Opa! Pa kaj se to dešava u Koprivnici? Bendova i novih albuma kolko'oš! Ne sjećam se da je ikad bilo ovoliko plodno i kreativno u srcu Podravine, ma čak niti u rano vrijeme Overflow s početka 90-ih kad su uz njih prašili Don't, Analna Psorijaza, Dorothy's Knees, Runing Party, The Buggs, đitru je blueserski tamanio svakom prilikom Miroslav Evačić puno prije Ščukinog Bereka i još svačega nečega bješe što se sad momentalno ne mogu sjetiti. Ali, evo, u ovom 21. stoljeću, tridesetak godina kasnije KC je ubjedljivo prešišala i Viroviticu, Bjelovar, a bome i Varaždin po količni bendova i izvođača, te je ovaj friški LoM (točno tako) sjajna moderna odskočna daska, odmah da kažem na početku poput kombinacije novosadskih dreDDup i hrvatske Lollobrigide. Odnosno, sve ono što je kod Ide Prester i ekipe manjkalo pred cirka 15-ak godina - žestoke energije i ekspresije mada je tu uvijek bilo i prijatnog, ali točno bezeciranog sarkazma u dozama normalnosti, no odavno ih barem ja ne smatram osobito zanimljivim bendom. S druge strane, LoM ima tu electro-industrial potku MiKKe i dreDDup, no ne i onoliko žestoku, što sve skupa funkcionira na ugodnoj alternativnoj electro-rock industrial razini. Trojac su: Aleksandar Rapaić na bas gitari, Leo Benkek gitarist (obojica nekoć ex-Dead Fish, a još uvijek Ilegale) i frontwoman Dragana Pandža s prilično oštrim, pomalo iritantnim i arogantno bezobraznim, itekako potrebitim vokalom jer su stihovi uglavnom emotivne, erotske i pseudoseksualne prirode sa zbremzanim implicitnostima gdje manjkaju riječki duhoviti One Piece Puzzle ili eurovizijski Let 3, jbga. Dosta je to šminkerski 'umiveno' i poškropljeno autocenzurom s 'putrom na glavi' budući da se po svemu sudeći puca na visoke komercijalne dosege izbjegavajući socio-političke diskurze i bilo kakav vid konfrontacije.



Bend je prije svega estetski ozbiljno oblikovan, a zvuk i stil su jasni poziv na ples uz savršenu čistoću. Album nema koncept, unutarnji postoji, nije vidljivo prepoznatljiv, a nije niti potreban. Kolekcija je od 11 zaraznih pjesama suvremenog produkcijskog šliha i puno elektronike, programiranih ritmova, synthova i radova tipkovnica, to jest matricom, no bend kao takav može raditi koncerte i bez bubnjara i klavijaturista, samo je pitanje izvedbe i konciznosti, a to je sasvim druga stvar u koju se ne želim uplitati. Ono najvažnije, ovih nešto manje od 45 minuta dočaravaju potencijalni doseg elektronske rock post moderne od uvodne pjesme "Utopljen" gdje se može osjetiti i Gary Numana, Depeche Mode, a bome i Trans AM s obrednim tempovima što dižu adrenalin, "Kosa" kreće iz mutnih staccata u čudan dark-wave valcer nadomak reggae fluida pretapajući se u oštar Skrillexovski acid-dubstep ('prošlost je robija'), a odmah se primjećuje staloženost ritmičkih tretmana: ulaze fakat u specifične obrede kao što je bio prvi singl "Svemir" ko' da je uzet od dvostruke bubnjarske sekcije Adam And The Ants s početka 80-ih revaloriziran 40 godina kasnije što će reći, yeah, to je i dalje rock and roll!



Naslovna "Prilike" ima punkersku industrial energiju i melodičnost The Young Gods, Nine Inch Nails, a i Marilyn Mansona, a tu su se odvojili od stereotipa Gary Numana koji i dalje živi na staroj slavi s konca 70-ih, ako ne znate, bio je genije svirajući gitaru preko syntha i distorzije, al' se nikad nije baš hvatao za punk. Prava industrial stvar je "Lom" križana s d'n'b floskulama Pendulum, taman ko' da je kompozitor MiKKa, čak i da je svirao synth, jebate! A, naravno, nije, no udara 'electronic demonic', najbolje na svijetu.



Međutim, slijedi nešto manje očekivano: world-music "Djevojka" u stilu Lado Electro poprilično se odvojivši od početne konstitucije, ali nikaj zato. I ova stvarčina je moćna sa staccatima tamburice, prpošnim vokalima, razbarušenim aranžmanom i atmosferom onog čuvenog gothic hita "Temple of love" Sisters Of Mercy i Ofre Haze. Možda bi netko od podravskih rockera očekivao klasičan kajkavski hlebinsko-bednjanski-gruntovečki i naivu. Osjeća se i utjecaj Afiona, posebice onih prvih im radova, a kako album odmiče, iznenađenja napretek. Svaka pjesma je specifična. "Srećo" počinje poput "Halloween", prelazi nadomak trap-folka uspješno izbjegavši zamku trenda, ali ne valja odbaciti da će pjesma biti prihvaćena i kod narodnjačke publike istom kao što je Bregović znao napraviti recikliranu trgovinu narodnjaka i rockera. Inteligentno je ovo složena glazba, čak i fensy, hipsterska, onako kao što nekadašnji kritičari nisu osobito šmekali 'new romantics', ah, puno ih je propalo baš u post-punk fazi, a smatrali su se jedinim, Bogom danima da omalovaže Pekinšku Patku i Joy Division.

"Lakše dišem" je još jedna dance-rock/industrial stvar nabijenog tempa u transu 'dok me ljubiš, lakše dišem', jedna od najintrigantnijih tema "Oduzmi sve" ide u D.A.F. manir EBM s mnogo lijepih nadogradnji, a zadnja "Vatra boja" ide pod ruku "Isolation" Joy Division s pun kufer ekstatičnih izbojaka. Generalno gledajući, da ne ponavljam, ubodena je suština elektronske postmoderne s eklektičkim obzorom što se tiče d'n'b i dubstep žanra, istina ne tako čestog na našoj sceni: gitarski šusevi i čvrsti basovi daju mu rockerski industrial dezen, a Draganin vokal pomalo punkerski riot girl epitet tvoreći dobitnu kombinaciju za budućnost kamo i kako nastaviti život rocka i svega oko njega u doba kada se mnogi lideri 'žica i palica' vrte u samorecikliranju ili najjednostavnije, šute. Album ima veliku snagu napretka pokazivajući ogroman potencijalni kreativni kapacitet i prepoznatljiv autorski legitimet. Originalnost.

Shvatili ste. Uživao sam u ovome albumu kojeg ću rado vrtjeti, slušati i uživati u njemu. Bravo moji Podravci!

Naslovi: 1.Utopljen, 2.Kosa, 3.Svemir, 4.Prilike, 5.Lom, 6.Djevojka, 7.Vrtim se, 8.Srećo, 9.Lakše dišem, 10.Oduzmi sve, 11.Vatra boja

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 17/02/2023