Za početak, moram naglasiti kako ovo nije intervju napravljen prije par dana, već par mjeseci. Taman pred izlazak prve kompilacije oko koje se probalo dići što veća prašina ne bi li materijal došao u što više pogodnih ruku i ušiju.
Pričao sam sa Zvonkom i Orlanom, a kasnije nam se pridružio i Denis koji je netom stigao iz Srbije gdje se smucao sa Vlastom Popić.
Sve u svemu, snimljenog materijala bilo je preko 2 sata, no izvučeno je ono što se manje ili više ticalo same kompilacije i u neku ruku samih sugovornika...

T: Bistro na rubu šume, zašto se tako zove?

Z: Zato jer smo mi počeli cijelu stvar tako da smo otvorili jednu grupu na fejsu da lakše komuniciramo i kad sam smišljala kako da se ta grupa zove, onda sam je nazvala ''Bistro na rubu šume'' po pjesmi od Ivane Picek, ''na rubu neke šume posadi svoje agrume'' legendaran stih po kojem se zove grupa i kompilacija.

T: Imam filing da svega toga prije 5-6 godina nije bilo, Orlane vi ste svirali i puno prije, no Zvonka, Varga, Felon i brdo tih izvođača sa kompilacije nije postojalo.

O: Kritična masa se stvorila, ja sam tad znao samo Ninu.

Z: Ja se sjećam prije par godina, sad imam užasno loš osjećaj za vrijeme, ali to je bilo prije dvije-tri godine, da sam išla na promociju od VolanD Le Mata u Trešnju i došlo je dosta ljudi i tad sam prvi put imala osjećaj da sam negdje gdje sad fakat nešto počinje. Bili su oni, vi, Nina i možda još par bendova koji sad možda više nisu aktivni, no tad sam prvi put imala filing da se nešto zbilja pokrenulo.

O: Jednostavno se pogodilo da se skupilo dovoljno ljudi koji su počeli svirat i to je to. Poanta je da se skupe ljudi i bendovi da se zajedno promoviramo, a ne da svako gura svoje i ne obraća pažnju na druge ljude u tom nekom glazbenom prostoru koji se otvorio. To je sad opet glupo jer moraš svrstavat stvari jer tu su neki ljudi koji sviraju pretežito sami ili sa dvoje troje ljudi i to uglavnom nisu bendovi nego ljudi koje su eto se primili malo gitare, počeli radit pjesme na neki bazičan način, ali ima ih sad za razliku od prije.

T: Stekao sam dojam da se svi vi sa kompilacije držite dosta skupa. Prvo sam zvao Vargu da svira i onda se sve nekako pokrenulo samo od sebe.

Z: Mi smo se svi pojavili hahaha. Taj dan smo ti kod mene imali tulum jer ja kad stignem, barem jednom mjesečno napravim tulum i svi su pozvani. Čak i oni koje ne znam jer smo kontaktirali samo preko fejsa, no upoznat ćemo se na licu mjesta. Uglavnom bio je plan da dođemo poslije na Varginu svirku i možda bi mi malo i okasnili al je Varga nazvao sav uzrujan i rekao: ''Nemam kabl, imaš kabl za mikrofon?'' I onda smo se svi potrpali u 4 auta i to je bilo prvi put da smo bili u Jutru baš svi i totalno nas je očaralo mjesto.
Poslije par dana kad smo se trebali prvi puta naći Orlan, Felon i ja da popričamo o kompilaciji, smišljali smo gdje bi, i sjetili se, pa ajmo tam u onu birtijicu, baš je simpatična, i tako smo se tu stacionirali.

T: Oke, takvu reklamu neću stavljat na sajt..

O: Ma to ti je super haha.

Z: Daj čovječe to stavi, to će biti za 10 godina ono.. Ljudi će obilazit i govorit, tu su se oni papani okupljali.

O: Imat ćeš postere sa glazbenicima!

Z: E i kaj se još mora desit, moramo tamo napravit par dobrih skandala. Znaš ono... u ovom kutu jer Orlan rigao hahaha.

T: Ok, vratimo se na kompilaciju. Tko to sve osmišljava?

Z: Ja sam imala tu ideju mjesecima i mjesecima prije nego se sve pokrenulo. I onda smo jednom kod mene baš imali raspravu o tome dali to objaviti, dal je to glupo ili ne, dal samo online ili i fizičko izdanje.. al smo počeli.

T: Šteta da sad nema Denisa, no valjda će doć. Zanima me nešto u vezi publike. Vi ste mahom stilski sve različiti izvođači. Mislite li da okvirno imate istu publiku?

