Novi film ultra talentiranog filmaša relativno mlađe generacije (1969.) Darrena Aronofskog, koji nas je oduševio sa svoja prethodna dva filma "Pi" (1998) te "Requiem for a Dream" (2000) i koji je svoju hrvatsku premijeru imao na nedavno održanom POOL Film Festivalu u Ivanić-Gradu. A o čemu se zapravo radi?

Tri paralelne priče smještene u vrlo različitim vremenskim epohama, a povezane istim likovima odnosno glumcima. Ambiciozno zamišljen ali i za širu publiku čini mi se nimalo pre-artsy-fartsy izveden, a opet za sladoljubce inventivan u nekim, te odličan u mnogim dimenzijama, "The Fountain", je u svojoj biti film o životu i smrti, sa eliksirom života kao lajtmotivom. Iskreno, ja nisam znao ništa posebno o filmu prije njegova gledanja osim imena redatelja, a onima kojima ono nešto znači, vjerojatno će i znati donekle što očekivati, pa mi se klasičan sadržaj ovdje ne čini smisleno prepričavati, kako vam ne bi otkrio njegovo postupno prikazivanje i čar otkrivanja detalja u radnji. Na početku se film možda i čini kao malo zbrkano klupko labavo povezanih scena, ali kada se ono uskoro počinje sve više odmotavati i uvlačiti nas u radnju, postupno otkrivamo jedno prekrasno bolno djelo. Australac Hugh Jackman je meni jedno malo ugodno glumačko iznenađenje, a ono još veće je prekrasna Rachel Weisz; da li je to da je ona Darrenova partnerica pomogla u toplijem prikazu njena lika pred kamerama, ne znam, ali činjenica je da kada onda uđe u kadar, Sunce probija sve oblake! Da ne bi ispalo da njena uloga počiva samo na njenoj ljepoti, odnosno da to netko tako shvaća, reći ću i to da mislim da je ulogu odigrala odlično. Vjerojatno ju je i Darren pisao s mislima na nju, ali to u konačnici nije ni bitno.

Kod Darrena mi se inače oduvijek dopadala jako naglašena vizualnost, koja ne ide na uštrb priče, a tako je i ovdje slučaj. Fotografiju potpisuje njegov stalni suradnik Matthew Libatique, koji je osim po spomenutih "Pi" i "Requiem for a Dream", poznat još i po radu na filmovima "Tigerland" (2000) i "Phone Booth" (2002) Joela Schumachera. Drugi važan popratni (jako uvjetno rečeno) segment filma je glazba koja se ovdje naprosto savršeno uklapa u cijeli filmski mozaik. Nju potpisuje Englez Clint Mansell, također stalni suradnik, a kao lokalnu zanimljivost navodim i to da da je on radio na glazbi za srpski film "Šejtanov ratnik" (2006). Naglašeno podijeljenih kritika, čime pada u tabor radova koje ćete ili jako voljeti ili će vam jako biti bezveze, meni je film baš doooobro legao...

Nesvakidašnje (filmsko) iskustvo, zasigurno.

ocjena filma [1-10]: 9

sale // 04/07/2007

PS: Usporedbe s Kubrickovim klasikom "2001: A Space Odyssey" (1968), na koje sam naišao u recenzijama, mi se ipak čine malo prenategnute, iako se neke paralele zasigurno mogu povući.