Odmah na početku filma upoznajemo Stu Sheparda kao mladom, nadobudnog, snalažljivog i probojnog PR-a koji ubrzo doživljava dramu svojeg života. Naime, on se nađe zarobljen u jednoj njujorškoj telefonskoj govornici (kao njezin posljednji korisnik jer će sutradan biti srušena) i to na nišanu snajpera nepoznate osobe. Nepoznati si je dodijelio svojevrsnu božju ulogu - ubija (bogate) ljude zbog njihovih grijeha. Stuov grijeh su njegove laži, svima oko sebe. Samo ako ih prizna, bit će slobodan. Možda.

Odličan koncept za film, učinilo mi se odmah kad sam čuo za film koji je s izlaskom kasnio jer se baš poklopio sa snajperskim ubojicom u Washingtonu prošle godine (ah, ti Ameri). Režije se prihvatio Joel Schumacher koji iza sebe ima i itekako dojmljiva ostvarenja (tipa "Flatliners", "Tigerland") kao i ona nešto manja ("Batman & Robin", "Batman Forever") koji je posao, usprkos, odnosno možda baš zbog svojih godina (63), odradio vrlo "moderno", što je po meni, uz određenu površnost u scenariju, prvenstveno prema likovima, i najveća boljka filma. Joel baš kao i u spomenutim nastavcima o najpoznatijem Čovjeku šišmišu, jako pati na vizualnu stranu, što na momente postaje iritirajuće. Brzi pokreti kamere iz ruke, nakošeni kutevi snimanja i kratki kadrovi umjesto da pridonesu osjećaju jeze i nevjerice, više pridonose osjećaju ludila i konfuznosti. Što je do neke mjere OK, ali gubi bit filma. A dodajmo tome i previše prisutnu glazbu koja također gubi svoju svrhu.

Collin je faca, to se zna, i ovdje je poprilično dobar, a ostali i nemaju baš neki manevarski prostor pa su poslovično u redu. Da se ne bi krivo shvatili, "Phone booth" se isplati pogledati, ali opet moram parafrazirati meni možda najmrskiju rečenicu, da se dodalo malo više pažnje, mogao je to biti odličan film. Kao "Dog day afternoon" ili "7even", npr., s kojima i dijeli neke ideje.

Gledati.

ocjena filma [1-10]: 7

sale // 16/07/2003