O: Ja nemam pojima. Teško je sad meni o publici pričati jer zbilja neznam.

Z: Dolazimo sami sebi na svirke haha.

O: Mislim, znam ljude koji dolaze jer sam ih vidio, tih jedno 50-tak faca koje su manje-više uvijek tu. Ali mislim da dosta cirkuliraju glazbenici jedni drugima, tu su se nekako i upoznali, počeli družiti, ali to nije vezano uz fejsbuk.

Z: Ja mislim da je to baš odlično. Ne smeta kad negdje dođem i vidim da od 50 ljudi 30 su moji frendovi koji su isto muzičari. Jer to je najbolja publika. Di ćeš bolje nego netko tko fakat sluša i to ga zanima.

T: Čitao sam jedan intervju sa Denisom u kojem on kaže kako mu na koncertu u Beogradu dođe 100 ljudi koji dođu slušat, a ovdje mu se pojavi 30 ljudi koje on pozna. Jel to bilo tako kad ste vi počinjali prije 12-13 godina?

O: Znaš ono, kako koji koncert. Nekad se skupilo po 20-30 ljudi, nekad na primjer u KSET-u je znalo doći i po 100 ljudi. Šta ja znam, nedavno smo svirali u Vintage baru s Ninom i bilo je vrlo solidno popunjeno s obzirom koja su bila očekivanja, i ja sam se stvarno ugodno iznenadio. Jer očekivanja nisu nikad velika. Ne znam, specifične su sredine. Ja sam samo jednom svirao u Srbiji, no ne sa svojim bendom i došlo je stvarno puno ljudi baš slušat.

Z: No to nije zato što je u Srbiji drukčija publika. Mislim da je takva stvar postojala i prije 20-30 godina za vrijeme novog vala. Moja teorija je da npr. nigdje EKV nisu bili tako popularni kao u Zagrebu i nigdje Haustor nije bio tako popularan kao u Beogradu. Jer domaći bendovi tamo i srpski bendovi ovdje imaju spoj dvije stvari koje ih čine super privlačnim. S jedne strane kolko god da ljudi možda razumiju engleski, al možeš se ti na glavu postavit i neće te nikad toliko nešto dirnuti kao nešto što je napisano na tvojem jeziku. Znači s jedne strane imaš isti jezik, a s druge imaš onaj dašak egzotike. Vauu, dolazi bend iz druge države, idemo ih sad pogledat jer tko zna kad će opet biti prilike, razumiješ.

O: Ima tu nešto istine.

Z: S te strane su bendovi koji su na nekim turnejama malo u prednosti jer i organizatori koji ih dovode će se vjerojatno malo više potruditi oko promocije jer moraju potrošiti malo više love, pa onda sve to skupa ispadne bolje. Ako ti nekom bendu za njih četvero plaćaš noćenje, moraš im dati i neki honorar, vjerojatno se više potrudiš nego kad ti tu sa Trešnjevke dolazi svirat neki bend na Črnomerec. Ti nemaš nikakav trošak pa onda ponekad to i ne ispadne najbolje.

O: Teško je pričat zapravo pametno o publici u smislu dolaženja na koncerte jer moraš se vratiti u kontekst zemlje u zadnjih 20 godina, šta se sve izdogađalo jer onda već uđeš u neku politiku. Sva neka kulturna događanja, sve je otišlo u drugi plan. A muzika kojom se na neki način svi skupa bavimo ima tu neku poveznicu da se bavi ''kulturnijim'' stvarima koje su u zadnje vrijeme zapostavljene.

T: Znaš šta mi onda isto nije jasno. Vaš odličan singl ''Bijeg'' je sad trenutno drugi na ceneru 101-ce, a da sad pitaš tu ljude sa terase mislim da možda nitko ne bi znao čija je to stvar, ako bi uopće i znali za nju. Ali će svi znat za... nemam pojma da sad ne blatim po zaslugama. Gdje je tu neka logika? Redom ste svi dobili odlične kritike, a opet tu nešto ne štima.

Z: Možda tu ima malo veze i vrsta muzike koju sviraš zato što, recimo to ovako. Ja fakat volim i neke bučnije bendove, da to tak nazovem, platit ću i otići na njihov koncert u živo, baš mi je to gušt iako ih možda doma neću slušat, al takav neki bend poput sad Muscle tribe of danger and excellence koji su trenutno totalni hajp ili npr. Cojones i cijele te stoner-rock scene koja je užasno jaka, oni napune klubove tako da rasprodaju koncert kao nedavno She loves Pablo.

