Ultimativna priča o čekanju iliti "Tomek sam na svijetu"

Dok je letio avionom prema New Yorku, Viktor Navorski nije ni slutio da je u njegovoj državi Krakhoziji došlo do državnog udara i građanskog rata. Samim time, Viktor se našao u čudnoj rupi u sistemu: njegova putovnica je postala nevažeća, kao i njegova viza za SAD, a bez valjanih dokumenata, Uncle Sam ne otvara svoja vrata. Stoga, Viktor postaje stanovnik međunarodnog prostora aerodromske zgrade na JFK-u, dok se situacija ne riješi...

Onog momenta kada, nakon što mu upravnik aerodroma objasni situaciju (iako ovaj ne kuži engleski niti baš poludobro), ga policajac odvede u aerodromsku zgradu (trgovački centar) i kaže mu da tu bude do daljnjega, Viktor ga još uvijek zbunjen i pun nerazumijevanja pita što da radi. I dok očekujemo da policajac kaže "Wait", on odgovori nešto u stilu "Do shopping". I to je bio momenat kada mi se učinilo da bi se film inteligentno mogao poigravati sa USA shopping mentalitetom, ali već nakon pola sata, kada je masa robnih marki više ili manje očito prodefilirala ekranom, postaje jasno da se Spielberg ne bi valjda želio zamjeriti sponzorima, jebiga. No, OK, pomislih, nije ovo film kakvog mladog & angažiranog redatelja, čiča Steven će nam sigurno podariti kakvu toplu ljudsku priču, kakve nam je već isporučivao u prošlosti. Well, to je bila i njegova ideja pretpostavljam, ali učinak koji je film ostavio na mene nije ni blizu očekivanog.

Naime, priča je sama po sebi koliko nevjerojatna i birokratski apsurdna (pristup temi s te strane je isto bio moguć), toliko i stvarna i životna (ne želim širiti glasine jer nisam 99% siguran, ali čini mi se da sam negdje čitao da je priča rađena prema istinitom slučaju koji se odigravao na aerodromu u Parizu) i samim time kao stvorena za GENIJALAN film. Da joj je dano još malo štiha u međuljudskim odnosima, a i malo dublja karakterizacija samog Viktora ne bi bila zgorega, moglo je to biti nezaboravno djelo u rangu "Shawshank Redeptiona" i sličnih. Ovako ostaje samo tipični američki film kojem je bitnije da u glavnim ulogama ima jako poznate face koje će prodati film (iako bi ja u ulozi Viktora Navorskog vrlo rado vidio nekog drugog, poželjno manje poznatog glumca). Postoji tu i par sitnih & neizravnih fora na račun Bushevih domoljubnih aktova i njihovih učinaka na život u aerodromu i zatvorima, ali su oni toliko sitni da više dođu kao da su zaboravljeni prilikom izbacivanja svih "nepoćudnih" stvari iz neke ranije verzije scenarija, ako je takva uopće i postojala. Obzirom da se radi o redatelju koji, bez obzira što možda netko misli o njemu jer nije mali & kultni & azijski autor što je valjda trenutno hajp, nam je podario i takve filmove koji su ostavljali puno više od površnog traga na našem dijelu mozga zaduženog za emocionalne te vizualne doživljaje kao što su "Empire of the Sun" (1987), "Schindler's List" (1993) ili "Saving Private Ryan" (1998), da ne spominjem kultne uratke s početka karijere "Duel" (1971) i "The Sugarland Express" (1974), opravdano je bilo očekivati više. Spielberg je redatelj koji u svojoj karijeri samouvjereno pleše između ozbiljnih i velikih tema te filmova za široku potrošnju. No i ovi druge kategogorije su znali biti itekako zabavni; ne moramo ići niti čak daleko u (bolju) prošlost već možemo posegnuti za njegovim pretposljednjim ostvarenjem "Catch Me If You Can" kao dokazom. "Terminal" na moju veliku žalost nije rađen za prvu kategoriju, iako za to ima potencijala, a nije niti uspio se ustoličiti u gornjoj ljestvici Stevenove druge kategorije. Jebiga.

Gledljivo, ali se ne gledanjem ne propušta nešto spektakularno.

ocjena filma [1-10]: 5

sale // 13/01/2005