Nije zlato sve što sija

Još ne tako davno su nam se filmovi katastrofe u kojima ekstremne prirodne pojave sravnjuju sa zemljom velike svjetske gradove činili holivudskom maštarijom i zapravo pukom zabavom. No, nakon alarmantnih vijesti oko stupnja zagađenja jedinog nam za sada planeta, "populariziranih" putem filma odnedavnog Nobelovca Ala Gorea ("An Inconvenient Truth"), nekako takve stvari više nisu postale zabavne, nego sve više česta realnost u vijestima (sva sreća, još uvijek ne u tako katastrofalnim razmjerima). Sjetimo se samo razornog tsunamija prije nekoliko godina i kako smo svi bili zaprepašteni prirodom...

Postoje i drugi filmovi katastrofe, još ekstremniji. Ovi svemirski. U kojima najčešće skupina hrabrih odlazi u nepoznato da bi nas spasila od nečega - kometa, meteora, ili u ovom filmu, ugasloga Sunca. Vrije zbivanja: 50 godina od danas. Sunce umire. Skupina astronauta je poslana da izbaci nuklearni projektil na tu umiruću zvijezdu, kako bi došlo do eksplozije i rađanja nove zvijezde. Oni su posljednja šansa čovječanstva, nakon što je sličan plan sedam godina ranije, iz nepoznatih razloga, omanuo...

Još jedna suradnja u nizu tandema Boyle/Garland. Mogao bi reći, još jedna suradnja koja nije urodila očekivanim klimaksom. Kratki podsjetnik - Danny Boyle je najpoznatiji kao redatelj "Trainspottinga", po meni jedne od najboljih ekranizacija romana ikad (između ostalog, sjajna nadogradnja radnje elementima koje knjiga kao medij nema), te jednog od filmova koji je obilježio 90te, i, na kraju, filma koji je "Lust For Life" Iggy Popa vratio visoko na top liste, a starom punkeru podebljao bankovni račun. Ne zaboravimo ni Boyleov prvi dugometražnjak - odličan mali nezavisni "Shallow Grave". Uz sve rečeno, možemo reći i da je Boyle svijetu otkrio Ewana McGregora...

Alex Garland je pak mladi engleski pisac (godište 1970.), kojemu je postotak ekraniziranosti knjiga vrlo visok. Od prvog romana "The Beach" (1996. - prva suradnja s Boyleom, općenito prihvaćeno kao slab film (2000.), no meni je imao neke dobre poteze, iako ni blizu dobar kao knjiga), preko "The Tesseract" (1998. - ekranizirao izvjesni Oxide Pang Chun 2003-e), do scenarija "28 Days Later" (2002, ponovno režira Boyle - knjigu nisam čitao, a film mi je bio slab) i eto večerašnjeg naslova "Sunshine". Njegov treći, za sada posljednji roman "The Coma" (2004.) još uvijek čeka prijelaz na veliko platno... "Sunshine" je započeo jako zanimljivo, s dobro postavljenim temeljima priče. Podsjetilo me i na "Alien", jedan od najnapetijih SF-ova svih vremena. No, tijekom filma su situacije koje otvaraju ogromne mogućnosti u radnji (prvenstveno u psihologiji likova) prelako, prepovršno i prvoloptaški obrađene, kao da se išlo lakšim putem pa se uzelo prvo ili drugo rješenje koje je palo na pamet u razvoju priče.. Iako je glumačka postava svoje zadatke odradila na visini, problem je u tome što im nisu zadaci bili tako jako visoko postavljeni. A o zadnjem dijelu filma koji postaje polu-SF horror, da niti ne govorim. Neki gledatelji su na Netu čak komentirali da izgleda kao da je zadnjih 15 minuta filma radio netko drugi..

Sve u svemu, forma ispred sadržaja (jer vizualno izgleda jako dobro). A počelo je jako obećavajuće, baš kao i Dannijeva karijera...

ocjena filma [1-10]: 6

sale // 26/10/2007