home > najawa > SIMPLE MINDS PO TREĆI PUTA U HRVATSKOJ, 9.4.2006.

kontakt | search |

SIMPLE MINDS PO TREĆI PUTA U HRVATSKOJ, 9.4.2006.

Gostovanje ovog znamenitog i najpopularnijeg škotskog sastava svih vremena u K.D. Dražen Petrović u Zagrebu, 9. 4. 2006. (nedjelja) svakako spada u sami epicentar ovogodišnjih koncertnih događanja, naravno uz najavljene nastupe Depeche Mode, The Rolling Stones i još jednih škota - Franz Ferdinand. Njihov odličan posljednji album "Black & White 050505" objavljen prošle godine s pravom ulijeva nadu u mogući veliki comeback ovog nekada moćnog kreativnog stroja.
[  ]

Simple Minds spadaju u onu kategoriju rock grupa za koju se nezahvalno, ali i slobodno može tvrditi da ih je pokvarila komercijalnost i (ne)očekivani svjetski uspjeh. U nekim starim vremenima kada su bili vlasnici najkreativnijih radova na britanskoj sceni osamdesetih sa pritajenom nadom se očekivalo da će se možda pojaviti na ovim prostorima, no takva očekivanja su se redovito izjalovila, a kada su već dobrano "zastranili" i zašli u debeli mainstream, bili su najavljeni u proljeće 1991. na stadionu u Maksimiru, no nenadani početak rata i ratnih strahota je spriječio njihov prvi dolazak. Prošle su osamdesete i devedesete (prvi puta na ovim prostorima pojavili su se 1996. u Ljubljani), da bi tek u 21. stoljeću došli i do Hrvatske. Prvi puta gostovali su 2002. na festivalu "Rock On Rock" održanom na Krku, a godinu poslije pojavili su se na zagrebačkoj Šalati u sklopu velike turneje "Alive And Kicking". Pa, što danas valja očekivati od Simple Minds...?

