U pauzi na radu novih ostvarenja, Psychic TV su odlučili po drugi puta objaviti snimak koncerta iz 1984. održanog 10.XII 1984. u njemačkom klubu Batschkapp u Frankfurtu. Prvo izdanje bilo je tek petnaest godina kasnije, 1999. pod nazivom "Where You Ever Bullied At School - Do You Want Revenge?" i to samo u 1000 komada koje je odmah rasprodano jer je ovdje učestvovala ona najranija postava, doduše bez Petera Christophersona koji je u to vrijeme pokrenuo svoj čuveni Coil. Tako su ovdje uz alfu i omegu, totalno manijakalnog Genesis P-Orridgea na sumanutom vokalu, Alex Fergusson (gitara), Matthew Best (bubnjevi), Philipp Erb (klavijature), te Paul 'Grimsby' Reeson i John 'Zos Kia' Gosling.

Ovaj snimak vraća duboko u ono što su Psychic TV bili - neurotični eksperimentalisti koji su balansirali između popa, punka, rocka, undergrounda, kakofonije i noisea sa jasnim stavom da se odmaknu od napornih industrial egzibicija Throbbing Gristle koji su svoj rad prekinuli 1981. Također, ovaj zapis ukazuje i na veliku omašku, propušteni raritet - jedan od vjerojatno nezaboravnih koncerata, igrom slučaja nedovoljno zanimljivih za kritiku koja se u to vrijeme sredine 80-ih bavila novim atrakcijama poput Sonic Youth, R.E.M., The Smiths, Husker Du, Butthole Surfers i komercijalnim vedetama od U2, Simple Minds, Echo & The Bunnymen sve do Duran Duran, Culture Club, Frankie Goes To Hollywood i Wham. Tada, naime, svirati ovakvu glazbu izvan trenda kakvu su radili Psychic TV nije bilo 'šik', a osim toga ovakvih bendova uopće nije bilo za održavanje neke sukladne scene i interesne sfere konzumenata. Svi su se mahom prilagođavali velebnim produkcijskim dostignućima, pratila se tehnologija i radila se uglavnom konformistička glazba koja je prerasla punk eksplodiravši u tržišno komercijalan i unosan biznis.

Kroz ovih 70-tak minuta, na žalost vrlo plitko snimljenih na magnetofon i nedovoljno čvrsto remasteriranih, ipak se može dokučiti sav šarm neobuzdanog live benda i jedne od ponajboljih vokalnih interpretacija Genesis P-Orridgea koji je doslovce izgarao ludilom i ekscentričnošću. Svirka započinje baladičnom "Three legge songe" koja samo na površini izgleda kao dječja pjesmica, međutim, eterični noise eksperimenti Erba sa ksilofonom i škripom, te samplovi zavijanja vukova nikako ne idu tome u prilog. Vučje zavijanje se nastavlja u prvoj neurotičnoj skladbi "Soul eater" gdje se i sam P-Orridge vokalno pretvara u razjarenog vuka, a Fergusson nesmiljeno eksperimentira sa gitarskom psihodelijom i brojnim noiserskim improvizacijama. "Unclean (bring out your dead)" je puna početnih mantričkih nijemih vokala, a nakon toga slijedi hipnotički minimalistički rock nalik na The Velvet Underground koji je obogaćen Erbovim synth eksperimentalizacijama i različitim Fergussonovim gitarskim egzibicijama. "Godstar (never forget)" je prijatno pop-punk iznenađenje s vrlo emotivnim i neusklađenim tekstom, a nakon toga drugi dio koncerta daje tri najdulje i najkaotičnije pjesme.

"I can see your eye can I" se drži obrednih ritmova u kojima na cijelom zapisu postoji određena podudarnost sa nekim žanrovskim smjernicama - kraut-rockom, a u njoj su doslovce svi akteri dosegnuli maksimum nepredviljivosti improvizirajući punih 17 minuta. "Ov power, corruption and magick" ima neke blage poveznice sa funkom a'la Gang Of Four, no u principu njena vokalna izvedba je bliska ultimativnom Throbbing Gristle klasiku "Discipline". Dinamika pjesme upućuje na otvaranje ka novim PTV horizontima koji će za par godina eruptirati u acid-house. Na bisu su izveli elektronsku "Papal breakdance…", jedinu trendly stvar s mnogo funka u kojoj su se sasvim nesvjesno dotaknuli tada još uvijek nepostojećeg drum'n'bass ritma.

Svirka tijekom čitavog koncerta je veoma upečatljiva, osobito Fergussonove gitarske egzibicije koje variraju od punka i popa do noisea, P-Orridgeov vokal sa različitim lirskim opservacijama unose dubinu sadržaja svake kompozicije pune psihodelije i kaosa, tako da ovaj snimak unatoč lošim tehničkim karakteristikama može posvjedočiti o svim velikim, ali i nikad tržišno adekvatno iskorištenim potencijalima benda. I nakon gotovo 30 godina od njenog nastanka, ovo je pravo štivo za otkrivanje alternativnog benda koji ništa nije izgubio na autentičnosti jer je pravi smisao alternative biti izvan trenda i krojiti svoj originalni izraz. A tako usmjerenog izraza danas na površini gotovo i da nema.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 12/05/2012