Liv i Emma su prijateljice od djetinjstva, koje od jednog sudbonosnog dana u srpnju dijele isti san. San uključuje vjenčanje u Plazi, u srpnju, sa svim mogućim i nemogućim detaljima koji će obilježiti taj poseban dan. Film se brzo premješta u njihove kasne 20-e, gdje ih vidimo sa dečkima koji se čine dobri, sa poslovima koji su svaki na svoj način stresni, i sa prijateljstvom koje se čini jednako snažnim i posebnim nakon svih tih godina.
Liv (Hudson) je nabrijana i sposobna odvjetnica, koja svoju organiziranost i kontrolu prenosi i na Emmu (Hathaway) koja se cijeli život podređuje svojoj prijateljici. No ono što je možda nedostatak ove dvije žene su uspješno utisnule u svoje prijateljstvo, bez ikakvih negativnih konotacija. Ali ono što ovaj film mora postići, a to je neki oblik radnje, postiže sa nekakvom glupom birokratskom greškom kod najbolje organizatorice vjenčanja na cijelome svijetu Marion St. Claire (Bergen). Naime, obje djevojke su zaprošene od strane svojih dečkiju, i obje žele srpanjsko vjenčanje u Plazi - ugovaraju različite datume, ali zbog greške koju počini tajnica, završavaju na istome datumu.
I taj mali problem (koji bi trebao potaknuti sreću kod sudionica, jer sve rade zajedno) potpuno mijenja njihov odnos. Razumno je očekivati da se kod dvije prijateljice koje dijele sve, i praktički žive jedna uz drugu, mora naći i malo privatnog prostora, makar kod vjenčanja, te savršene ideje, tog nevjerojatnog sna koji je, kao što smo ovdje naučili jedino do čega je njima stalo, ali s obzirom da im nije toliko važno što muškarci misle, nego samo kako će sve izgledati, ne radi se o podređenim ženama, nego o površnim. Mjeseci prolaze, a dvije prijateljice nastoje napraviti sve što im je u moći da jedna drugoj promijene mišljenje, ili unište kosu, ili natrpaju slatkim i masnim stvarima, ili upropaste taj jedini, prekrasni dan, koji ima je toliko mnogo značio, i koji su čekale cijeli život. Naravno, ovome filmu logika nije presudna, niti je važno kakvo je to zapravo prijateljstvo, makar su i svađe normalne, ali sustavno pokušavanje uništenja tog jednog dana jednostavno ne drži vodu. Liv i Emma gube iz vida ono što je zapravo važno i guraju radnju ovoga napornoga filma do svojega konačnog i sretnog kraja. Jer ne moramo ni sumnjati da je Emma zapravo stvorena za Livinog brata, koji u svakoj sceni tugaljivo gleda za njom, a da je njen dečko puno napetiji i lošiji nego se činio do zadnjih par mjeseci prije vjenčanja. Sve će se na kraju posložiti i riješiti, žrtve se ne broje, ništa loše se nije odigralo, nije važno da su dvije talentirane glumice odglumile svoje bez previše elana ili uvjerljivosti. Svjesne praznine ovoga filma (bar ih se Kate Hudson dovoljno nasnimala) ne pružaju ama baš ništa da barem malo dignu ovaj oparušeni materijal. Jer publika naravno ne zaslužuje ništa više, jer je glupi film bolji od bilo kakvog filma koji nastoji nešto dati publici, a ne samo niz loših izgovora, nategnutih scena, i nelogičnih skretanja u tamu od strane lijenih scenarista i redatelja.

Posebni dodaci DVD izdanja: tri izbačene scene, prilog 'Savršena bijela haljina'

ocjena filma [1-10]: 4

robert tabula // 31/12/2009