Prije svega odličan koncert jer im je to još jedino oružje s kojime u potpunosti barataju superiorno za razliku od gomile loših albuma u posljednjih dvadesetak godina u kojima su s vremena na vrijeme ostvarili povremeni blijesak kratke inspiracije. Njihovu karijeru najlakše je podijeliti u nekoliko osnovnih faza - konfuznu (1977-1979), kreativnu (1980-1984), komercijalnu (1985-1990) i dugačku fazu u kojoj je bilo daleko više neinventivnosti nego li kreativnog nadahnuća (1991-2005). Osnovani su u Glasgowu daleke 1977. pod nazivom Johnny And the Self Abusers i tko zna kako bi njihova priča tekla da su objavili debi album na čijem se omotu pojavljuju članovi prve postave odjeveni kao časne sestre. Ta ideja je vrlo brzo napuštena, album se nikada nije pojavio, a sastav je nastavio rad pod imenom Simple Minds. Svoj debi "Life In A Day" ostvaruju 1978., a godinu poslije "Real To Real (Cacophony)". Albumi su uz utjecaje Bowiea, Roxy Music, Kraftwerk, glam-rocka, kraut-rocka, new wavea i punka imali ogromnu prisutnost konfuzije i nedorečenosti, no dali su i naznake nekih stilskih finesa koje su vrlo inovantno prikazali na svojem trećem i sjanjom albumu "Empires & Dance" 1980. kojeg im je producirao znameniti John Leckie koji će desetak godina kasnije proslaviti debi album The Stone Roses. Tu se ekipa posvetila stvaranju osebujnih minimalističkih electro-rock-dance kompozicija i zabljesnuli su svojim prvim (polu)hitom "I travel". Album ima pregršt sjajnih trenutaka, političke, moralne, religijske i socijalne tematike, sofisticirane psihodelije, čudnih eksperimenata, te vrijedi izdvojiti singlove "Celebrate" i "Thirty frames a second", odlične plesne komade "This fear of Gods", "Constantinopol line", "Today I died again", te neobične, gotovo eksperimentalne skladbe "Kant-kino" i "Twist, run, repulsion". Zbog nezadovoljstva prema radu matične diskografske kuće Arista koja nije marila za njih, 1981. potpisuju ugovor sa uglednim Virgin records koji im omogućuje daleko bolje studije, producente, promociju i distribuciju. Plod novog ugovora bio je iznimno nadahnuto djelo objavljeno kao dva odvojena albuma istovremeno - "Sons And Fascination" i "Sister Feelings Call" (1981.) gdje su prikazali svu svoju moć da ukrote elektronski minimalizam i ritam pretvore u melodiju. Albumi su iznjedrili samo biserje - od sjajnih new romantics singlova "Love song" i "Sweat in bullet", do fascinirajućih skladbi "This earth that you walk upon", "Seeing out the angels" (sa gostovanjem Peter Gabriela), "Sons and fascination", "Boys from Brazil" (posvećeno brazilskim vozačima Formule 1), "The american", "League of nations", "70 cities as love brings the fall", "Trance as mission", "Wonderful in young life", te odličnih instrumentala "Theme for great cities" i "Sound in 70 cities". Svoj kreativni vrhunac dosegnuli su iznimno produhovljenim i sofisticiranim albumom "New Gold Dream" (1982.) koji im je donio prvi britanski top-20 singl "Promised you a miracle" s kojim su definitivno obilježili najsjajniji trenutak tada popularnog trenda new romantics. Osim toga, još tri odlična singla - "Glittering prize", "Someone, somewhere in summertime", te naslovni "New gold dream", kao i kompozicije "Hunter and hunted", "King is white and in the crowd" i "Colours fly and catherine wheel" ostali su zauvijek zabilježeni kao vrhunac njihovog stvarateljskog opusa. Samo godinu poslije, objavljuju još jedan izniman album - "Sparkle In the Rain" s kojim se udaljuju od termina new romantics i počinju graditi vlastiti specifični art dance-rock stil. Singlovi "Speed your love" i "Up on the catwalk", te skladbe poput "Book of brilliant things", "C moon cry like a baby", "Street Hassle", "East to easter", "The kick inside of me", "White hot day" otvorile su novo i još uvijek kreativno poglavlje sastava u kojem su na debele ritmičke osnove nafilali sijaset sjajnih harmonija, zvukova i vibracija za koje je najzaslužniji producent Steve Lillywhite. Album je dosegnuo milijunski tiraž, a ultimativni hit "Waterfront" došao je na britanski top-10. Jim Kerr (vokal) tada je izjavio da "Waterfront" i Simple Minds nikada neće postati hit no.1 zato jer to nije glazba koja bi se dopadala domaćicama koje slušaju hitove na radio programima i time je samom sebi skočio u usta i iskopao duboku jamu za ime Simple Minds. Još jedini blijesak kreativne inspiracije stigao je 1984. kada su objavili odličan, ali neprimjetan singl "Dancing in the rain", da bi se 1985. potpuno okrenuli ka mainstreamu objavivši svoj prvi američki no.1 singl "Don't you" za potrebe tinejdžerskog filma "Breakfast Club". Tada je cijeli svijet saznao za njihovo ime, a skladba je postala ultimativnim obilježjem dance-rocka i jednim od najvećih hitova osamdesetih. Tu počinje njihov vrtoglavi uspon, nastupaju na krcatom JFK stadionu u Philadelphiji u sklopu Live Aida 1985., te potpuno mijenjaju svoju kompozitorsku strategiju. Iste jeseni objavljuju svoje prvo veliko posrtanje u mainstream - album "Once Upon a Time" koji unatoč tome što postaje bestseller zahvaljujući hitovima "Alive and kicking", "Santicfy yourself", "Ghost dancing" i "All the things she said", pokazuje istovremeno i potpuno odbacivanje svih do tada stvorenih ideala i načela kojih su se strogo pridržavali, a sve skladbe s albuma objavljene su i na singlovima kao A i B strane. Mora se napomenuti također još jedan značajan faktor njihove karijere - image, kojeg su mijenjali s albuma na album. U početku on se svodio na nedefinirani profil post-punka, kasnije su došla crna odijela i bijele košulje zakopčane do grla, zatim obilje make-upa i sjenila za trepavice u doba new romanticsa, pa kratki bolero kaputići i kožne jakne, da bi u fazi albuma "Once Upon A Time" potpuno izgledali kao U2. U svim promijenama izgleda redovito je prednjačio vokal Jim Kerr koji je mijenjao frizure, bojio kosu i diktirao ukusan i profinjen styling cijelom bandu.
Svoju koncertnu superiornost potvrđuju velikom svjetskom turnejom, te 1987. objavljuju dvostruki live album "In The City Of Light" sumnjive produkcije oko koje se tada šuškalo da je ustvari vrhunski studijski zapis sa dodanim efektom publike i raznim producentskim idejama što se nikada nije razjasnilo. 1989. objavljuju album "Street Fighting Years" koji je donio novi zbir velikih hitova - "Belfast child", "This is your land", "Mandela day", "Biko" (obrada skladbe Peter Gabriela), "Kick it in" i "Let it all come down", album postaje novim multimiljunskim artiklom, nižu se stadionski koncerti, a kritika im potpuno okreće leđa jer su potpuno zašli u teritorij na kojem su do tada bili Dire Straits, Foreigner, Chris Rea, A-Ha, Prince i niz sličnih mainstream imena. Sasvim nepotrebno, koncem iste godine objavljuju singl "Sign 'O' time", obradu čuvenog hita Princea, čime su najavili potpuno bezidejnu fazu koja će ih slijediti u narednom razdoblju.
[  ]

