Luc Besson neumorno štanca filmove kao producent, čineći svojevrsnu protutežu holivudskom sistemu, ali uz isti izbor glumaca i uz gotovo jednaku količinu scenarističkih nelogičnosti. Akcija je stavljena u prvi plan i jedino što je zaista važno je kretanje naprijed, bez puno suzdržavanja i razmišljanja kako će se doći do kraja.
Dakle, u većini slučajeva se radi o filmovima koji se ne razlikuju u velikoj mjeri od prosječnih holivudskih uradaka, ali pružaju solidnu zabavu. U ovome slučaju jedna dobra premisa uspijeva u trenucima kada je kamera usmjerena na Snowa, glavnog lika, odmetnutog agenta koji ne poštuje nikakve konvencije niti se zamara da se svidi ikome od ostalih likova, a kojeg Guy Pearce u isto vrijeme čini zabavnim i uspjelim likom. U nepotrebnom uvodu filma akcija i pucnjava kreću takvom brzinom da gotovo ni ne primjećujemo da se događa nešto što će pokrenuti i zaokrenuti Snowa u nepredviđenom smjeru. Nekako se uspijeva osloboditi svojih napadača dovoljno dugo da jednu aktovku koja je izrazito važna i u kojoj se nalaze dokazi o izdaji u agenciji, prenese na suradnika, a onda završava u pritvoru. Nekako u isto vrijeme, predsjednikova kćer putuje na MS One, zatvor koji se nalazi u Zemljinoj orbiti i drži 500-injak najgorih i najbrutalnijih zatvorenika. U jednome trenutku i u vrlo brzom razvoju radnje, Snowa osuđuju na 30 godina staze (u svemirskom zatvoru), predsjednikova kćer se nađe usred zatvorske pobune, a Snow potom dobiva ponudu koju ne može odbiti, ali samo zato jer se njegovi interesi u vezi aktovke poklapaju s gore navedenim zatvorom. U kontekstu scenarističkih propusta i nelogičnosti koje se povećavaju i umnožavaju sa svakom minutom, ovome filmu je najbolje pristupiti s određenim odbacivanjem uobičajnih konvencija o barem prividnoj logičnosti i tijeku radnje. Ono što film izdvaja od loše konstrukcije je raspoloženi Guy Pearce koji izlizanu šablonu neraspoloženog antijunaka koji se ne slaže s nikime, ali će uvijek napraviti dobru stvar, postaje nešto što vuče cijeli film na površinu dovoljno dugo da zanemarimo loše elemente, barem do te mjere da se prepustimo uživanju. Da su redatelji i scenaristi prenijeli cijeli fokus filma na centralni lik, odrezali nepotrebne podradnje i fokusirali se na razvoj događaja u svemirkom zatvoru, možda bi iznijeli na svjetlo dana film koji bi se barem očešao o nešto nalik kultnom ostvarenju. Nažalost nisu krenuli u tome smjeru, ali su omogućili Guy Pearceu da se pokaže u još jednom (novom) svjetlu, a ostavili su i mjesta za nastavak koji bi se u dobrim rukama mogao pokazati puno uspješnijim u pogledu kvalitete i usmjerenije radnje.

ocjena filma [1-10]: 5

robert tabula // 17/05/2012