Činjenica je da je ovaj film malo starijeg datuma, ali isto tako je činjenica da, koliko je meni poznato, film nije igrao u našim kinima niti je izašao na videu (doduše, možda sam u krivu), a kako je riječ o iznimnom djelu sedme umjetnosti, vrijedi upozoriti na njega.

Jima Jarmuscha vjerujem da nije potrebno posebno predstavljati; nezavisni američki filmaš koji je u svojoj karijeri ostvario niz odličnih filmova i surađivao s nizom legendarnih glumaca, a posebno muzičara koji su nastupali u njegovim filmovima (Tom Waits, John Lurie, Iggy Pop), te ostvario i niz "malih, ali slatkih" epizodnih uloga u tuđim filmovima (vjerujem da se sjećate njegove legendarne uloge u "Blue in the Face" u kojem dolazi popušiti svoju zadnju cigaretu prije prestanka pušenja u Auggijev dućan i u toj antologijskoj sceni priča o prikazivanju i karikiranju njemačkih negativaca u američkim filmovima).

"Ghost Dog" sam čekao i tražio jedno duže vrijeme, i kad sam se skoro već prestao nadati, do mene je došao zbrdazdola(!) putem i ostavio trajan, i kako bi u reklami rekli, postojan trag. Film je to o tajnovitom plaćenom ubojici (Forest Whitaker) koji živi po kodeksu japanskih samuraja i radi doživotno i sa punim poštovanjem za svoga gazdu, manjeg lokalnog mafijaša, koji mu je jednom prilikom spasio život. No, spletom okolnosti, nakon jednog nedefinirano uspješnog posla, Ghost Dog se nađe na listi za odstrel svojih dojučerašnjih nalagodavaca. Priča o časti i poštenju, čega vidimo da nema ni u mafijaškim familijama koje su se u prošlosti toliko dičile time, licemjerju i iskrenom prijateljstvu, je upakirana u film koji, između ostalog sadrži: ogromnog tamnoputog modernog samuraja, mafijaše u poznim godinama koji u slobodno vrijeme bulje u crtiće, američki hip-hop i tradicionalnu japansku mudrost, prijateljstvo između dvoje ljudi različitih jezika s time da niti jedan ne govori jezik od ovog drugog, a ipak se sporazumjevaju, i drugo. Ovako nabrojano, sve to baš izgleda zbrdazdola, ali isto tako kako urednik istoimenog webzina uspješno cijelu stvar drži pod kontrolom, isto radi i moj stari prijatelj Jim. Upotreba za Jima neobične glazbe (sjetimo se da je u "Dead Man" kojim je želio ostvarit učinak na gledatelja sličan onome kad je čovjek pod utjecajem droga, Jim koristio usluge Neila Younga, hip-hop, koliko je to nezamislio u njegovim filmovima sporog tempa, paše jako dobro), za njega tipični dugi kadrovi i mirna kamera s izvrsnom fotografijom starog lafa Robbya Müllera, te naravno odlična gluma, čine ovaj film jedinstvenim doživljajem; na granici između nadrealnosti i realnosti, film bi lako zabavio i poklonike Jarmuscha, kao i mafijaških filmova u stilu Martina Scorsesea, a to nije mala stvar. Remek djelo, jednom riječju!

ocjena filma [1-10]: 9

sale // 18/03/2003