T: A vidiš, njih ipak ima manje nego vas, nazovimo vas, kantautorskih bendova i izvođača.

Z: Da, no možda zato što će to samo po sebi privući više ljudi koji se žele negdje ići izdivljat. Uključujući i mene koja sam bila na tom koncertu, da sad ne ispadne da ja mislim da je to neka manje vrijedna vrsta ili nekaj. A kad ljudi odu na npr. Mika Male, mislim da baš nemaju ideju u glavi kao, ''e idemo se ušlagirat i ludi provod, tulum!'' Ovo pokriva možda manje interesa.

O: Zavisi koliko se ti definiraš muzički. Ako se ti držiš nekog pravca koji ti je vrlo jasan, kojeg si vrlo svjestan i kojeg publika jasno prepoznaje, naravno da ćeš do njih brže i doć. Ja nemam neki žanrovski okvir sa svojim bendom da sad kao hoćemo nekako zvučat i znamo gdje smo. I onda ti ljudi onako reagiraju. ''Hhm kak ona pjesma je skroz drukčija od ove'' i ono pitanje, ''Kaj ste vi?''
Kaj smo mi? Znaš kad te čovjek pita koji si žanr. Pa ono, ne znam reci mi ti.

Z: Seoski rock hahaha! Kad sam prije jedno 5 godina počela svirat, i jedno par puta nekim ljudima koji su bili prisutni na probama i koji su svi već 100 godinama svirali po nekim bendovima, svi su mi rekli jednu stvar. Moraš se odlučiti u kojem si žanru, to ti je užasno važno i onda moraš u tom kontekstu dalje nastavit radit. No to je možda zbog toga jer misle da je to neki bitni put za uspjeh benda. Ja nemam istu definiciju uspjeha, pa se nisam toga niti pridržavala a pogotovo ne onda. Ali kužim da to ima smisla ako ti sam za sebe kažeš ''čuj mi ćemo sad svirati country kao Plava trava zaborava'', jer onda ćeš imat neku svoju nišu. Ako ti to fakat želiš i osjećaš, super, gud for ju. I tak fakat lakše nađeš put do svog tržišta. Jer mi sad tu pričamo o tržištu, a mi se s druge strane bavimo s nečim kaj nije možda ''tak tržišno''.

T: Vratimo se na kompilaciju. Hoće li biti samo jedna ili?

Z: Uhh, ne. To je užasno važno za naglasiti. Za sad mislimo da će ih biti 4. Na svakoj po deset stvari. Mi sa ovom prvom nismo pokrili 10 najvažnijih, ni 10 najboljih, ni 10 najstarijih na sceni i već imamo popis koji ide na sljedeće, pa i treće i četvrto izdanje. Ideja je bila da na svakoj bude neki malo više afirmirani bend pa onda to malo možda i povuče, i neki skroz neeafirmirani bend ili kantautor. Da bude neki koji možda ima psihodelije neke, ali da bude i neki koji je čisto kantautorski, da budu zastupljeni neki bendovi, kak da to kažem, koji su malo čaknuti kao npr. Radost ili Miki Solus, i neki malo konvencionalniji. U tom je baš i poanta i zato smo izostavili neke koji su užasno važni trenutno na sceni, i koji su prisutni, kvalitetni i slušani, ali nisu se našli na ovoj prvoj jer ih čeka mjesto na drugoj. Ideja je da tek kad izbacimo sve kompilacije, da to bude presjek nečeg što mi vidimo kao scenu.

O: Poanta kompilacije jest da je ona volonterski rad i ideja je ta da bendovi koji bi bili na kompilaciji, da kad imaju svoje nastupe, koncerte, da donose i određeni broj tih cd-ova i samim time promoviraju kompilaciju i ostale bendove.

T: Tko će vam to sve raditi/financirat? Mislim print i sve ostalo.

O: Sami, sve je d.i.y., u tome i jest stvar.

Z: Svako će doma napržit 20 komada ili kolko će kome trebat. Omot će bit također vrlo jednostavan.

O: Plan je da se kompilacija može naći u npr. knjižnicama, menzama, na mjestima na koja izlazimo.

T: Da probate dogovoriti recimo s organizatorima Mimo koncerata pa da se uz kupljenu kartu dobije i cd.

O: Da, super. Na takve stvari i ciljamo.

Zvonki u jednom trenutku dolazi sms, ding-ding-ding-ding.

Z: Pita Felon, on je za 15min u Zagrebu, dal da dolazi?

O&T: da da..

