Daleko u sjeni od svih onih koji se gordo predstavljaju kao alternativci, Psychic TV su ujesen 2010. objavili svoj polusatni EP u limitiranom izdanju od 500 primjeraka. Snimljen je nakon europske turneje koja je i ovaj put mimoišla naše krajeve. Podsjetimo, 2007. su trebali nastupiti u Močvari, ali je koncert otkazan zbog smrti Lady Jaye, supruge Genesis P-Orridige-a.

Ovo je rad koji ima samo dvije pjesme i praktički je reinterpretacija drugog povratničkog albuma "Mr. Alien Brain vs. The Skinwalkers" (2008) posvećenog Lady Jaye gdje su između ostalog obradili pjesme Syd Barreta i The Velvet Underground. Ovdje im je kao prvi oslonac poslužio instrumental "Alien brain" u novoj verziji na kojeg su dodani sasvim jednostavni minimalistički tekstovi i Genesisovi vokali, a u drugoj "Maggot brain" obradili su naslovnu skladbu albuma američkih funk legendi Funkadelic koju su 1971. napisali George Clinton i Eddie Hazel. Obje pjesme su minimalističkih gradacija razvučenih na 13 minuta, a tematski su fokusirane na život i smrt. Karakteristika obiju skladbi je fini gitaristički psycho-space rad s mnogo varijacija (wah-wah, tremolo, arpeggio, dugačke solo dionice, pentatonička skala) koje aludiraju na vječite PTV utjecaje - Pink Floyd i Hawkwind. Gubitak svoje dugogodišnje partnerice, Genesis je oivičio sa tugaljivim i vrlo čistim vokalom, a onaj psihodeličan štos George Clintona kada je na LSD-u savjetovao Eddie Hazelu da pokuša svirati gitaru zamišljajući kako mu je umrla majka, Psychic TV su pretvorili u veoma lijepu elegiju tromog tempa s neizostavnim gitarskim varijacijama koje neopisivo nalikuju na Hazelov original. U skladbu je utkan i klavirski aranžman, te sasvim jednostavna prateća ritam sekcija, a lirski je posesivna Genesisova poema, tj. posthumna oda njegovoj ljubavi.

Stav općenite underground, a osobito one površno upućene publike prema Psychic TV je prilično omalovažavajući, no valja spomenuti kako se ovaj rad izdvaja od novijih ostvarenja nakon reuniona 2004. Mnogo je rockerskiji, nema nikakvih eksperimenata, garažnog rocka, noisea, funka i elektronike, te zvuči posve starinski, kao da je netom izvađen iz naftalina ranih 70-ih godina sa eteričnim elementima klasične sympho/ progressive dinamike bez ikakvih spetljanih i kompleksnih aranžmana. Uz sve nevolje, probleme i baksuze koji već godinama prate Psychic TV, Throbbing Gristle i prateću ekipu sada definitivno upokojenih Coil (Peter Cristopherson je preminuo koncem 2010), vrijedi se samo nadati da je barem na neko neodređeno vrijeme došao kraj tragedijama, te da će ako ništa drugo, od svih njih Psychic TV kao jedini preostali aktivni bend smoći snage da u narednom periodu isporuči poneko novo dugosvirajuće ostvarenje.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 24/04/2011