Iduće desetljeće otvaraju vrlo lošim i poražavajućim albumom "Real Life" (1991.) koji je ponovno ostvario milijunske tiraže zahvaljujući staroj slavi, vjernoj publici koje je bilo sve manje, ali i velikim hitom "Let there be love". Singl "See the light" uspio se ugurati u britanski top-20, dok se "Stand by love" zaustavio na top-30. No, njihov najveći adut - koncerti i turneja bili su rasprodani (nažalost, koncert u Zagrebu je otkazan) što im je nakon četverogodišnje pauze ponovno omogućilo da opet dođu u komercijalni vrh singlom "She's a river" i blijedim albumom "Good New From The Next World" (1995.). Drugi singl "Hypnotise" je prošao skoro nezapaženo (tjedan dana na top-20) i nakon toga karijera Simple Minds naglo pada u ambis. Od prvobitnog sastava jedino su ostali vokal Jim Kerr i gitarist Charlie Burchill, a za potrebe dva posljednja albuma redovito su gostovali glazbenici sa strane, tako da sastav praktički više nije postojao. Jedinu svijetlu stranu u devedesetima ostvaruju sa slabo zapaženim albumom "Neapolis" (1998.) kada se vratio prvobitni basist Derek Forbes. Album je pokazao da sastav unatoč osjetnom kreativnom posrtanju u mainstream još uvijek ima snage da napravi dobar album s kojim su se donekle približili kurentim trip-hop i elektronskim obrascima koje su začinili simpatičnom psihodelijom i laid-back atmosferom. Uz ne pretjerano uspješne singlove "Glitterball" i "War babies", bilo je evidentno da ovom solidno osmišljenom i finom albumu ipak manjka megahit koji bi ih ponovno vratio u sam vrh. I nakon toga, kada se već ponovno barem u kritičarskim kuloarima gajila nada da se Simple Minds možda ponovno vraćaju na stare kreativne staze, dolazi jedan sasvim bespotreban album sastavljen od obrada - "Neon Lights" (2001.) gdje su obrađene skladbe Kraftwerka, Patti Smith, Van Morrisona, Echo And The Bunnymen, The Doors, Neil Younga, Bowiea, Ferrya, Lou Reeda... Album je bio potpuni kreativni i komercijalni promašaj kao i naredni studijski "Cry" (2002.) koji se praćkao u medijskoj orbiti manje od mjesec dana zahvaljujući samo naslovnom singlu "Cry", dok su singlovi "Spaceface", "New sunshine morning" i "One step closer" potpuno podbacili. U nizu raskošnih kompilacija koje su nagomilali tijekom godina, 2003. objavljuju peterostruki "Silver Box" koji između ostaloga sadrži i album "Our Secret Are The Same" koji je trebao biti objavljen 1999. i dugo vremena bio predmetom sudskih tužbi jer ga EMI nije želio objaviti.
Posljedni album "Black & White 050505" (2005.) iznenadio je iznimnom svježinom i povratkom u staru formu iz ranih osamdesetih uobličenoj u modernu produkciju, tako da su pokupili vrlo dobre kritike, no ne i nekadašnju komercijalnu slavu. Vrlo dobri singlovi "Home" i "Stranger" donekle su ponovno afirmirali njihovo ime, a njihov trenutni rejting najbolje će pokazati nastup u Zagrebu 9. travnja 2006. u dvorani KC Dražen Pertović.