T: Mislite li da će to funkcionirat po d.i.y. Principu? Mislim da nisu svi uvijek isto angažirani oko takvih stvari, makar se radi o njima samima.

Z: Mislim da će svako od tih 10 bendova htjet napravit tu kompilaciju. Recimo da u svakom ima 3 ljudi, u nekim bendovima i više, puta 10 je to već 30-40 ljudi. Pa nek svatko kupi bandl od 20 fakin cd-a to ti je već 600 cd-a. Brate pa ako mi podjelimo 600 cd-a ja ću sama sebi podići spomenik, hahaha!

T: Cijena upada na Mimo?

Z: Treba se plačati, zakaj bi bilo đabe. Samo se navikava ljude da je sve đabe. Pa 20kn je karta.

O: Ludi su skloni tome da izjednačuju vrijednost s novcem. Ako ti kažeš njima 0kn, to onda njima i vrijedi 0kn. Zašto bi išao na nešto što košta 0kn. Jer vrjednost se danas na žalost mjeri u novcu, pa ako je stalno za 0kn, onda će ti i glazbu smatrat za 0kn.

Z: Netko će možda za 10 dana svirati negdje drugdje za 15kn, pa će on reć ''Zakaj sad 15kn a prošli mjesec je bilo đabe.''. Pa daj plati tih fakin 15kn, pa i pivo košta 15kn. Mislim, volim ja i pivo, al volim i bend, pa mi nije problem platit kartu.

T: Što mislite koliko je kultura općenito zastupljena u domaćim medijima?

Z: Pa pogledaj samo naše dnevne novine, pretpostavljam da je s TV-om ista stvar. Ovaj neki Jutarnji, Večernji. Ima tamo uopće neki dio za kulturu? Jednom tjedno jedna stranica. Postoje i dobri pisci, dobri književni kritičari na prijmjer, znam jer ih čitam, i sad u mjesec dana izađe možda 3 dobra romana i 7 zbirki pjesama, izađe hrpa recenzija i onda ti u novinama imaš ovakav (pokazuje prstima) podlistak.

T: Jednom sam napisao kako sam išao s koncerta na kojem je bilo 30-40 ljudi prema okretištu na Savi, a tamo je bilo sve puno pijanih klinaca koji su veoma loše izgledali.

Z: Kaj sad hoćeš reći da su pijani ljudi nekulturni haha?

T: Ne mislio sam reći kako je to totalna suprotnost onom čemu sam prije toga pristustvovao i gdje nije bilo nikoga, a tu gdje je koncentracija sirovine bila na vrhuncu, sve je vrvjelo životom.

Z: Čak bi rekla, kolko god da je nama nekad teško i... ah osjećamo se ponekad i jadno ili necijenjeno, još smo mi u nekim stvarim i dobri. Jer kolko-tolko možeš imat neku prođu na neke druge načine a ne samo financijski. Pa zamisli sad da ti pišeš neku poeziju, pa 7 ljudi to čita u Hrvatskoj. Tko zna išta o likovnoj kulturi u Hrvatskoj?

O: Znam da su nama pustili par puta spot, tamo negdje poslije ponoći kad idu. To je to, udarni termin za spot.

Z: Mislim, ne treba reć, ''Joj mi kantautori smo u banani''. Mislim to je ipak puno šira stvar.

O: Šira je banana hahaha.

Z: Jedna stvar je što ja fakat vjerujem, mislim ne bi inače ni krenula s nekim projektom poput ove kompilacije, jest da potencijalna publika postoji, pa čak i neka stvarna. Samo se treba pobrinuti da uspijemo doći do njih. Znači nije da nema nekog koga to ne zanima, pa makar i penzionera koji nam baš i nisu ciljana publika.

T: Odakle većinom dolaze izvođači sa kompilacije?

O: Vidiš dobro pitanje. Poanta svega je to da s komplacijom pokrijemo cijelu regiju, odnosno prostor bivše Yugoslavije.

Z: Ima dobirh bendova gotovo po svim državama, a možda se netko i sam nama javi ako postignemo neku ''vidljivost'' odnosno, ako se za kompilaciju bude pročulo.

O: Poanta je povezivanje svih glazbenika s ovih područja iz čistog razloga što se opet vraćamo na to neko tržište koje nas povezuje. Da će te slušt ljudi, da će znat tvoj jezik. Da dođu do nekih informacija za koje nisu znali. Znači ode Zvonka npr. svirat u Beograd i tamo podjeli 50-tak cd-a, odma će tamo 50 ljudi znati za neke izvođače za koje prije nisu znali, to je onda fenomenalna stvar. Cilj je da formiramo publiku.

