U Močvaru nam 15.X 2007. (ponedjeljak) dolaze čuveni englesko-američki Psychic TV. Krajnje neobičan sastav koji je tokom svoje dvadeset i osam godina dugačke karijere redovito bio velikom poslasticom svakog pravog poznavatelja underground scene. Ovo je pravi trenutak da se s njima pobliže upoznamo. Trenutni članovi: Genesis Breyer P-Orridige, David Max, Alice Genese, Lady Jaye Breyer P-Orridge, Morrison Edley, Markus Fabulous Persson, Zef Noise

Dosadašnji članovi: Alex Fergusson, Alex Russell, Marc Almond, Andy Chattreley, Craig Ellenwood, Danny Hyde, Dave Ball, David Tibet, Matthew Best, Douglas Rushkoff, Drew McDowell, Rose McDowell, Fred Giannelli, Gini Ball, Hilmar Orn Hilmarsson, Hugo Longden, John Balance, John Gosling, Jordi Valls, Isaiah Singer, Ken Thomas, Larry Trasher, Michael Campagna, Scott Breadman, Monte Cazazza, Mouse, Paula P-Orrdge, Peter Christopherson, Phillip Erb, Richard Norris, Richard Schiessi, Sean Maher, William Breeze, Billy Goodrum, Dave Martin, Chandra Shukla, Scott Nobody, Caresse P-Orridge, Genese P-Orridge, Stephen Kent, Daniel Ash, Daniel Black, Max, Paula Whitewolf, Gamal, Zev

Utjecaji: Karl Heinz Stockhausen, John Cage, Pink Floyd, The Residents, Kraftwerk, Can, Faust, Neu, Gong, Amon Dull, Suicide, Cabaret Voltaire, Wire, The Fall, Japan & David Sylvian, Coil, Joy Division, D.A.F., Brian Eno, Tuxedo Moon

Utjecali na: Pop Group, A Certain Ratio, Soft Cell, Mark Stewart And The Maffia, Einsturzende Neubauten, Laibach, Borghesia, Eurythmics, The Young Gods, Aphex Twin, Stephen Kent, Tehac



Ova video, art i glazbena ekipa okupila se 1979. u Londonu oko idejnog začetnika i njenog jedinog "stalnog" člana Genesis P-Orridgea (rođen u Manchesteru 1950.) koji je još kasnih šezdestih bio članom art performance ekipa Exploding Galaxy/ Transmedia Exploration i Coum Transmission (1969-70), te je zajedno sa Cosey Fanni Tutti, Chris Carterom i Peter Christophersonom 1975. osnovao čuveni Throbbing Gristle. Navodno je 1975. kada je imao 25 godina napravio i kolekciju od 200 experimentalnih zapisa otprilike sličnih s Cabaret Voltaire "The Tree Mantras", te je dugi niz godina surađivao s čuvenim beatnik književnikom William S.Burroughsom ("Goli ručak").

Prvu ekipu sa P-Orridgeom činili su video majstor Peter Christopherson koji je netom napustio Throbbing Gristle, te producent i udaraljkaš Alex Fergusson, inače povremeni član punk/new wave sastava Alternative TV.
Ideja vodilja Psychic TV, odnosno samog P-Orridgea bila je istraživanje ljudskog ponašanja, različitih rituala, te osobnih metamorfoza magičnih situacija koje on privatno voli nazivati "neo-šamanizam" kroz prizmu tada vrlo popularne underground post-punk, new-romantics, experimental i psychodelic glazbene kulture što su obavezno realizirali uz vrlo dosjetljive i umjetnički ekspresivne video-spotove. Ne treba zaboraviti da se cijela situacija događala u vremenu kada je elektronika preko Kraftwerk, Suicide, Jean Michel Jarrea i Tangerine Dream debelo kucala na vrata, a moderni rock izvođači su bili Roxy Music, Japan , Ultravox, David Bowie i Gary Newman. Zahvaljujući domišljatim zvučnim, video i performance nastupima, 1982. potpisuju ugovor sa WEA Records i objavljuju prvi album "Force The Hand Of Chance", te odmah potom i naredna dva - "Themes" (1982.) i "Dreams Less Sweet" (1983.). Albume je krasila visoka producentska i glazbena kreativnost gdje se pojavljuju pjevački kvarteti, prozvani "pjevači iz brijačnice" za koje je arnžmane radio Andrew Pearson, bogata zvučna eksperimentalnost za koju su bili zaduženi Peter Christopherson i Geff Rushton (poznatiji kao John Balance iz također čuvenog sastava Coil), te povremeni vokali Marc Almonda (Soft Cell). Za ovaj najraniji period rada Psychic TV su bili označeni kao nove lučonoše experimentalnog, psihodeličnog, post-punk i ranog industrial obilježja.

Do 1986. objavili su 8 albuma, 6 singlova i pozamašnu seriju od 23 live zapisa koji su tada uglavnom bili objavljivani na audio kazetama. Specifičnost samog P-Orridgea je u tome što dozvoljava svakom članu sastava potpunu slobodu i kreativnost, što je sastav potkrijepio i u jednom interviewu objavljenom 1991. u magazinu "Heroina" da najviše od svega vole raditi koncerte u postavi s glazbenicima koji nikada nisu slušali radove Psychic TV, ali su u vrlo bliskoj vezi putem samog stila, glazbe, svjetonazora ili modernih art preokupacija. Zbog toga je sam rad Psychic TV umnogome bio preteča svim onim remixevima kojima su obilovali uglavnom 12'' singlovi tokom '80-tih, te house i techno svjetonazoru gdje je slobodna volja izvedbe posve prepuštena samom akteru, odnosno izvođaču. Tokom tih godina kroz sastav je prošlo gotovo dvadesetak glazbenika od samog Fergussona i Christophersona, preko Alex Russella, Douglas Rushkoffa do samih zvijezda Soft Cell - Marc Almonda i David Balla.

