Genesis i ekipa u space-rock avanturi objavljenoj isključivo na vinilu u tiražu od 500 komada.

Svega s nekoliko dana razlike, Genesis P-Orridge je pecao potez svojih bivših kolega X-TG (ex-Throbbing Gristle) na konačno objavljivanje dugo pripremanog "Desertshore" projekta kako bi im uzvratio svoj odgovor. Fanovi oba benda znaju da je Genesis napustio TG početkom 2010. u vrijeme snimanja prve i preopsežne interpretacije čuvenog albuma Nico zbog kojeg su i nastale kreativne svađe. Elem, on je sa svojim Psychic TV uzvratio kontru trećim nastavkom 'Alien' EP-ija na kome je obradio legendarni sastav Hawkwind i sad se jasnije mogu uočiti razlike i razlozi zbog kojih je došlo do nesuglasica. Genesis je očito bio zagovornik dugačkih mantri, razvučenih kompozicija i improvizacija, te povratka TG na one abnormalno dugačke sessione kakve su znali raditi na koncertima u prvoj fazi rada (1975-1981) izvodeći jednu pjesmu po skoro punih sat vremena. Uostalom, prvobitna ideja "Desertshore Installation" je objavljena 2007. u obliku albuma s 12 cd-a u trajanju od 12 sati, no to prije svega nije odgovaralo Peteru Christophersonu koji je Nico želio obraditi u kratkim i jezgrovitim kompozicijama. Znajući što će ostatak TG objaviti, on je sa novom, tko zna više kojom postavom Psychic TV po redu prionuo obradama dvije stare pjesme legendarnih britanskih space-rockera Hawkwind, a radi se o čuvenom hit-singlu "Silver machine" (1972, UK no.3) i pjesmi "Hurry On Sundown" (1970) koju su ranije, između ostalih obradili Kula Shaker i Vetiver. U ovome slučaju Psychic TV su te dvije pjesme spojili u jednu koja zauzima cijelu A stranu u iznosu od 18 minuta pod nazivom "Silver sundown machine". Pjesma starta kratkim spoken-word naracijama, a onda slijedi klasična garažna space-rokačina s riffovima punk/glam gitare, Genesisovim rockersko-punkerskim vokalom, organskom psihodelijom, plesnim tempom i obiljem solaža. Rock se vraća rocku mada se potajno priželjkivala eksperimentalna elektronika ili post-industrial, ali toga nema niti ovaj puta. U toj opsežno razvučenoj središnjoj improvizaciji Genesis samo s vremena na vrijeme šaputavo mantra 'silver machine' i ubaci poneki solo na električnoj violini, a onda se nakon 11 i pol minuta odlazi u fade-out, napravi kratki melodični break sa mandolinom gostujućeg John Jacksona, te započinje drugi dio kompozicije s obradom "Hurry on sundown". Gain gitara, rasplesani ritam, vodeća solaža staccato melodije na mandolini, zvona, ambijentalna flauta, malo folka, pop ugođaj... Evidentno se ovdje stari Gene pretvorio u flower-power hippyija, a kompozicija koliko god da je zgodna, ipak je mogla biti razdvojena na dvije cjeline.

Drugu stranu ploče čini također samo jedna tema, ovaj puta autorska - 19 minuta dugačka "Alien lightning meat machine" koja se nadovezuje na 'alien' priču s prethodna 2 EP-ija "Alien Brain vs. Maggot Brain" (2010) i "Mother Sky vs. Alien Sky" (2011). Lirski je naravno u duhu ezoterije i dugačkih kozmičkih polupjevanih mantri, a popraćena je neo-folk šlihom s osjetnim okusom The Doors psihodelije. Sve skupa nije daleko od žešćih napada entuzijazma Current 93, no Genesis redovito u takvim hipnotičkim transovima ima snažnu dramatiku i vokalno upečatljivu interpretaciju koja se od 13. minute pojačava kraftwerkovski specifičnom izvedenicom riječi 'machine' protežući se u nepravilnim intervalima gotovo sve do konca kompozicije s puno gitarske improvizacije i obaveznih klavijatura podižući dinamiku. Današnju, najnoviju postavu čine Alice Genese (bas, vokal), Jeff "Bunsen" Berner (gitara, vokal, produkcija), Morrison Edley ODowd (bubnjevi, samplovi), Genesis Breyer P-Orridge (vokal, električna violina) i Jess Stewart (klavijature, vokal, flauta). A za potrebe ovog rada još su ugošćeni Jeremy Kyle Garcia i Stephen Maneri (prateći vokali) i spomenuti John Jackson (violina, mandolina).

Rad je solidan, veoma slušljiv i prohodan, ali i previše klasičan budući da se od PYTV redovito očekuje 'nešto novo', no kako godine idu, oni se sve više i više vraćaju dubokoj prošlosti ne mareći za napredne inovacije. U sklopu kurentnih space-rock izdanja ovo je sasvim prihvatljiva inačica umjerene psihodelije s malo garažnog rock zvuka i mnogo improvizacija, no da nema Genesisa i njegove nadebelo značanje povijesne uloge, ovakav album nekog novog i nepoznatog benda teško da bi se uočio.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/03/2013