Stockholm, 1975. U komunu "Zajedno" u kojoj živi njezin brat Göran, doseljava se Elisabeth sa svoje dvoje djece, bježeći pred mužem alkoholičarem...

Maštovit, originalan, iznenađujući i hrabar - sve su to pridjevi kojima bi se mogao opisati kako ovaj film, tako i dobar dio nama dostupnog celuloidnog opusa nordijskih zemalja u posljednjih par godina. Moodysson je redatelj koji nas je razvalio sa "lezbijskom" ljubavi mladih školaraka u "Fuckin Amal", a u "Zajedno" nam bez očitog nametanja svojeg stajališta (a još manje onoga što je trenutno (politički) korektno, što je boljka prvenstveno američkih filmova) prikazuje i pozitivne i negativne strane života u komuni te činjenicu koliko se ti ljudi, koji se onima izvan komune čine svi isti, zapravo međusobno razlikuju i po životnim stavovima i po razlozima napuštanja "normalnog" načina života. Iako se čini da se takva promjena životnog stila najviše odražava na djeci nenavikloj da budu drugačija od svojih vršnjaka, film nam pokazuje da i "odrasli" često nisu dovoljno odrasli...

Odlična gluma (pogotovo klinaca), priča (scenarij, kao i za ostale svoje filmove, je napisao sam Moodysson) koja pokreće neke osjetilne stanice u mozgu, likovi koji nisu ni na trenutak šablonizirani pa nas iznenađuju svojim postupcima, baš kao i u stvarnom životu te zanimljiva režija, preporuke su za ovaj film. Pun života, film je to i o ljubavi i o njenom nedostatku i djetinjstvu i odrastanju i samoći i životu s drugima. Jedan od onih...:) Jedan od najboljih filmova prošle godine (kojeg sam propustio tada pogledati i na vrijeme staviti na svoju godišnju top-listu, ali za ovakva mala remek-djelca nikad nije kasno)!

sale // 15/11/2002