Sedamdesetih godina prošlog stoljeća je u američkom industrijskom Detroitu živio mladi kantautor imena Rodriguez. Odličnih socijalnih tekstova (zbog kojih je najčešće uspoređivan s Bob Dylanom), te tajanstvene persone (ponekad je nastupao leđima okrenut publici) zbog koje su i nastale mnoge urbane legende o njemu (između kojih su i one o njegovoj iznenadnoj smrti), ovaj glazbenik je izdao samo dva albuma, koja su, na poprilično iznenađenje njegovih producenata i izdavača, ostvarila apsolutno ništavan rezultat u Sjedinjenim Američkim Državama. Usprkos, dakle, neizmjernom talentu. No, u Južno Afričkoj Republici, su njegove pjesme postale pravi hitovi te himne tadašnje borbe protiv vladajućeg apartheida. Zbog nedostatka informacija o njihovom autoru, kao i spomenutim mističnim urbanim legendama o istom, dvojica Južnoafrikanaca se mnogo godina kasnije daju u potragu za više podataka o tajanstvenom glazbeniku, što je i dovelo do filma "Searching for Sugar Man", dobitnika Oscara ove godine u kategoriji za najbolji dugometražni dokumentarni film, što mu nije ni približno jedina nagrada koju je osvojio. Moram priznati da sam nakon odgledanog filma osobno bio vrlo sretan što prije njega nisam apsolutno ništa više znao o filmu, osim ovoga gore napisanog. Plus preporuke da se radi o odličnom filmu koji bi mi se mogao svidjeti. A drago mi je upravo zato što se radnja u filmu postepeno otkriva, i sve dodatne informacije o filmu bi mi zapravo uskratile užitak otkrivanja istih. I zato o radnji u ovom članku nećete pročitati ništa više, neću u njega uključiti ni trailer filma koji po meni otkriva mrvicu previše, dok donja ocjena dovoljno govori koliko sam preporučujem ogled filma.

U doba dok su svakodnevne vijesti pune crne kronike, bankrota, korupcije i raspadanja vrijednosti, cijelih sistema i ljudi uopće, postale nešto svakodnevno i normalno (da o situaciji u kojoj je mainstream popularna glazba u cijelom svijetu niti ne pričam), vidjeti jedan ovakav film potpuno drugačijih tonova je... pa, skoro malo čudo. I tu uopće ne pretjerujem. Ako još tome dodamo da je film sjajno napravljen (tempo je odličan, sugovornici vrlo zanimljivi, montaža i fotografija sjajni, da o režiji i naprosto nevjerojatnoj priči niti ne govorim), jasno je da se radi o jednom izuzetnom uratku kakve ne susrećemo često. Nažalost.

Film je režirao, potpisujući i scenarij, montažu te dodatnu filmsku glazbu, 35ogodišnji Šveđanin Malik Bendjelloul (dodajući element globalog sela i europski puzzle u cijelu priču), glumac, novinar i producent glazbenih dokumentaraca za švedsku televiziju, koji je za ovu neobičnu priču čuo putovajući svijetom. Što, dakako, dodaje još jednu dimenziju nevjerojatnosti oko same priče i ovog filma.

Topao film, krasne poruke. Zasigurno jedan od filmova godina i jedan od najboljih glazbenih dokumentaraca uopće.

ocjena filma [1-10]: 9

sale // 02/04/2013