1986. godine upisani su u Guinnessovu knjigu rekorda kao umjetnici koji su objavili najviše albuma u jednoj godini (ukupno 23!) od čega ih je više od polovine objavljeno na audio kazetama kao "live", te su snimci posve nedostupni. Nakon toga slijedi period u kome Psychic TV počinju raditi vrlo plesnu, dance-electro glazbu nabijenu psihodelijom i techno elementima. Novi član Fred Giannelli je ovdje još više proširio ideju "kompilacijskog banda" sastavljenog od različitih glazbenika, tako da su albumi "Jack The Tab" (1988.), "Tekno Acid Beat" (1988.), te posebno "Towards Thee Infinite Beat" (1990.) obilovali plesnim, lucidnim, ali istovremeno i veoma prijatnim acid-house/techno minimalističkim manirima u rasponu od Kraftwerk, Cabaret Voltaire i New Order, do tada svjetski popularnog trenda madchester-popa na čelu sa Happy Mondays i The Stone Roses. To najbolje potkrijepljuje singl "I.C.water" koji je bio spoj mnoštva plesnih nasljeđa unazad desetak godina, a danas će zvučati kao potpuno relevantan odraz budućnosti koja dolazi.

U tom periodu sastav neočekivano napušta P-Orridge koji odlazi u Katmandu da radi s tibetanskim izbjeglicama iz Kine nakon poznatog masakra 1989., da bi se nakon nekoliko godina ponovno vratio u Englesku i s velikim traumama zajedno s porodicom odselio u Kaliforniju.

No, ostatak nestalne ekipe i dalje je funkcionirao pod nazivom Psychic TV, te se u tom periodu objavljuje čak 11 albuma koje su konceptualno držali i sastavljali novi članovi Larry Thrasher iz eksperimentalnog noise sastava Thessalonians (iz San Francisca) i ambijentalist Michael Campagna koji je albumima donio svježi i napredni ambijentalni zvuk. Najbolji primjeri novog Psychic TV zvuka su albumi "Cold Blue Torch", "Breathe" i "Trip/ Reset" (svi objavljeni 1996.) gdje im se u izvedbi naslova "Three fractured garden" pojavio i sam P-Orridge sa svojom narativno/recitatorskom izvedbom. Ovu fazu rada obilježava i korištenje brojnih samplova, te psihodeličnih, vrlo prijatnih pop-korijena.
Budući da Psychic TV nikada nisu uspjeli ostvariti nikakav značajan utjecaj na globalnu glazbenu scenu, kao niti komercijalno uspješan rezultat, svoj rad su posve "stavili na led" i okrenuli se ka vlastitim preokupacijama. P-Orridge je jedno vrijeme radio kolaboracije s Trasherom u sastavu Electric Newspaper od kojih se izdvaja nesvakidašnja turneja s Houdini Manson u Laurel kanjonu u Hollywoodu gdje je nastupala i nova postava Psychic TV, te su usljed požara on i Cedar Sinai (iz nekadašnjeg Love And Rockets) skočili kroz prozor kupaonice u hotelu. Podignuta je tužba protiv cjenjenog producenta Rick Rubina koji je bio zadužen za Houdini Manson, te se tražilo milion dolara odštete, a vratilo se samo sa otplaćenim bolničkim troškovima koji su uključivali metalnu pločicu i osam šarafa u smrskanim rukama. (P-Orridge je radio i razne performance sa sastavom Thee Majestic 1999. godine)

Nakon toga, Psychic TV nisu bili aktivni gotovo punih 10 godina, ali zato je formiran novi sastav pod nazivom Psychic TV 3 koji je 2004. obišao 16 država u Europi, te su održali i nekoliko koncerata po USA. 2005. sastav se po prvi put vraća na scenu, te nakon pune dvije godine intenzivnog rada objavljuje album "Hell Is Invisible... Heaven Is Her/E" koji je snimljen u New Yorku sa Nick Zinnerom iz Yeah Yeah Yeahs i zaboravljenim noise-rock alternativcem Gibby Haynesom iz Buttholle Surfers koji je gostovao na nekoliko naslova. Album je objavljen 2007. godine i najnoviji je rad nakon više od 10 godina diskografskog zatišja.



Diskografija:

Force The Hand Of Chance (1982)
Themes (1982)
Dreams Less Sweet (1983)
A Pagan Day (1984)
Those Who Do Not (1984)
Mouth Of The Night (1985)
Themes 2 (1985)
Themes 3 (1986)
+23 raznih albuma (1986, cassetes, LP's, bootlegs)
Allegory And Self (1988)
Jack The Tab - Acid Tables Volume One (1988)
Jack The Tab/ Tekno Acid Beat (1988)
Kondole (1989)
At Stockholm (1990)
Jack The Tab/ Tekno Acid Beat (1990, 2 cd's)
Towards Thee Infinite Beat (1990)
Beyond The Infinite Beat (1990)
Direction Ov Travel (1991)
Ultrahouse The L.A. (1991)
Cold Dark Matter (1992)
Peak Hour (1993)
A Hollow Cost (1994)
Al-Or-Al (1994)
Cathedral Engine (1994)
Ultradrug (1994)
Sirens/ Ultradrug - Thee Sequel (1995)
Breathe (1996)
Cold Blue Torch (1996)
Trip/ Reset (1996)
Hell Is Invisible... Heaven Is Her/E (2007)

horvi // 28/09/2007

> vidi sve fotke // see all photos