Jednog ljetnog jutra, probudio sam se u hotelu nedaleko Copacabane i odlučio se okupati u oceanu. Kako nitko od mojih suputnika nije bio zainteresiran za takav pothvat, sam sam se uputio prema plaži i zaronio u velike valove. Kad sam izašao van iz vode, pokraj moje robe dočekao me dječak s "čakijom" u ruci te prozborio "Mafia de Brazil". Neću reći da sam se skoro usrao od straha i da mi je cijeli život proletio pred očima, jer je ipak preda mnom stajao klinac dvaput manji od mene, ali nije mi bilo niti svejedno. Pokazao sam mu da se slobodno posluži sa svim šta nađe u mojim kratkim hlačama, a on je nakon kratkotrajnog prekopavanja po dva tri džepa, izvukao samo kutiju cigareta i upaljač, te na nevještom engleskom u nevjerici upitao "No money", na što sam ja niječno otklimao glavom, a na što se on lagano odšetao prema grupici ostalih klinaca koji su ga čekali nedaleko od mjesta događaja….

NE, ovo nije početak neke knjige ili filma, već istinit događaj koji se dogodio prije par godina usred Rio De Janeira. Nakon prepričavanja tog nemilog događaja prijateljima i poznanicima, krenule su priče tipa "pa kaj ga nisi", "pa da sam ja bil na tvome mestu, ja bi ga" itd. No, samo ja znam kak sam se tad osjećao. Srećom, tada još nije bio snimljen film Cidade De Deus, jer da je bio i da sam ga pogledao prije tog događaja, nisam siguran dal bi mi palo napamet otići u Brazil, a kamoli se okupati na krasnoj Copacabani.
Ako se sad prebacim na temu filma, ona priča o Božjem gradu, poznatijem kao Favele, predgrađu Ria, sagrađenom šezdesetih godina prošlog stoljeća, u kojem je živjela, a bome i još sad živi teška sirotinja. Onaj dio brazilske populacije koji se ne vidi na razglednicama, koja živi bez vode i struje i ostalih osnovnih elemenata za život kakav mi znamo. Dakle, prije bi se reklo, Grad zaboravljen od Boga, a ne Božji grad. Priča i započinje u to doba, a priča je dječak, Rocket, i u dva sata priče, prolazi kroz period od 30 godina. Kao ni Igor Mirković u svom Sretnom djetetu, ni Rocket nije bio izravnim sudionikom cijele priče, uvijek je bio negdje blizu svega toga. Brat mu je bio u jednoj od najjačih bandi tog vremena, jedan od prijatelja, Lil' Ze, nakon što je likvidirao bandu njegovog brata, uskoro je postao gospodarem cijelog grada. Počeo je kao običan lopov, kradljivac, a proslavio se kao vrlo nasilan narko boss. Rocket, je u tome svemu želio samo fotografirati svijet oko sebe i tako se našao u središtu brutalnog obračuna dvije najjače bande učinivši njihovu priču slavnom. Ova istinita priča bazirana je na noveli pisca Paulo Linsa odlikuje se brutalnim scenama nasilja i ubijanja, no u gotovo dva sata filma krv se niti ne vidi. Uz to 99% učesnika je maloljetno. Da i sam nisam skoro bio žrtvom brazilske mafije, ovaj bi film pogledao s manje žara i želje nego što ga jesam. Ovako ovo mi je jedan od najboljih filmova ove godine.
Uz brojne nagrade pokupljene na raznim nezavisnim festivalima, City of God ima i četiri nominacije za Oscara (režija, adaptirani scenarij, montaža i kamera). Zaslužio je bar jednog.

ocjena filma [1-10]: 9

pedja // 27/02/2004