Sjećate se sigurno sjajnog krimića
"In the Line of Fire" (1993) s ostarjelim predsjedničkim agentom (Clint Eastwood) koji je bio Kennedyev zaštitar (i koji je bio s njime u Dallasu onoga kobnoga dana što si nikako ne može oprostiti) i koji se sada, 30 godina kasnije, mora suočiti s prijetnjom svome novome poslodavcu od strane nekog luđaka (odličan John Malkovich), a uz to i s duhovima zajebane, jelte, prošlosti. A tu je i Rene Russo kao zgodna kolegica agentica, da ne zaboravimo.
Navodim taj film odmah na početku jer mi se čini da je "Sentinel" jako blijeda kopija navedenoga. Ovdje je Pete Garrison (Michael Douglas) tajni predsjednički agent, on je uspješno(!) spasio život predsjedniku Reaganu prije 20 godina, a sad je zadužen prvenstveno za prvu damu (Kim Basinger), s kojom, opala, ima i aferu. Što je skoro valjda nemoguće za izvesti obzirom na mjere osiguranja i metode praćenja važnih osoba u SADu. Ali ajde. Tu je Jack Bauer, pardon, David Breckinridge (Kiefer Sutherland), Petov stari drug, najbolji prijatelj čak, dok se nisu jednom davno pokefali. Mislim da zbog nečije žene, šta bi drugo bilo. Uglavnom, sad se uopće ne vole. A tu je i nova Davidova kolegica, vježbenica, Jill Marin (Eva "Kućanica" Longoria), koja je tu, pa, da muški gledatelji pasu oči. Enivej, da ne ispadne da se ništa ne dešava, netko iz nekih razloga prijeti Predsjedniku, svi se bacaju u akciju i taj netko podmeće našem starom Peteu koji sad mora bježati i od svojih donedavnih suboraca i od tih prokletih kriminalaca. Za koje do kraja filma ne kužimo zašto baš hoću koknuti El presidentea. Jedino, o kako tipično, pričaju istočnjačkim jezikom i to, pazi sad, nekom mješavinom ruskog i srpskog! Ali ajde.
Aj rec to još jednon, pa ću t glavu razbit!
Kiefer Sutherland kao da i dalje glumi u "24 sata", Eva Longoria je lijepa za vidjeti u odijelu, ali uloga joj ne daje ama baš ništa prostora da pokaže da li šta drugo zna, a Michael i Kim su već toliki veterani da su ovo odigrali valjda u pauzama golf partija, ili nečega što im već ispunjava ove najbolje životne dane. Najbolja fora mi je uvjerljivo odabir Davida Raschea za predsjednika - stariji će ga zasigurno pamtiti iz humorističke TV verzije Dirty Harrya (opet Clint Eastwood!) poznate pod imenom "Sledge Hammer". I onda ga vidim ovdje ozbiljnog (e da, predsjednik je good guy, čak se zalaže da SAD ratificira sporazum u Kyoutu) i stalno čekam da izvuče svoj omiljeni Magnum i počne pričati s njim!
Stvarno ništa posebno, moglo je biti barem malo bolje da je postojao puno jači i trodimenzionalniji negativac (što je skroz neobično, jer su se barem negativci jako isprofilirali i isparadirali zadnjih 15tak godina - po tome ova priča ispada kao da je iz hladnog rata). Ali ajde.
ocjena filma [1-10]: 4
sale // 19/09/2006