Novi film Jasona Reitmana, autora sjajnog "Thank you for smoking", dobitnik je ovogodišnjeg Oscara za najbolji originalni scenarij (Diablo Cody, zanimljiva djevojka koja u svom CV-u ima i poslove kao što su striptizeta i sex telefonistka!). A priča ide ukratko ovako: nakon što ostane trudna sa svojim najboljim prijateljem Bleekerom, kojeg inače svi smatraju čudakom, srednjoškolka Juno, koja oduvijek živi po svojim pravilima ne mareći previše za mišljenje okoline, odluči zadržati dijete i dati ga na posvajanje u mladu obitelj koja već neko vrijeme čeka na potomstvo. Neriješeni odnos s Bleekerom, odnos njenih vršnjaka prema njoj tijekom trudnoće, suočavanje mladog para s novom obavezom i prilagođavanje njoj, te Junino hormonima napucano odrastanje, su samo neke od tema koje ovaj film jako dobro obrađuje. Izvrsne glume - mlada 20-to godišnja Kanađanka Ellen Page (gledali smo ju nedavno u "Hard Candy") je naprosto pregenijalna, očiti novi biser (malobrojne) skupine mladih, zgodnih i izuzetno bistrih glumica ala Natalie Portman (prvenstveno imam na umu jednu od njenih najboljih uloga, i to onu u filmu "Beautiful Girls" Teda Demmea), a tu su i Michael Cera kojeg smo nedavno gledali u "Superbad" te još par znanih lica i manjim im, ali time i ne manje zanimljivim, ulogama. Primjerice, Jennifer Garner je odlična u ulozi desperatly wanna be majke, dok jedina zamjerka u glumačkom castingu ide manje uvjerljivom Jasonu Batemanu čiji je lik, pogotovo pravim glazbenim freakovima, itekako zanimljiv, ali nekako u Batemanovoj izvedbi nedovoljno "pečen".

Osim spomenute glume, film krase i sjajni britki dijalozi, prekrasna kamere i dodatni vizualni efekti (posebno sjajna špica), genijalni (ponavljajući) detalji (lajtmotiv trčanja je predobar), te sjajan soundtrack alternativnog prizvuka, gdje se za mrvicu od ostatka istog izdvaja sjajna upotreba odlične "Anyone Else But You" od The Moldy Peaches znanog nam Adama Greena.

Po mnogim je pokazateljima "Juno" prošlogodišnja verzija "Little Miss Sunshine" - "jednostavan" i topao film (u konkurenciji h'wudskih blokbastera prepunih specijalnih efekata), sjajne priče i još boljih glumačkih ostvarenja, miljama daleko od stereotipnih američkih teenagerskih komedija, stoga ne čudi da se našao visoko na top listama za prošlu godinu velike većine filmskih kritičara. Uz to, proglašen je i najboljim filmom na Rimskom filmskom festivalu te na Toronto film festivalu.

Kao i u glazbi, tako je i na filmskom području previše "one hit wondera" koji me oduševe jednim filmom, da bi se kasnije iskazalo, a o razlozima toga bi se dalo nadugačko razglabati, da se radilo nažalost samo o jednom pogotku "u sridu". Ipak, Jason Reitman nastavlja zacrtanim putem, vrhunski miješajući humor i dramu. Na moje veliko zadovoljstvo.

ocjena filma [1-10]: 9

sale // 03/03/2008