Ne treba uopće sumnjati da će Simple Minds održati još jedan spektakularan koncert, a što se mog skromnog subjektivnog mišljenja tiče, najradije bih s play liste izostavio sve hitove i singlove s albuma "Once Upon A Time", "Street Fighting Years", "Real Life", "Good News From The Next World", "Neon Lights" i "Cry", a koncert bih sastavio od sjajnih kompozicija s albuma "Empires & Dance", "Sons And Fascination/ Sister Feelings Call", "New Gold Dream", "Sparkle In The Rain", "Neapolis" i "Black & White 050505". Za kraj bih ipak ostavio neizbježne hitove koje će publika sasvim sigurno očekivati - "Don't you", "Alive and kicking" i "She's a river", a možda i "See the lights". No, nisam pretjerano uvjeren da će to tako i izgledati...

Kao predgrupa nastupiti će obećavajući austrijski sastav Tyler koji je nedavno objavio debi album "Don't play" koji slijedi brit-pop školu sastavljenu od utjecaja starog post-punka, alter-popa i novovjekog zvuka temeljenog na zasadima Franz Ferdinanda, Bloc Party, The Bravery i sličnih novijih imena.

Ulaznice u pretprodaji mogu se nabaviti po cijeni od 250 kuna na više od četrdeset punktova širom Hrvatske. Stoga se vrijedi potruditi jer koncert zasigurno neće trajati 60-tak minuta kao u slučaju prošlogodišnjeg gostovanja The Prodigy. Prijatno!

horvi // 06/03/2006

Share    

> najawa [last wanz]

cover: Kranks + La Folee @ dva osam, Zagreb, 04/04/2024

Kranks + La Folee @ dva osam, Zagreb, 04/04/2024

| 27/03/2024 | promo guy |

>> opširnije


cover: Porto Etno Festival no. 8, 28-29./06/2024 Exportdrvo, Rijeka

Porto Etno Festival no. 8, 28-29./06/2024 Exportdrvo, Rijeka

| 20/03/2024 | promo girl |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 18/03/2024 | promo girl |

>> opširnije


cover: DEMENTRONOMES 26/03/2024 Peti Kupe, Zagreb

DEMENTRONOMES 26/03/2024 Peti Kupe, Zagreb

| 14/03/2024 | andrea |

>> opširnije


cover: KING UBU + SAGE + JEMBRELA 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + SAGE + JEMBRELA 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 13/03/2024 | terapija |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe

> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*