Iako se na prvi pogled može činiti da nije tako teško raditi filmove o nemogućim misijama - došli smo i do četvrte instalacije - to i nije tako lagani posao. Filmovi koji su sa svakim izdanjem mijenjali redatelje i sporedne glumce, oscilirali su u kvaliteti, ali su uvijek ostavljali traga u medijskom prostoru. Nakon relativno solidnog prethodnika, izbor Brada Birda kao novog redatelja pokazao se kao puni pogodak za osvježavanje franšize. Birdu je ovo prvi redateljski posao izvan animacije i pokazao se kao jako zanimljiv i interesantan redatelj. Pogotovo u zabavnim i napetim akcijskim scenama. No početak filma nudi nešto sasvim drugo. Ethan Hunt se nalazi u jednom ruskom zatvoru, a uz pomoć ekipe na terenu uspijeva izazvati opći kaos koji mu omogućuje bijeg. Nakon toga nema puno predaha. Pridružuju mu se agenti Jane i Benji. Situacija vani nije nimalo ugodna. Ukradeni su lansirni kodovi ruskih nuklearnih raketa, ubijen je agent koji ih je morao preuzeti, a glavni sumnjivac iza svega, Kobalt, jedan je od najvećih stručnjaka u okviru nuklearnog ratovanja. Istraga ih vodi u Kremlj, dolazi do velike eksplozije, što dovodi Rusiju i SAD do ruba rata. Cijela agencija je raspuštena, a Ethan dobiva novi zadatak koji bi sve to morao raskrinkati i spriječiti uništenje svijeta. I opet dolazi do novog preokreta, ekipi se pridružuje agent Brandt, a napetost i opasnost rastu. Najveći problem predstavlja glavni negativac koji nema nekakvih posebnih prohtjeva, osim da dovede svijet na rub izumiranja. Nakon Rusije, Hunt i ekipa odlaze u Dubai, a posebno uspješni segment predstavlja cjelokupna akcija u Burj hotelu. Ethan mora izvana upasti u sobu sa serverima koja se nalazi na 130. katu, u isto vrijeme ostali moraju uvjeriti jednu atentatoricu da se nalazi sa Kobaltovim pomoćnikom, a njega da se nalazi s njom, a u pozadini svega se nalazi dodatna opasnost u obliku nadolazeće pustinjske oluje. Ono što ovome filmu daje veliku potisnu snagu prema naprijed je lepšravi ton, priča koja ide svojim tijekom, ali ne zamara gledatelje sa pretjeranim i zapetljanim vrludanjima, te akcijske scene koje su vizualno impresivne, odlično koreografirane, a reakcije ljudi zanimljive i okrenute maksimalnoj iskoristivosti ljudskog tijela. U rijetkim trenucima mira ekipa ima izvrsnu kemiju, duhovito i opušteno izdanje služi kao dobra protuteža napetim akcijskim scenama, potjerama, skokovima sa velikih visina i drugim oblicima adrenalinske nabijenosti. Redatelj je uspio ubaciti stvari u jednu višu brzinu, postigao je nešto što se rijetko nalazi u kinima, a pogotovo ako dolazi iz Hollywooda. Akcijski filmovi su rijetko kada ovako zabavni, a žanrovska ostvarenja koja godinama uništavaju volju i želju gledatelja mogu samo sanjati da dođu na razinu ove Nemoguće misije. Za našu publiku je dodatni podstrek spominjanje Hrvatske, i to nekoliko puta, te Goran Navojec na početku filma koji i ne govori ništa, ali ima jedan zanimljiv i kratki uvod u film. Zabavan, nabijen akcijom, brzog ritma, sa pamtljivim scenama koje na vizualnom polju rasturaju bilo kakvu prenapuhanu glupost koja samo reda eksplozije, Nemoguća misija se vratila u punom sjaju i sa redateljem koji je pokazao zavidnu vještinu vizualnog pripovijedanja.

ocjena filma [1-10]: 7

robert tabula // 24/12/2011

> vidi sve fotke // see all photos

PS: