Nakon (dugo očekivanog) nastavka filmske franšize o najpoznatijem čovjeku šišmišu, ovoga puta u izvedbi Američkog psiha Christiana Balea, kojeg je u stripovskom smislu reikarnirao velikan suvremenog stripa Frank Miller sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, u naša je kina stigao još jedan "njegov" film. Naime, radi se o ekranizaciji 3 njegove priče iz hardboiled serijala pod nazivom "Sin city" kojeg Miller radi od 1991. do danas i koji predstavlja strip noir novoga milenija.

Za ekranizaciju tog stripa se zainteresirao Robert "Desperado" Rodrigez kojemu su bile dvije stvari izuzetno bitne kod ovoga projekta; jedno je bilo prenošenje stripovske atmosfere na veliko platno na što vjerniji, i samim time do sada neviđeni način, a drugo je bilo sudjelovanje samog Millera u izradi filma. O uspješnosti prvog zadatka nešto docnije, a što se Frankovog sudjelovanja tiče spomenut ću samo da je mlaku Frankovu reakciju koji prema Hollywoodu gaji ne baš previše pozitivne osjećaje ("Daredevil" mu je pročišćen i skraćen za 40tak minuta npr.), okrenuo u svoju korist nakon što mu je prikazao na laptopu jednu scenu iz stripa snimljenu samo za njega. Uz to, marketinški trik ili iskreni poklon idolu, ne znam, ali je Rodrigez zbog korežiserstva Millerovog istupio iz Američke redateljske udruge koja po svojim pravilima ne dopušta režiju velikih holivudskih produkcija nikome osim svojih članova. Što Miller (koji se btw. u samom filmu pojavljuje u maloj ulozi svećenika) naravno nije.

A ono što je taj kreativni dvojac iznjedrio su detaljima spojena inače 3 odvojena stripa ("The Hard Goodbye", "The Big Fat Kill" i "That Yellow Bastard") u jednu cjelinu. Tako u jednom dijelu pratimo gorostasa Marva (Mickey Rourke) kako bježi pred policijom nakon što se ujutro probudio pored ubijene djevojke s kojom je sinoć završio. Drugi junak je privatni detektiv Dwight (Clive Owen) koji se nađe u dijelu grada kojem vladaju amazonke-prostitutke i koji, radi ubojstva pokvarenog policajca, očekuju policijsku odmazdu, dok je posljednji akcijski heroj pošteni policajac (Bruce Willis) koji spašava djevojčicu od pedofila, senatorova sina, i zbog toga snosi posljedice. Naravno, jasno je da ovako suhoparno ispričani zapleti ne mogu niti približno dočarati ono što će se pred vašim očima zbivati kada se tome doda još njegova vizualnost; naime, film upravo na tom polju dobiva čistu 10tku - jakog kontrasta, crno/bijele fotografije s rijetkim detaljima u, najčešće krvavo / fatalno crvenoj, boji dovodi do toga da se stvarno može reći da je ovo do sada vjerojatno najbolje prenošenje stripovske atmosfere na filmsku traku. A toj atmosferi pridonose i unutrašnji monolozi glavnih junaka u offu (iliti balončići s razmišljanjima u stripu), neobični kutevi snimanja i "čisto stripovska" montaža.

Snimljen digitalnom tehnikom ispred zelenih ekrana uz naknadno dodavanje velebne scenografije u postprodukciji (niti prvi, niti zadnji takav film, ali ipak uspješniji od razvikanog "Sky Captaina"), "Sin City" mi jedino ne drži vodu u središnoj, čini mi se kao i najdužoj priči "Bikini girls with machine guns feat. Clive Owen". Jer za razliku od Willisa kojemu je ova uloga baš baš sjela, te pod maskom neprepoznatljivog Mickeya Rourkea kojem bi ovaj film mogao biti ono što je Travolti bio "Pulp Fiction", naš Clive se nekako najslabije iskazao. Nema on tako čvrstu facu i boju glasa kakvu junak tog profila treba posjedovati s jedne strane, a obilje krvi i isukanih mačeva (kao guest director se spominje Quentin Tarantino, onako odokativno bi rekao da je on baš ovdje imao svoje prste) s druge, ova priča ruši prosjek inače izvrsnom ostatku. Radikalan filmski experiment s jedne strane, skoro pa genijalan kultni film s druge. Itekako vrijedi pogledati!

ocjena filma [1-10]: 8

sale // 27/06/2005