Dvadesetneštogodišnji Jorge radi kao domar - neželjeni posao kojeg je naslijedio od oca koji je ostao hendikepiran i za kojeg se sada Jorge brine. U isto vrijeme je završio fakultet i polako dolazi na životno raskršće tražeći novi posao. U isto vrijeme se vraća u njegov život Natalia, ljubav iz djetinjstva, nakon godine dana studiranja u Njemačkoj. Jorgeov brat Antonio, trenutno u zatvoru, upoznaje djevojku Paulu kojoj je glavni cilj zatrudnjeti jer time prelazi u majčinski dio zatvora koji je med i mlijeko prema onome što sad proživljava, na meti jedne ženske zatvorske bande. Israel (aka Sean), Jorgeov najbolji prijatelj, pak saznaje iznenađujuće stvari o svojem ocu koje utječu i na njegovo preispitivanje samoga sebe... Sve te priče, međusobno povezane, čine ovaj mali filmski mozaik, koji niti jednog momenta ne pati od viška priče ili likova. Priča je odlična, režija također (tada 36ogodišnjem Danielu Sánchezu Arévalu je to režiserski debi), a o glumcima da niti ne pričam. Film je to koji je zasigurno mali biser novije španjolske i svjetske filmske produkcije i meni jedan od najboljih, ako ne i najbolji, od nekih 12tak filmova koje sam pogledao na prošlogodišnjem LIFFE-u. A činjenica da je to dugometražni filmski debi, budi nadu da smo dobili još jednog odličnog mladog filmskog umjetnika - nestrpljivo očekujem njegov novi film, "Gordos", najavljen za 2009. godinu. Sam Arévalo o filmu kaže: "DarkBlueAlmostBlack is a story about people who fight against their destiny, against what is supposedly 'written in the stars'. (…) The characters are people who are unable to distinguish between what they want and what they need; people who have a hard time giving things up, who want everything, yet who, little by little, must learn to stop resisting, to stop playing against all odds, not as an indication of compliance, but just the opposite. They must learn to accept their own limitations in order to advance - slowly. So that they will end up in a place completely different than the one they dreamed of, but similar or maybe more cosy and pleasant."

Film je to o prijateljstvu, ljubavi, obitelji, osjećaju odgovornosti, seksualnosti, otkrivanju samoga sebe, sa obaveznim dodacima humora - jednom riječju, gorko-slatki film o životu. I obzirom da dolazi od temperamentnih i suncem obasjanih Španjolaca, what a film this is!

Spomenut ću i da je "Azuloscurocasinegro" zasluženi dobitnik i nekoliko filmskih nagrada: od španjolske Goye 2007 za najboljeg režisera dibetanta, te najbolje glavne (Quim Gutiérrez) i sporedne muške uloge (Antonio de la Torre), preko Stockholma 2006 (najbolji režiserski debi), do Venecije 2006 (UAAR Award).

ocjena filma [1-10]: 9

sale // 11/02/2008