Z: Gledaj, mi nikad nećemo privuć ljude koji nemaju predispozicije za to. Znači ako netko nema senzibilitet prema takvoj vrsti glazbe, neće ga privuć niti 1500 naših kompilacija. Svirati na stadionima nam nikad nije niti bio cilj haha. To nije to. Ali sam sigurna da ljudi koji vole takvu glazbu postoje, ali je nisu još čuli. Nije meni problem što ne mogu napuniti dvoranu od 1000 ljudi, al mi je problem što ne mogu od 100. To je fakat jadno.

U ovom trenutku dolazi Denis.

Z: Snima se i pazi šta pričaš.

T: Bok, odakle ti?

D: Iz Subotice. Imala je Vlasta nastup u Beogradu pa u Subotici, pa od tamo. Vidi me, jebote. S putovnicom. 24h party people, hahaha!
Jeste već dugo tu?

Z: Da... Rekli smo sve već, da ovo nije jedina kompilacija, niti najbolja. Da ni jedna neće biti stilski određena. Da će nastojati da budu zastupljeni bendovi sa što više područja.

D: Da to je bitno. Znamo mi da ćeš ti izokrenut naše riječi, al izokreni ih barem na dobar način. Znamo mi vas iz medija hahaha!
Gledamo da će na svakoj kompilaciji biti barem 2-3 strana benda. Razlog tako malom broju stranih bendova je taj što čak i mi znamo samo za one koji su nešto napravili i bili eksponirani u medijima. Da se zagrebe malo ispod površine, možda neki bendovi koji su sad, ne bi bili na kompilaciji, već bi njihovo mjesto zauzeo netko drugi. Možda ćemo to s njom u jednu ruku i postići. Da više kvalitetnih izvođača ispliva na površinu.

T: Koliko često vi svirate?

O: Pa ni ne isplati se stalno nastupati. Stalno sviramo tu po Zagrebu. Bolje bi bilo negdje malo dalje otić svirat. Možda nam ta kompilacija omogući i to da možeš ići svirat na neke druge strane.

Z: U Zagrebu imat svirku svaki mjesec je too much. Jer dosadiš ljudima.

T: Jeste li razmišljali radit zajedničke koncerte izvođača koji su izašli na kompilaciji, pa možda i tako proširit vijest o njoj?

D: E to sam ti htio reć da je dobra fora kaj smo se povezali s tim Srbima i bendovima izvana, zato što ćemo onda poslije raditi neke koncerte pod zajedničkim nazivom i spojit te dvije scene, jer bez lokalne podrške ne možeš ništa. Onda možda neće biti problem da tamo sviraju npr. Mika Male i Svemir sa Wooden Ambulance-om i OnTour-om, gdje će doći 200 ljudi. Ovako sami, ne bi imali šanse. Tako i obrnuto.

O: Teško je govorit, znaš. Sad mi tu pokušavamo posložit za sve, kao za neku cjelinu. Svaki kantautor i svaki bend ima svoje ideje, želje, ambicije što bi s glazbom, što želi od toga i tako dalje. Kolko god probali se skupit, drukčiji smo svi, ali ako ništa drugo, najvažnije je da se pjesme čuju. To je cijela priča. Do koga ćeš doć, do kojih postotaka, do kojih ovog, do kojih onog, nemam pojma. Ali je užasno važno da idemo van, da ne sjedimo doma po kućama i sviramo s dva prijatelja koja nam dođu.

T: Koliko trenutno ima aktivnih programa koji se bave ovakvim bendovima, barem ovih koje znate po Zagrebu?

Z/D: Puno, 10, preko 10. Imaš ovaj Art Clubing, Začaranu Močvaru, Booksu, vas, Škrabicu, Brazil, Free Stage, MiMo ajmo reč, makar oni su možda malo drukčiji, Inkubator, InDieKSET.

Z: Dovoljno, nekad možda čak i previše, jer svi su se odlučili nekako da je četvrtak njihov dan hahaha..

Bilo je tu još priče o koječemu. Bendovima, Zampu, mjuzi, lopovluku, politici, tračevima i svemu ostalom, no nije tema ovog intervjua. Kako sam već naglasio, intervju je snimljen netom prije izlaska prve kompilacije, no izgleda da se cijela priča manje-više kreće dobrim smjerom jer evo, četvrta kompilacija samo što nije ugledala svijetlo dana, stoga je i sam tekst još uvijek aktualan. Slušajte dobru mjuzu i podržavajte mlade bendove, jer i oni veliki su nekad bili mali.

mario m. // 11/11/2013