i Čardaš blues, uz cimbule dočarao je i sa slide gitarom, basom i uz pomoć udaraljki. I dok me Blues za Buhu svojim polaganim i obzirnim zvukom duuugo izvlačio iz Indije, uz Čardaš blues sam se već osjećao k'o na selskoj zabavi uz ciku i huškanje domaćih puca. Ijuju!

Što reći kao rezime. Činjenica je da prve tri pjesme na ovom izdanju nisu baš "za svakodnevnu upotrebu", no ostaju kao testament jednog vremena i povezivanja nespojivog, dok ostatak ulazi u Evačićevu diskografiju na velika vrata.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 25/03/2015